Tokom prošle sedmice, jordanske zračne snage su, uz odobrenje izraelskog režima, isporučivale pomoć ljudima u opkoljenom pojasu Gaze. Taj potez je širom svijeta smatran herojskim.
Pod nadzorom jordanskog kralja Abdulaha II, humanitarna pomoć koja se sastojala od hrane,medicinskih potrepština i sredstava za ličnu higijenu zapakovana je u velike palete koje su potom izbacivane iz aviona što je navelo Palestince da u velikom broju potrče prema mjestu pada paleta,odnosno prema moru.
Ova zračna isporuka humanitarne pomoći je također iskorištena kao medijska prilika za promovisanje ličnosti jordanskog kralja budući da je on lično učestvovao u izbacivanju paleta,pozirajući pred kamerama.
Iako su gladni i očajni stanovnici Gaze primili određenu pomoć, mnogi paketi su jednostavno nestali, posebno u sjevernoj Gazi gdje je akutna nestašica hrane uzrokovala smrt među stanovništvom.
Paketi su,prilikom izbacivanja iz aviona pali u Sredozemno more daleko van domašaja ili su pali u dio Gaze kojem efektivno mogu pristupiti samo cionistički doseljenici i vojska.
Za prikupljanje paketa koji su padali u more morali su se koristiti čamci.Ukoliko bi stanovnici Gaze prešli dalje od određene tačke u moru,bili bi na meti su cionističkih pomorskih snaga, koje imaju naređenje da pucaju u njih.
Nažalost, neke od ovih paketa neće nikada primiti nijedan Palestinac kojem je pomoć zaista potrebna.
Ostale palete pale su na lokacije koje cionisti drže u punoj blokadi. Čak i kada bi se Palestinci mogli dokopati tih paketa okupaciona vojska bi ubila svakoga ko bi im se približio kao što su nedavno otvorili vatru na ljude koji su prišli kamionima s humanitarnom pomoći.
Ovaj masakr se dogodio kada su cionističke snage otvorile vatru na Palestince koji su pristupili određenim kamionima pomoći punim hrane za gladne građane Gaze. Više od stotinu je ubijeno, a mnogo više je ranjeno.
Masakr je naišao na globalnu osudu cionističkog režima, koji je odbacio i negirao optužbe za otvaranje vatre uprkos dokazima.
Dostava pomoći zračnim putem je neefikasan način jer je teško predvidjeti gdje će palete sletiti.Ako su cionisti bili spremni da otvore vatru na humanitarne kamione,onda je pokušaj da se dođe do mjesta pada padobrana sa paletama još opasniji.
Mnogi su kritizirali kralja Abdulaha II zbog korištenja ovog načina pomoći posebno zato što jordanski režim nije ograničio nikakvu ekonomsku aktivnost s Izraelom.
Štaviše,ekonomska saradnja između Jordana i Izraela je porasla. Iako Jordan nije dio Abrahamskog sporazuma, to je u praksi država koja je normalizirala ekonomske i neke političke veze sa režimom u Tel Avivu.Odnosi su toliko dobri da je uprkos pokolju koji traje od 7. oktobra,izvoz jordanske robe u Izrael porastao bez znakova bojkota ili sankcija.
Jordan također izvozi voće i povrće na izraelsku teritoriju.
Medijski izvor Arabi Post otkrio je da je Jordan bio drugi najveći izvoznik većine voća i povrća na teritorije koje je okupirao Izrael od 7. oktobra 2023. do 11. februara 2024., drugi odmah nakon Turske.
Ove dvije zemlje čine 55 posto ukupnog voća i povrća koje je izraelski režim uvezao u svijetu. Što je još uvrednije, Jordan je posljednja dionica kopnenog koridora koju su postavile neke arapske izdajničke države kako bi zaobišle blokadu koju je uspostavio Jemen u znak solidarnosti s Gazom.
Realnost je surova. Dok stanovnici Gaze moraju trčati prema moru kako bi zgrabili paket s hranom,izbjegavajući izraelsku snajpersku i tenkovsku vatru, cionistički doseljenici dobijaju jordanske proizvode koji se isporučuju pravo na njihova tržišta.
Jordanska vlada je u jednoj od najboljih pozicija da zaustavi cionističku ekonomiju. Dijeli ogromnu granicu s okupiranim teritorijama, kontrolira dio uvoza koji Izrael prima sa istoka i proizvodi robu za okupacioni entitet.
Ipak, Jordan umjesto toga sarađuje sa cionističkim režimom kako bi koordinirao vazdušne ispostave pomoći koja u stvari i ne koristi Palestincima koji se suočavaju s genocidom,dok u isto vrijeme radi protiv frakcija otpora tako što je domaćin američkim vojnim bazama i dozvoljava da se proizvodi dopremaju cionističkom entitetu preko njegovih cesta.
Ali ono što je bitno jeste da istaknemo razliku između jordanskog režima i naroda.
Jordanci su izašli na ulice pozivajući na prekid okupacije i normalizacije odnosa njihove vlade sa cionističkim entitetom.
Također,Jordanci protestiraju zbog trgovinskih puteva svoje vlade s okupatorskim entitetom formirajući ljudske lance kako bi blokirali kopneni koridor koji služi za dopremanje robe u Izrael.
Ono što u zaključku možemo reći jeste da ovaj čin dopremanja tzv.pomoći Gazi ustvari ide u korist Izraelu.Dopuštajući Jordanu da Palestincima dostavi pomoć,Izrael,koji se na Međunarodnom sudu pravde (ICJ) suočava s optužbom za genocid,može se braniti time što “dozvoljava” zemljama da pomognu gladnim civilima Gaze.
U međuvremenu,Palestinci moraju riskirati svoje živote kako bi došli do te pomoći.
To je mješavina političke i medijske manipulacije čiji je cilj zamagliti stvarnost na terenu: pristup pomoći je sistematski onemogućen dok stanovnici Gaze gladuju, a bolnice se zatvaraju.
Jordan je u idealnom položaju da zaustavi genocid, ali izgleda da je kralj dao prednost poziranju u transportnom avionu i normalizaciji odnosa sa cionistima nad sudbinom palestinskog naroda i Bliskog istoka.
(TBT, PISjournal)