Ovo je šokantan podatak. Izraelski institut za demokratiju objavio je istraživanje ove sedmice koje pokazuje da se više od 2/3 židovskih Izraelaca – odnosno 68% – protivi “prijenosu humanitarne pomoći stanovnicima Gaze u ovom trenutku”.
Postaje još gore – istraživanje je spustilo ljestvicu kako bi se isključilo bilo kakvo protivljenje bilo UNRWA-i (protiv koje je Izrael huškao) ili vlastima Hamasa (koje Izrael smatra teroristima). Bezuspješno. Više od dvije trećine i dalje se protivi humanitarnoj pomoći “putem međunarodnih tijela koja nisu povezana s Hamasom ili UNRWA-om… Većina židovskih ispitanika (68%) protivi se prijenosu humanitarne pomoći čak i pod ovim uvjetima”, navodi se u istraživanju.
Brojke su gore kada je riječ o desničarskim Židovima u Izraelu, gdje je opozicija 80% – četiri od pet. I uzmite u obzir da se oko 2/3 izraelskih glasača smatra desničarima.
Ovdje zaista treba zastati. Nalazimo se u situaciji u kojoj Palestinci u Gazi gladuju, ljudi u svom očaju jedu stočnu hranu. Tjedan kada je UN-ov Svjetski program za hranu izvijestio da ljudi u Gazi “već umiru od uzroka povezanih s glađu”, a UNICEF-ov pregled prehrane u sjevernoj Gazi pokazao je da je 1 od 6 djece mlađe od dvije godine akutno pothranjeno. Izraelci nisu potpuno neupućeni u to. Oni ogromnom većinom podržavaju genocid.
Sada je glavna struja unutar izraelskog društva raspravljati o tome od koje je dobi prihvatljivo izgladnjivanje djece. Nedavna rasprava o glavnom informativnom programu javnog emitera postigla je konsenzus između bivšeg dužnosnika Mossada i voditelja veterana da su djeca starija od 4 godine legitimna gladovati.
Čini se da veći dio svijeta, uključujući Sjedinjene Države, poriče koliko je izraelsko društvo zapravo ubojito i eksplicitno genocidno. Nancy Pelosi stalno govori o Izraelu kao o “jedinoj demokratiji u regiji”, dok sami Izraelci podržavaju izgladnjivanje djece. Čini se da ljudi to jednostavno ne shvaćaju.
Humanitarna pomoć bila je jedna od glavnih točaka naloga Međunarodnog suda pravde od 26. siječnja koji je izdan kada je sud utvrdio vjerojatnim da Izrael čini genocid, prema optužnici Južne Afrike. Bila je to točka 4 od 6, u kojoj se navodi sljedeće:
“Država Izrael će poduzeti hitne i učinkovite mjere kako bi omogućila pružanje hitno potrebnih osnovnih usluga i humanitarne pomoći za rješavanje nepovoljnih životnih uvjeta s kojima se suočavaju Palestinci u Pojasu Gaze.”
Čak je i ad-hoc izraelski sudac Aharon Barak, koji je glasao protiv 4 od 6 hitnih mjera, glasao za ovu (izglasano je 16-1, a ugandska sutkinja Julia Sabutinde, koja je glasala protiv apsolutno svih mjera, bila je izuzetak).
To je tako osnovna stvar, tako osnovni zahtjev – čak i u ratu. Kada se suprotstavite tako osnovnoj stvari, to postaje nešto drugo od rata – postaje genocid. Kao što vidimo.
Čini se da ova anketa samo potvrđuje ono što smo već vidjeli. Izraelski prosvjednici zadržavaju kamione s humanitarnom pomoći na južnoj granici u blizini Rafahe. Netko bi mogao doći u iskušenje da ih navede kao rubne ekstremiste – ali anketa pokazuje da su oni u glavnoj struji. Anketa također potvrđuje da su izraelski čelnici poput ministra obrane Yoava Galanta, koji je na početku genocida rekao: “Naredio sam potpunu opsadu Pojasa Gaze – nema struje, nema hrane, nema plina, sve je zatvoreno – mi se borimo ljudskim životinjama i mi se ponašamo u skladu s tim”, stvarno predstavljaju širu populaciju.
Ovo je najgori stupanj dehumanizacije u izraelskom društvu kojeg se sjećam otkako sam tamo rođen prije 52 godine. Naravno, ta dehumanizacija nije počela 7. listopada, nego je postojala i prije nego što sam se ja rodio, pa i prije nego što je postojala država. Ali sada se čini da je kulminacija. Čini se da Izraelcima više nije stalo čak ni do privida liberalizma – prešli su u režim potpunog genocida. A kad kažem dehumanizacija, nisu samo Palestinci ti koji su dehumanizirani u ovom procesu. Izraelci se svode na razinu barbarstva. To je stvarno nešto što smo sami sebi učinili dok smo se uvjeravali da će nas uzimanje desetaka tisuća palestinskih života nekako iskupiti iz ovog ponora. Neće.
(TBT, Autor: Jonathan Ofir)
