KOLUMNA
Većina
medija još se oporavlja od „šoka“ zbog pobjede Donalda Trumpa. Ne samo da su
povjerovali agencijama za istraživanje javnog mnijenja – koje su omanule – već
su novinari očigledno izgubili kontakt s običnim ljudima
Piše:
Sabrina Pabst, thebosnaitimes.ba
Brojni
uticajni mediji u SAD, uoči izbora su bili sigurni: Hillary Clinton će biti
prva predsjednica Amerike. Donald Trump predsjednik? Za mnoge medijske kuće to
je bilo nezamislivo, pogotovo zato što je privukao pažnju prvenstveno zbog
svojih rasističkih, seksističkih i vulgarnih izjava. Njujork Times je zbog toga
javno podržavao Cillary Klinton i pozivao čitaoce da glasaju za nju. Slično je
bilo i sa magazinom Atlantik.
Ipak,
veći dio stanovništva SAD odlučio je da glasa suprotno – suprotno medijskom
mejnstrimu. Očigledno je da oni imaju drugačiju predstavu o društvu nego
mediji. Predsjednik je postao – Donald Trump.
„Trumpova
pobjeda bila je nevjerovatno iznenađenje jer smo vjerovali medijima koji su
pisali da će rezultat biti tesan, ali da se s velikom sigurnošću može očekivati
pobjeda Hillary Clinton“, kaže Gerhard Fove, ekspert za medije i komunikacije
na diseldorfskom Univerzitetu H. Heine.
Ne
treba prepisivati od agencija za istraživanje
Etablirani
mediji oslanjali su se prije svega na prognoze demoskopa, agencija za
istraživanje, podsjeća Fove. A te agencije su podcijenile Trumpa. One su i
ranije pokazivale nesigurnost u interpretacijama mišljenja javnog mnijenja, što
je pokazao referendum u Velikoj Britaniji.
Ipak,
opravdavati pogrešne prognoze medija pogrešnim prognozama agencija za
istraživanje javnog mnijenja, bilo bi fatalno. „Postoji svojevrsni liberalni
mejnstrim u SAD u čijim okvirima se kreće politička i medijska klasa i koji
počiva na određenim vrijednostima. Ali očigledno je da to nije odraz
cjelokupnog američkog društva“, objašnjava Uve Kriger, novinar i autor knjiga
„Mejnstrim“ i „Moć mišljenja“.
Različite
vrste političke komunikacije
Izbori
u SAD pokazali su da su veliki mediji u toj zemlji izgubili kontakt sa običnim
ljudima. „Novinari žive u balonu čiji je sadržaj filtriran“, kaže Fove. „Oni
žive u velikim medijskim centrima i čak su i fizički odvojeni od većine
stanovništva. Okruženi su ljudima sličnim njima – političarima i
visokoobrazovanim osobama. Povezuje ih određena mjera profesionalnosti,
racionalnosti i zajedničkog načina komunikacije.“ Niko u medijima nije u
dovoljnoj mjeri shvatio da je tu bilo riječi o načinu političke komunikacije
koji utiče na izbornu odluku. „Ne radi se tu o istini i sadržajima, već o
gardu, načinu izražavanja i o onome što neko želi da vidi“, kaže Fove. Problem
novinarstva jeste uočavanje te razlike između načina komunikacije. Novinari su
osluškivali vlastiti eho i nisu pisali o onima koji se osjećali da su
neshvaćeni i izolirani u društvu.
Trumpovi
sljedbenici njegovu pobjedu vide kao nekakvu pobjedu autsajdera nad političkim
establišmentom. To je scenario uz čiju pomoć žele da profitiraju i desničarski
populisti u Evropi. I politolog Hajo Funk uočava između pobjede Donalda Trumpa
i uspona stranke Alternativa za Nemačku (AfD). Sličnost postoji, bar kada je
riječ emocionalnoj retorici. „Anti-AfD stav još uvijek je raširen, a o
argumentima te stranke se ne raspravlja – oni se potiskuju i guraju u stranu“,
kaže Fove. On od novinara očekuje da na „empatičan način objasne šta je to što
pokreće društvo“.
Bjekstvo
od pisaćeg stola
Međutim,
novinari u doba društvenih mreža više ne uspijevaju da procjene da li se kod
nekih fenomena radi o mejnstrimu ili o marginalnoj pojavi. Komentari na
društvenim mrežama su tu – ali se ne zna u kojoj mjeri se oni poklapaju s
mišljenjem većine stanovništva. Socijalni mediji kreiraju vlastiti nivo
komunikacije, mimo političkog. Pojedinac koji podržava Trumpa tako ne razmišlja
o tome kakvo je raspoloženje u narodu na osnovu pisanja etabliranih medija.
Korisnici dolaze do vesti koje zavise od filtera na Facebook-u, ili preko
njuz-fidova, a to su vesti koje su bliske njegovim interesiranjima. Oni se
informišu u okruženju sličnom njima.
Ta
fragmentacija komunikacije ima ogromne posljedice, ocjenjuje Fove: „Kada na
društvenim mrežama neko osluškuje samo vlastiti eho, onda se on više ne osjeća
izoliranim. Pristalice Trumpa, recimo, tako precjenjuju svoj uticaj i vrlo
snažno ulaze u izbore.“
Novinar
Uve Kriger traži da novinarstvo prekine da prati samo djelovanje elita. Ono
mora da se odmakne od mjesta donošenja odluka, kako bi se pozabavilo političkim
temama koje nisu etablirane. Kriger od novinara zahtjeva da generišu teme izvan
mejnstrima, teme koje nemaju veze sa onim što prenose agencije i onim što se
govori na konferencijama za novinare.
(TBT,
D.W.)