Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba
Posljednja četiri mjeseca Zapad je gledao kako se Gaza ruši blok po blok.
Stambeni kvartovi su sravnjeni, univerziteti, bolnice, biblioteke dignuti u vazduh. Porodice, koje čine stubove društva, istrijebljene su u svojim domovima gdje su se masovno okupljale.
Redovi srednje klase – doktori, novinari, akademici, biznismeni – desetkovani. Konvoji pomoći su bombardovani. Gladni koji čekaju u redu za hranu, ili oni koji jednostavno pokušavaju da pobjegnu pješice, pogubljeni od snajperista.
Ove scene razaranja podsjećaju na najgore zločine iz Drugog svjetskog rata.
Pokidajući ponudu Hamasa da zaustavi borbe i izvuče svoje preostale taoce žive, izraelski premijer Benjamin Netanyahu obećao je ove sedmice da će nastaviti pobjedu do gorkog kraja.
Rafah, koji je postao posljednje utočište, trebao bi postati sljedeća meta. Pa ipak, četiri mjeseca kasnije, ova operacija industrijske razmjere nema poteškoća u pronalaženju podrške među onima koji se izjašnjavaju kao liberali.
Opravdavanje rata
Nakon što je organizirana nacionalna počast francuskim žrtvama Hamasovog napada 7. oktobra, bivši francuski predsjednik Francois Hollande upitan je da li francuske žrtve Izraela u Gazi ne zaslužuju isto.
“To ne može biti ista počast”, rekao je Hollande. “Život je život i jedan život je ekvivalentan drugom, ali postoje žrtve terorizma i žrtve rata. Biti žrtva terorizma znači biti napadnut kao Francuz ili kao branilac načina života. Kolateralna žrtva , vi ste u ratu […], to nije iste prirode”, dodao je.
Trostruki dobitnik Pulitzerove nagrade, kolumnista Tom Fridman je sljedećim riječima opravdao da su SAD i Izrael zapalili “džunglu”.
“Iran je za geopolitiku ono što je nedavno otkrivena vrsta parazitoidne ose za prirodu. Šta radi ova parazitoidna osa? Prema Science Daily, osa “ubrizgava svoja jaja u žive gusjenice, a larve beba osa polahko jedu gusjenicu iz iznutra napolje, izbijaju napolje kada se najedu.”
Ni Biden ni Starmer ne vide opasnost u kojoj su zbog Gaze. Ali tada nisu učinili ni Bush ni Blair kada su napali Irak
„Postoji li bolji opis Libana, Jemena, Sirije i Iraka danas? Oni su gusjenice. Islamska revolucionarna garda je osa.
“Huti, Hezbolah, Hamas i Kataib Hezbolah su jaja koja se izlegu unutar domaćina – Libana, Jemena, Sirije i Iraka – i jedu ih iznutra prema van. Nemamo kontra-strategiju koja sigurno i efikasno ubija ose bez postavljanja vatra na cijelu džunglu.”
Ideja da su Jevreji paraziti datira još iz doba prosvjetiteljstva, ali su je nacisti ponovili u Njemačkoj i Austriji. Nacistički poster koji upoređuje Jevreje sa vaškama koje izazivaju tifus izložen je u Muzeju holokausta u Washingtonu. Fridmanu bi bilo dobro da ga posjeti, kao i urednik New York Timesa koji je postavio svoj članak.
Hollande i Friedman su na kraju karijera. Ali američki predsjednik Joe Biden i lider laburista Keir Starmer nisu. Obojica se suočavaju s izborima ove godine.
Izborna obaveza
Bidenova i Starmerova nesavjesnost o opasnostima koje bi podrška izraelskoj kampanji u Gazi mogla stvoriti za njih je bizarna jer svaki čovjek cijeni moć iznad principa. Oni su besramni prekršioci obećanja.
Moglo bi se očekivati da će oni biti oprezniji prije nego što krenu sa Izraelom putem historijske sramote. Budući da se svakim danom ovaj rat nastavlja, Netanyahu sve manje liči na čovjeka na koga ćete uložiti novac.
Izraelska kampanja u Gazi postaje izborna obaveza, upravo zato što je sada u svom petom mjesecu i ne pokazuje znake zaustavljanja.
Svrgavanje Sadama Huseina prestalo je biti lahka demonstracija sile za američku vojsku onog trenutka kada je počeo irački otpor.
Pa ipak, dvije decenije nakon što su George Bush i Tony Blair počinili grešku koja je definisala svoju karijeru u invaziji na Irak, koja je bacila sjenu od koje nijedan čovjek nije mogao otići, Biden i Starmer priređuju ponovljeni nastup.
Ako je trenutak kada je Blair žrtvovao povjerenje nacije bio “lukav dosije” oko nepostojećeg oružja za masovno uništenje Sadama Huseina, kraj Starmerove reputacije kod britanskih muslimana došao je u onome što je trebao biti rutinski intervju za LBC.
Nick Ferrari je pitao Starmera da li Izrael ima pravo da isključi struju i vodu u Gazi. Starmer je odgovorio: “Mislim da Izrael ima pravo na to. To je stalna situacija. Očigledno je da sve treba da se uradi u okviru međunarodnog prava, ali ne želim da odstupim od osnovnih principa da Izrael ima pravo da se brani, a Hamas snosi odgovornost.”
Brzo je povukao tu opasku, ali to je bio prelomni trenutak.
Bidenov prelomni trenutak došao je kada se činilo da sumnja u broj smrtnih slučajeva koje je proizvelo palestinsko ministarstvo zdravlja. “Nemam pojma da Palestinci govore istinu o tome koliko je ljudi ubijeno”, rekao je Biden, direktno suprotstavljajući ocjeni UN-a i međunarodnih agencija za ljudska prava da su njihove brojke pouzdane.
“Nastavljamo da uključujemo njihove podatke u naše izvještavanje i jasno je da su izvori”, rekao je Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) u izjavi za Reuters.
Obje izjave su preokrenule ljestvicu javnog mnijenja i imale razarajući učinak na muslimanske glasače s obje strane Atlantika.
Gubitak glasova muslimana
Anketa objavljena u ponedjeljak pokazala je dramatičan pad podrške laburistima od strane britanskih muslimana.
Podaci koje je prikupio Survation, koji je naručila Laburistička muslimanska mreža (LMN), pokazali su da je 60 posto britanskih muslimana koji su izrazili sklonost nekoj stranci reklo da će glasati za laburiste. To predstavlja pad od 26 posto muslimana prethodno anketiranih 2019. godine. Samo 43 posto je reklo da bi sigurno ponovo glasalo za laburiste, a 23 posto je neodlučno.
Identifikacija s laburistima je opala sa 72 posto u 2021., na 49 posto u 2024. – sa 38 posto britanskih muslimana koji su izjavili da imaju nepovoljnije mišljenje o Laburistima nakon posljednjih 12 mjeseci. Starmerov lični rejting je -11 posto.
Podrška laburistima među muslimanima u stalnom je opadanju od izbora 2019. godine, ali prekretnica u brzom opadanju došla je u novembru, mjesec dana nakon rata u Gazi. Za četiri mjeseca podrška stranci je pala sa 70 na 40 posto.
Starmerov instinkt je bio da se udvostruči. Ubrzo nakon svog LBC debakla, upozorio je sve izabrane predstavnike da ne prisustvuju protestima zbog prekida vatre. Kada je Starmerovo odbijanje da pozove na prekid vatre stavljeno na glasanje, nekoliko članova njegovog kabineta u sjeni dalo je ostavke.
Od tada je više od 70 laburističkih vijećnika dalo ostavke u područjima poput Oksforda, Burnlija, Hejstingsa i Noriča. Ostavke i isključenja anticionističke ljevice iz stranke sada izazivaju povratni udar.
Ugrožena su marginalna mjesta dvojice čelnih klupa – Wesa Streetinga, ministra zdravstva u sjenci i Rushnare Ali, ministra za investicije u sjenci, kao i mjesta Johna Ashwortha u Leicesteru i mjesto pokojnog Tonyja Lloyda u Rochdaleu, gdje se održavaju prevremeni izbori kasnije ovog mjeseca. Svi oni bi mogli biti preokrenuti muslimanskim glasovima koji su veći od većine laburista.
Niko ne gaji iluziju da bi muslimansko glasanje moglo spriječiti Starmera da dođe na vlast. Ali to bi moglo napraviti razliku između klizišta u Blairovom stilu i manjinske vlade
Trideset i šest drugih mjesta, uključujući i mjesto Margaret Hodge, koja je prethodnog lidera rada Jeremyja Corbyna nazvala “jebenim antisemitom i rasistom” moglo bi se pretvoriti u marginalce.
Grassroots grupe se nalaze posvuda sa hiljadama volontera spremnih da podrže nezavisne kandidate.
Jedna grupa pod nazivom The Muslim Vote (TMV) rekla je da će podržati nezavisne kandidate resursima, mrežama, volonterima i sredstvima u izbornim jedinicama u kojima misli da ima publiku.
Nezavisni kandidat mogao bi se kandidirati u Starmerovoj vlastitoj izbornoj jedinici. Mlada britansko-palestinska kandidatkinja, Leanne Mohamed, već je pronađena da izaziva Streeting u Ilford Northu.
Akciona grupa Redbridge Community Action Group koja ju je predložila obećala je da će predložiti kandidata koji će biti “snažan u odnosu na Palestinu, NHS, rasizam, islamofobiju i krizu troškova života”.
‘Napusti Bidena’
Biden je najranjiviji u Michiganu. Kada se suočio sa rastućim bijesom znatne arapske i muslimanske populacije, odgovor njegovog predizbornog tima bio je vrlo sličan Starmerovom: otpisati Arape i pronaći druge puteve do pobjede.
Kako je izvijestio Politico: “Bidenova podrška Izraelu jako je naškodila kampanji sa značajnom arapsko-američkom populacijom u Michiganu, a njegov tim se trudi da pronađe druge puteve do pobjede u državi na bojnom polju, prema dvojici savjetnika za kampanju kojima je odobrena anonimnost jer nisu nisam ovlašten da javno govorim o strategiji.”
Dearborn ima najveću koncentraciju Arapskih Amerikanaca. Postao je epicentar nacionalne kampanje protiv Bajdenovog reizbora. Kako noć slijedi dan, članak u Wall Street Journalu nazvan je Dearborn kao “Američka prijestolnica džihada”. Kao rezultat toga, pojačano je prisustvo lokalne policije.
Možemo očekivati da će se iste klevete početi pojavljivati u britanskim desničarskim medijima.
Aktivisti iz Michigana, Minesote, Arizone, Viskonsina, Floride, Džordžije, Nevade i Pensilvanije kreirali su kampanju AbandonBiden, od kojih je šest država na bojnom polju.
“Tražimo načine da izgradimo mehanizam koordinacije između svih swing država, tako da stalno radimo zajedno kako bismo osigurali da Amerikanci muslimani izađu u sve ove države i da gospodin Biden izgubi svaku i svaki od njih”, rekao je Hassan Abdel Salam, profesor na Univerzitetu u Minnesoti i član Nacionalne koalicije #AbandonBiden. “Odmah iza mene, ono što bi gospodin Biden trebao vidjeti je 111 elektorskih glasova. I posljednji put je pobijedio sa 74.”
Napustiti Bidena čak i ako bi pobjednik te kampanje trebao biti Donald Trump, neprijatelj muslimana?
Pa očigledno da. Nova generacija je u maršu da trajno promijeni lice Demokratske stranke. “Nemamo dvije opcije. Imamo mnogo opcija”, rekao je Jaylani Hussein, direktor odjela Vijeća za američko-islamske odnose (CAIR) u Minnesoti u Dearbornu, Michigan, kada su ga pitali o alternativama Bidenu.
Američki muslimani ne očekuju da će se prema njima ponašati bolje od omalovažavanja – nepoštovanje je bolja riječ – oni su pod Bajdenom, ali ako Biden bude ponovo izabran, glasanje u novembru je njihova jedina šansa da preoblikuju američku politiku.
Bajden je osvojio Michigan sa 2,8 posto bodova, a Arapi imaju pet posto glasova. Prvi arapski gradonačelnik Dearborna, Abdullah Hammoud, izuzetno je jasan o tome šta želi da Biden uradi.
“Nikada u istoriji nije bilo rata u kojem je 80 posto zemlje apsolutno desetkovano, gdje je 100 posto stanovništva raseljeno i gdje su 50 posto svih umrlih djeca. To se nikada nije dogodilo.
“Za nas želimo akciju, a ne govor na ustima. Ako predsjednik Biden želi zauzeti čvrst stav, može početi ograničavanjem vojne pomoći državi Izrael. Mogao bi početi pozivanjem na prekid vatre jer je trenutno gotovo 200 civila ubijeno svaki i svaki dan. Ovo su opipljivi koraci koji se mogu poduzeti jer ono što razumijemo je da samo diplomatski napori mogu dovesti do trajnog mira i pravde.”
U jednu stvar možemo biti sigurni. Historija će biti mnogo oštriji suditi onim političkim liderima koji su opravdavali i tolerirali etničko čišćenje koje se sada odvija u Gazi.
Bidenovo i Starmerovo odbijanje da pozovu na prekid vatre i njihovo odbijanje da podrže presudu Međunarodnog suda pravde (ICJ) da bi Izrael trebao poduzeti korake u skladu s Konvencijom o genocidu, proizvešće neizbrisivu mrlju na njihovim karijerama.
Nijedan od njih ne vidi opasnost u kojoj su zbog Gaze. Ali tada nisu učinili ni Bush ni Blair kada su napali Irak.
(TBT, MEE)
