Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Izrael predstavlja uslove novog sporazuma s Hamasom kao “bolnu cijenu”. Temelji se na pretpostavci da sve što je dobro za Hamas mora biti loše za Izrael i što god je loše za Palestince, dobro je za nas: igra s nultim rezultatom. Izrael se uvjerio da ne smije potpisati sporazum koji bi na bilo koji način pogodovao Hamasu; to može biti samo štetno za Izrael i može zahtijevati samo bolnu cijenu.
Ne bismo trebali prihvatiti te pretpostavke. Postoje elementi dogovora koji su dobri i za Izrael i za Hamas. “Cijena” nije uvijek zapravo cijena. Nije uvijek tako bolno kako žele da vjerujemo.
Oslobađanje palestinskih sigurnosnih zatvorenika i prekid borbi bit će u korist Hamasa. Možda će oni koristiti i Izraelu. U svakom slučaju, alternativa će biti puno gora za Izrael. Hamas neće bezuvjetno osloboditi svoje taoce, kao što ni Izrael ne oslobađa svoje zarobljenike a da ne dobije nešto zauzvrat, a trenutno ih ima na hiljade.
Izrael je naučio Palestince da prijevremeno oslobađanje svojih zatvorenika koje Izrael drži mogu izboriti samo razmjenom za taoce. Usput, obje strane imaju taoce: mnogi palestinski zatočenici su dignuti iz kreveta i nikada im se nije sudilo.
Izraelski zatvori prepuni su zatvorenika koji, suprotno načinu na koji se predstavlja u medijskoj propagandi, nisu svi “teroristi s krvavim rukama”. Među njima su i brojni politički zatvorenici režima koji Palestincima zabranjuje bilo kakvu organizacijsku aktivnost. Mnogi drugi su osuđeni za beznačajna djela i osuđeni na drakonske kazne. Ako još postoji potreba za dokazivanjem postojanja izraelskog aparthejda, to su odvojeni sudski sistem za Jevreje i Palestince.
U izraelskim zatvorima također ima palestinskih ubica vrijednih prezira. Ali mnogi su odslužili svoje i zaslužuju da jednog dana budu pušteni na slobodu baš kao i njihovi drugovi jevrejski osuđenici.
Ima čak i onih čije će oslobađanje biti na korist Izraela, prije svega Marwana Barghoutija, ali ne samo njega. Ako je Izrael ozbiljno zainteresiran pronaći partnera koji bi promijenio stvarnost beskrajnih ratova, on se može naći iza izraelskih rešetaka. Slijedeću generaciju palestinskih vođa drži se u izraelskim zatvorima od Megida do Nafhe.
Oslobodilačke borbe kroz historiju, uključujući i onu jevrejskog naroda, dale su hrabre vođe koji su izašli iz zatvora svojih osvajača. Bit će ožalošćenih jevrejskih porodica koje su izgubile svoje najmilije prije mnogo godina i ne žele vidjeti oslobađanje ubica. To je razumljivo, ali im se sigurno ne može dopustiti da diktiraju što je u najboljem interesu Izraela.
Najmudrija akcija koju je Izrael već davno trebao poduzeti bila je dobrovoljno puštanje sigurnosnih zatvorenika kao gest, a ne samo kao ustupak u pregovorima. Ali nema šanse da se to dogodi – prepametno je. Oslobađanje 1500 zatvorenika, kako Hamas traži, nije katastrofa niti je bolno. Vratit će taoce kući. Katastrofa i bol će rezultirati samo ako ih se ne spasi.
Niti bi bila katastrofa ili bol okončati ovaj prokleti rat, tokom kojeg je Izrael izgubio svoju ljudskost bez postizanja svojih ciljeva neselektivnim ubijanjem i razaranjem, kakvo se viđa samo u najbrutalnijim ratovima.
Dostojanstvo Izraela će zaista biti narušeno, Hamas će biti okrunjen za pobjednika rata – dvojbenog pobjednika, ali ipak pobjednika (samo što se takvim okrunio već sedmog oktobra). Čak i ako bi se ostvarila “potpuna pobjeda” Benjamina Netanyahua, što se, naravno, nikada neće dogoditi, Hamas je dobio rat. Stoga je bolje tome stati na kraj.
Moramo ostaviti po strani klišeje i zamorne slogane kojima su Izraelci nahranjeni i mirno razmotriti važna pitanja: Je li dogovor zaista toliko loš? Na koji način? Ima li boljeg?
(TBT, Haaretz)
