Piše: Rogel Alpher, thebosniatimes.ba
Obnovljeni razgovori o palestinskoj državi u izraelskom društvu nisu se poveli zbog unutrašnjeg razvoja događaja nego zbog pritiska spolja. Sjedinjene Države, Evropska unija, Britanija i umjerenije arapske zemlje na čelu sa Saudijskom Arabijom poslale su jasnu poruku Izraelu: masakr od 7. oktobra dogodio se zbog užasnog neuspjeha izraelske vojne koncepcije i Hamasove ubilačke džihadističke ideologije. Ali – kao što kaže i generalni sekretar UN Antonio Guterres, koji je svojim izjavama okrenuo Izraelce protiv sebe – sve to se nije zbivalo u vakuumu. Neuspjeh se dogodio u realnom kontekstu u kom je Izrael pod Netanyahuom osnažio Hamas da bi oslabio Palestinsku upravu i spriječio stvaranje palestinske države te da bi se neometano nastavili okupacija, aparthejd i zlostavljanje Palestinca.
Biden je rekao Izraelcima da je najvažnija lekcija oktobarskog masakra hitna nužnost da se uspostavi palestinska država na Zapadnoj obali i Gazi. Prihvatanje te lekcije je, po njegovom mišljenju, priznanje da je nedostatak političke perspektive glavni uzrok oktobarskog pokolja. Evropa se slaže s njim. Saudijska Arabija se takođe slaže i nudi normalizaciju odnosa u zamjenu za uspostavljanje palestinske države (što je ionako trebalo da se dogodi). Ali sve dok zavisi od Izraelaca, tema palestinske države neće biti na dnevnom redu. Štaviše, Izraelci su izvukli pouku da je potrebno ojačati vojnu okupaciju, udvostručiti snage našeg Štazija (Šabaka) i produbiti kontrolu nad palestinskom populacijom.
Čak i lideri koji planiraju da na izborima pobjede Netanyahua, na primjer Gantz i Ajzenkot, ne kritiziraju Netanyahuovo protivljenje palestinskoj državi i ne podržavaju američku viziju. Netanyahu, i dalje vještiji političar od obojice, za sebe je prisvojio najpopularniju i najsočniju političku poziciju među biračima: neće biti palestinske države. Taj stav odražava javno raspoloženje i predstavlja viziju dvije države kao devijantnu ideju koja će dovesti do masakra Jevreja.
Izrael se zatvara i distancira od svijeta. Ne kao Sjeverna Koreja, već u svom stilu. Vlada, vojska i mediji ne govore široj javnosti o izraelskom razaranju Gaze. A javnost, s druge strane, to ne želi znati. Ovdje se širi raspoloženje „mi protiv svijeta“. U toj jednačini je svijet (Hag) poludio, a mi smo razumni i dobri. Svijet razdvaja masakr i rat i odbija da vidi da masakr predstavlja moralno opravdanje za rat. U Izraelu tvrdoglavo odbijaju da budu realni. Stanovnici razorenih kibuca i mošava iz Otefa (pograničnog djela zemlje), koji su većinom protestirali protiv fašističkog bibizma, sada zahtjevaju pogled na more iz svojih naselja. Ako je nekada samo radikalna nacionalistička desnica – poput Smotricha i Ben Gvira – to tražila, sada to zahtjeva cijela zemlja, čak i Gantzovi i Lapidovi birači. I oni vjeruju da Izrael sada ima puno opravdanje da u svemiru radi šta hoće. Najveća katastrofa u historiji zemlje je proizvela najsnažniji osjećaj pravedništva. Izrael ne mora da se prilagodi svijetu definiranjem jasnih granica i ukidanjem okupacije. Naprotiv, svijet sada mora da se prilagodi Izraelu.
I učešće u koaliciji protiv Huta je slabo. Unija je ostala izvan nje, kao i Saudijska Arabija i Egipat. Iako im aktivnosti Huta direktno nanose štetu, njima je važno da ne budu poistovećeni sa Izraelom. Javni diskurs koji je nastao poslije 7. oktobra cenzurira kao tabu bilo kakvo spominjanje okupacije i masovno ubijanje civila u Gazi. Cijeli svijet govori istim jezikom, a Izrael drugim. Uglavnom govori sam sa sobom. I to je zastrašujuće.
(TBT, Haaretz)
