KOLUMNA
Uskoro bi Bošnjaci mogli shvatiti da je Amer Bukvić izvršio
ekonomsko-medijski puč u Sarajevu, sa ništa manje opasnim posljedicama po
metropolu BiH od onih koje Turci pripisuju Fetullahu Gulenu i njegovoj famoznoj
mreži FETO prilikom pokušaja ljetošnjeg vojnog udara
Piše: Neždad Latić, thebosniatimes.ba
Odnosi Turske i Bosne su permanentna tema svih historičara i
analitičara sa Balkana. To je sasvim razumljivo znajući historijski odnos
bosanskih muslimana prema Carigradu. Koliko god ovi odnosi izgledali „bratski“
oni, zapravo, nikad nisu bili baš takvi. Prije bi se moglo reći da su puni
kontroverzi i paradoksa. To najbolje pokazuju česte pobune bosanskih muslimana
protiv centralne vlasti. Zašto su se one dešavale? Neki historičari smatraju da
su te pobune bile usmjerene protiv reformi Osmanske imperije, pa su ih smatrali
najkonzervativnijim dijelom Carevine. Za njih su reforme bile samo dokaz
slobosti centralne vlasti i urušavanja Carevine. Živeći okruženi kršćanskim
narodima, bosanski muslimani su znali da slabost centralne vlasti i Carevine
znači i njihovo osobno urušavanje.
Novi begovat
Naravno, nisu
bosanski muslimani, samo iz straha od okolnih kršćanskih naroda, bili
antireformski nastrojeni, bilo je tu i socijalnog aspekta. U okvirima Osmanske carevine,
bosanske age i begovi imali su povlašten položaj, naime, oni su bili nešto
poput srednjovjekovnih feudalnih gospodara, mali suvereni na svom imanju.
Reforme su za njih značile samo ukidanje povlaštenog položaja. Živeći među slovenskim
narodima i jasno znajući da sami pripadaju slovenskom etnosu, ali povlasticama
i interesima osjećajući se bliski Turcima, oni su oduvijek nastojali da u
okvirima Osmanskog carstva za sebe isposluju najbolji mogući poredak. U tom
smislu pokret Huseina-kapetana Gradaščevića imao je za cilj da u okvirima
Osmanske carevine, a kroz autonomiju Bosne, izdejstvuje povlašten položaj za
bosanske age i begove, tvrde neki historičari. Stoga, kako tvrde isti, i danas
bošnjaka politička elita mašta o tom periodu i u Erdoganovoj neoosmanskoj
projekciji Balkana vidi mogućnost za
povratak tog vakta i zemana kad su oni bili gospodari života i smrti u
Sarajevu.
Navodno je Ismet Ineni, politički nasljednik Kemala Ataturka, jednom prilikom rekao da nema Turske bez
Bosne. Aktualni bošnjački establišment skoro jednoglasno tvrdi da nema Bosne
bez Turske. Stoga se tako transparentna podrška Bakira Izetbegovića „bratu“
Redžepu Tayibu Erdoganu tumači kao podrška centraliziranoj i jakoj Turskoj, bez
koje, prema njemu, nema Bosne.
Slično bosanskim muslimanima nekad, današnji bošnjački narod
i lideri strahuju od nestabilne i slabe Turske koja, prema njihovom shvatanju,
može značiti samo slabost njihove pozicije. S druge strane, za Srbe, pa i
Hrvate, Turska je najbolja kad je bolesnik na Bosforu. Ali geopolitičke želje
Bošnjaka i Srba u pogledu Turske su beznačajne u odnosu na želje iz Washingtona
i Moskve.
I nek’ priča o geopolitički željama (o)stane na tome!
Da se vratimo na refleksiju tih odnosa na društveno-političku
zbilju Bošnjaka. Po svemu sudeći, povijest se ponavlja u segmentu da je jedna
grupa za sebe izdejstvovala povlašten položaj kakav su imali age i begovi u
Bosni. Radi se o grupi familija koja čak ima begovske korijene. Kako su
familije Izetbegovića, Čengića, Bukvića, na primjer, po društvenom statusu bili
pripadnici višeg staleža u vrijeme turskog vakta i zemana, tako su i danas. Oni
posjeduju ili kontroliraju ključne tokove novca usmjerene upravo iz Turske i
drugih islamskih zemalja prema Bosni. Oni su tako postali bukvalno vlasnici
Grada koji se tretira kao njihov posjed/leno! Sa zgradama BBI centra i SCC (Al
Shiddi), bukvalno su preuzeli za sebe „srce“ Sarajeva. Preostala im je još
Skenderija na koju su „bacili oko“ i proces privatizacije ovog kompleksa je već
u toku! Vodi ga, naravno, direktor BBI
banke Amer Bukvić.
Zeleni Valter
Tako Amer Bukvić zaista postaje novi „zeleni“ Valter, kako
se i predstavio kada je otvarao prvi Sarajevo business forum (SBF) ispred BBI centra. Iako su tadašnji
lijevi mediji poput Oslobođenja i Slobodne Bosne kritizirali „halal“ business
kao „bibiaizaciju“, što će reći šerijatizaciju Grada, nisu ni slutili da se
Bukvić ne šali i da zaista vjeruje da će on biti novi Valter. Uporedo sa
business ofanzivom, (pot)kupljivanjem istih tih medija, potom i političara pa i
samog lidera ljevice Zlatka Lagumdžije, uslijedila je ideološka haranga na
Vladimira Perića Valtera kao komunističkog agenta OZNE koji je navodno prokazao
oko 700 sarajevskih muslimana kao okupatorskih kvislinga, pa su ih stoga
partizani nevine strijeljali!
Danas je u sarajevskim medijima Bukvić vrlo afirmativno
zastupljen, jer iza sebe ima moćne marketinške i PR agencije, poput MITA-e u
vlasništvu Ejuba Kučuka, protiv koje se vode istrage zbog osnovane sumnje za
reketiranje medija i pranja novca. Povrh svega, Bukvić „koristi usluge“
najmoćnijih security agencija. Novodno je baš Bukvić (ot)kupio jednu od
najvećih security agencija čiji je vlasnik jedan od savjetnika Bakira
Izetbegovića za pitanje sigurnosti.
Bukvić izgleda sramežljiv, samozatajan i nenametljiv čovjek
mladolikog izgleda. Stoga malo ko može povjerovati da kontrolira i posjeduje
ovoliku finansijsku i medijsku moć. On i nije kreator svog businessa! On je
samo pijun jednog tursko-bošnjačkog lobija koji ga je kao svog pijuna odabrao
još kao studenta u Maleziji. On je bio student
dr Mustafe Cerića, dr Fikreta Karčića te dr Ahmeda Davutoglua. Dodali se
tome da je kao mladi aktivista SDA u Muslimanskom omladinskom savezu (MOS)
dobio stipendiju od Hasana Čengića, sa još pedesetak takvih bošnjačkih
studenata, koji su u vrijeme rata studirali u Maleziji, ram za sliku Bukvića
kao „lutka prostituka“ može biti upotpunjen. Cerić je iz Malezije postavljen za
reisa, Karčić će se nakon rata vratiti na Pravni fakultet u Sarajevo, te
(p)ostati reisov savjetnik, a Davutoglu će postati ministar vanjskih poslova,
pa predsjednik AK Partije, pa čak i premijer!
Još je dobro obavješteni Darko Tanasković, beogradski
orijentalist, i Miloševićev ambasador u Turskoj, u jednoj studiji o
neoosmanizmu uočio vezu AK Partije i Islamske banke za razvoj u Džeddi,
ustvrdivši da je brat bivšeg premijera Turske Durguta Ozala, Kerim radio za ovu
banku, kao i Abdullah Gull, bivši predsjednik Turske. Na to Gullovo mjesto u
Džeddi, Čengić je poslao svog prijatelja Husejna Živalja, a ovaj će svog
komšiju Bukvića i brata Seju postaviti za direktora BBI banke, odnosno BBI
centra.
Ako se pođe od maksime koja se pripisuje bankarskom tajkunu Mayer
Amschel Rothschlidu koji je rekao: “Dajte mi kontrolu nad opskrbom novcem
nacije i ne zanima me tko kroji zakone“, onda je jasno u čijoj glavi je nastao koncept
„bibiaizacije“ Sarajeva. Svemu ovom
treba dodati Bukvićeve izjave, a to bi citirao samog Erdogana, kako će od SBF-a
napraviti Balkanski Davos i pred očima čitaoca može bljesnuti profil novog
„zelenog“ Valtera!
Međutim, ako bi neko smio istražiti (dovoljno je proguglati)
Bukvićeve nebulozne laži, kako će, na primjer, poslije svakog SFB u BiH biti
investirano najmanje desetak milijardi KM, kako će od Sarajeva napraviti
najveći studentski kampus u Istočnoj Evropi od 30-tak hiljada studenata, te
kako će se nakon svega uposliti oko 600 hiljada radnika, vidjeli bi da se radi
o običnom megalomanu opsjednutom bolesnom vizijom da će jednog dana on biti
novi Valter i da će bista sa njegovim likom biti postavljena na platou ispred
BBI centra, odnosno mjesta sa kojeg je prvi put rekao: “Das ist Walter!“
Sve ostalo je, najvjerovatnije puko pranje novca sa Istoka,
od Azerbejdžana preko Turske do zemalja Arapskog zaljeva! Uz sav ovaj, najvjerovatnije
„prljavi novac“, Bukvićeva valterovska vizija od Sarajeva pravi balkansku
Lampeduzu, gdje se masovno doseljavaju afro-azijske grupacije nomada koje
sanjaju da se jednog dana domognu Evrope!
Stoga, čim se formira agencija za spriječavanje pranja novca
i počne ozbiljno djelovati, a to će konačno morati uraditi međunarodna zajednica
zbog sebe, Bukvićeva vizija će se raspršiti kao mjehur od sapunice! Tek tada će
Bošnjaci shvatiti da je Bukvić izvršio ekonomsko-medijski puč u Sarajevu, sa
ništa manje opasnim posljedicama po metropolu BiH od onih koje Turci pripisuju
Fetullahu Gulenu i njegovoj famoznoj mreži FETO prilikom pokušaja ljetošnjeg
vojnog udara.
Bukvić će tada pobjeći u Tursku gdje ima stan(ove) i gdje
može zatražiti zaštitu od svog bivšeg profesora i mentora Ahmeda Dvautoglua!
Da, Bošnjaci će imati pravo tražiti njegovo izručenje od Erodgana kao što on
traži izručenje Gulena od SAD! To će biti pravi test tvrdnjama da nema Turske bez Bosne i obrnuto!
(TBT)