Posebna dopisnica Pravda.Ru Daria Aslamova razgovarala je s jednim od čelnika Hamasa, dr. Musom Abu Marzukom. Ispričao je zašto je došao u Moskvu, kako Rusija može utjecati na palestinsko-izraelski sukob, kako će pojas Gaze biti oslobođen od Izraela i zašto Palestinci ne mogu izgubiti u ovom ratu.
Smatra se da ste jedan od glavnih ideologa i vođa Hamasa, njegov neformalni ministar vanjskih poslova. Je li tako?
Jedan sam od osnivača pokreta Hamas. Cijelo to vrijeme i nakon događaja u Gazi, na Zapadnoj obali, bio sam uključen u međunarodne odnose. Možda me to učinilo poznatim političarem. Ali zapravo sam po obrazovanju inženjer. Diplomirao u Egiptu, a doktorirao u SAD-u.
Ovo nije vaš prvi put u Moskvi. Koja je sada svrha vašeg posjeta?
Ovo je običan posjet, budući da se naši odnosi s Rusijom prirodno razvijaju. Posjećujem Rusiju najmanje dva puta godišnje. Ova posjeta je od posebnog značaja, jer smo u ratu. Izraelska agresija dovela je do genocida i ogromnog broja žrtava među civilnim stanovništvom Pojasa Gaze. Stoga u razgovoru s našim kolegama, s ruskim vodstvom, moramo razmijeniti mišljenja o daljnjim koracima i razvoju situacije u regiji.
Rusija ima kontakte sa svim palestinskim snagama, pa smo razgovarali o primirju s Fatahom i drugim palestinskim organizacijama. Nastojimo osigurati aktivniju ulogu Rusije u međunarodnoj politici, posebice u sukobu s politikom SAD-a. Razgovarali smo o oslobađanju ratnih zarobljenika koji su u Hamasu i imaju dvojno državljanstvo: izraelsko i rusko. Ali oni su zarobljeni tokom bitaka, to su vojnici. Sada ih je devet. U početku niko nije govorio o drugom državljanstvu, ali sada su počeli govoriti da su Rusi. Ali svi zatvorenici koji su kod nas imaju dvojno državljanstvo:
Amerikanci, Talijani, Francuzi, Nijemci, Belgijanci.
Riječ je o izraelskim vojnicima koji su, nakon što smo ih zarobili, počeli pričati o svojim prethodnim državljanstvima. Predsjednik Južne Afrike, pa čak i šef njegove obavještajne službe, zvali su me zbog jednog od ratnih zarobljenika. Ovo je cisterna koju smo doslovno izvukli iz tenka. Stoga o južnoafričkom državljanstvu ovdje ne može biti govora.
Sada smo usred sukoba Hamasa i Izraela. Kakvu pomoć očekujete od Rusije?
— Rusija je najveća država na svijetu i igra vitalnu ulogu u međunarodnoj politici, posebno sada, s obzirom na činjenicu da je nakon 7. listopada utjecaj SAD-a u regiji znatno smanjen. Rusija može igrati veliku ulogu u politici Bliskog istoka, posebice u okviru BRICS-a, koji uz Rusiju, Brazil, Kinu, Južnoafričku Republiku i Indiju, uključuje Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate.
Hamas želi da se Rusija suprotstavi SAD-u oko Palestine i Bliskog istoka. Vjerujemo Rusiji kao što Izrael vjeruje Sjedinjenim Državama.
Napad 7. oktobra koji je Hamas izveo protiv Izraela bio je dobro pripremljen. Jeste li očekivali da će nakon ovoga početi etničko čišćenje, zapravo genocid ili vas je to iznenadilo?
Nismo očekivali agresiju u takvim razmjerima, ovo je zločin bez presedana u povijesti čovječanstva. U 100 dana ubijeno je više od 23 hiljade civila, od čega 70% žena i djece. Posebnost ovoga je što se sve događa na video kamerama i to gleda cijeli svijet. Dok prije niko nije znao za zločine Izraela.
Ovo nije prvi masakr koji je Izrael izvršio nad Palestincima. Od 1948. Izrael je počinio desetke sličnih zločina. Židovi vjeruju da je dobar Palestinac mrtav Palestinac ili onaj koji je izvan Palestine. Osim toga, važna je potpora Izraela od strane država u zločinima protiv civila. Ovo je potrebno za pritisak na Hamas. Američka politika je kažnjavanje civila kako bi se postigao politički uspjeh, kao što se dogodilo u Vijetnamu, Japanu, Afganistanu, Iraku.
Kako planirate dobiti rat?
Dva načina.
Prvi je otpornost palestinskog naroda, njihova ljubav prema svojoj zemlji i njihova spremnost da je brane. Palestinci odbijaju biti protjerani iz svoje domovine unatoč činjenici da su izgubili mnoge rođake, a neki od njih su još uvijek pod ruševinama. Ali palestinski narod brani svoju zemlju i ne prihvaća drugu zemlju kao svoju domovinu.
Drugi način je vojni otpor protiv izraelske vojske. Postigli smo veliki uspjeh. Tokom proteklih 100 dana neprijatelj je izgubio hilajdu tenkova, stotine mrtvih vojnika i nekoliko hilajda ranjenih. Plus gubici samog izraelskog društva kao rezultat rata.
Prvo je Izrael najavio svoje ciljeve i mislio da ih sve može provesti u sedam dana, no danas je već 106. dan, a u Gazi nisu ostvarili niti jedan cilj.
Imate li političke i vojne saveznike u ratu s Izraelom?
Imamo odnose s različitim državama u regiji. Naravno, Sjedinjene Američke Države vrše veliki pritisak na njihove odluke, ali do sada smo uspjeli održati kontakt. Naš pravi saveznik su obični ljudi: islamski svijet, arapski narodi. U Euvropi i Sjedinjenim Državama tisuće ljudi okupljaju se u znak podrške Palestini. U cijelom svijetu, problem Palestine postao je najvažniji.
Sudeći prema medijskim izvještajima, Izrael planira ne samo zauzeti teritorij Gaze, već i izgraditi tamo naselja. Kakva budućnost čeka Gazu?
“Trenutno se izraelska vojska povlači, ljudi se vraćaju u ova područja, a Hamas ponovno uspostavlja svoju kontrolu. Čak i u sjevernoj Gazi, Izrael je priznao da je Hamas uspio obnoviti svoje vojne aktivnosti. Primjerice, Beit Hanoun je prvo mjesto u koje je izraelska vojska ušla na početku rata, ali još uvijek ne mogu kontrolirati to područje i tamo još uvijek postoji žestok otpor. Sigurno ćemo pobijediti.
Rat između Izraela i Hamasa izazvao je lančanu reakciju u svijetu. Cijeli Bliski istok bio je uznemiren:
Iran, Pakistan, Liban, Jemen, Sirija, Irak.
Sukob u Gazi izazvao je opću krizu u regiji. Idemo li prema trećem svjetskom ratu?
Ne mislimo da će biti trećeg svjetskog rata. Ali naš rat u regiji je između dvije neravnopravne strane, pa je pobjeda u njemu sprječavanje neprijatelja da ostvari svoje ciljeve. Jemen i Irak već su se pridružili ovom ratu. Mislimo da će nakon ovog rata doći do promjena u svim arapskim zemljama. Glavni razlog: Amerika podržava Izrael u međunarodnoj areni, u UN-u, u Vijeću sigurnosti i daje Izraelu vojnu i financijsku pomoć.
Mislim da se izraelsko-palestinski sukob neće pretvoriti u bliskoistočni rat. Ali što dulje bude trajala izraelska agresija, to će eskalacija biti šira u regiji. Čak smo i na političkoj i pravnoj razini vidjeli da su Južnoafrička Republika i Indonezija podnijele zahtjeve Međunarodnom sudu pravde optužujući Izrael za genocid u Gazi.
Vi ste jedan od vođa Hamasa i jedan od glavnih neprijatelja Izraela. Nalazite se u opasnoj poziciji. Je li bilo pokušaja da Vas se eliminira?
Ne mislim da će Izrael to učiniti, jer dobro znaju da svaka akcija ima reakciju i da će odgovor na izraelski zločin također biti ozbiljan. Stoga je malo vjerovatno da će me htjeti eliminirati.
Kakav je sada odnos Hamasa s Fatahom i Palestinskom oslobodilačkom organizacijom?
Palestinska oslobodilačka organizacija je snaga koja predstavlja sve Palestince. Hamas nastoji postati dio ove organizacije. Također težimo primirju s Fatahom kako bismo imali zajednički program, ujedinili se sami i ujedinili sve naše ljude i našu vladu.
Rođeni ste u izbjegličkom selu u Rafi u Gazi. Cijeli život ste bili bez državljanstva, kao i većina Palestinaca. Kako je cijeli život živjeti bez državljanstva, bez putovnice i bez ikakvih prava?
Ponosan sam što sam Palestinac, građanin Palestine. Čak i ako je međunarodno društvo protiv toga, Palestinci imaju pravo biti priznati kao Palestinci. Međunarodna zajednica zna da su Palestinci najobrazovaniji, najpismeniji i najciviliziraniji narod među svim Arapima. Imam putnu ispravu, egipatsku putovnicu, ali nigdje nisam osjetio slobodu koju osjećam kada uđem u Gazu. Palestinci su prisiljeni živjeti u svim državama u regiji, a to ih tjera da budu dio oslobodilačkih organizacija.
Rođen sam u šatoru 1951. u Rafi, a 1967. posjetio sam svoje selo i vidio svoj dom. Otac je stajao pored mene. Suze su mu tekle niz obraze kada je vidio da u našoj kući, koju je sagradio svojim rukama, živi jedna židovska obitelj iz Jemena, a sa drveća koje je zasadio u zemlju ova židovska obitelj skuplja plodove.
Dakle, moj cilj je uvijek bio da se vratim u ovu kuću, i da se moj narod vrati na svoja ognjišta odakle je protjeran. Pružat ćemo otpor dok ne postignemo ovaj cilj.
(TBT, pravda.ru)