Piše: Vesna Pešić, thebosniatimes.ba
Sjetila sam se Nenada Dimitrijevića koji je često pisao za Peščanik, a dugo ga nema. Jednom prilikom kad je pisao o srpskim ratovima u BiH, gdje su počinjeni strašni zločini i genocid u Srebrenici, rekao je da bi za početak pomirenja bilo dovoljno da Srbija, njeni predstavnici, izgovore Izvini. Nikad se to nije desilo. A kako stvari stoje, uz ovogodišnju raspomamljenu proslavu godišnjice osnivanja RS na svetog Stefana 9. januara, ta mala i jednostavna riječ je hiljadama milja daleko. Ovdašnjim i zvaničnicima RS ljeta 2024, 30 godina poslije rata, izvinjenje Bošnjacima za počinjene zločine ni u snu ne bi palo na pamet.
U prošla vremena glavna tema jednog kruga ljudi u Beogradu bila je suočavanje sa prošlošću, tačnije sa počinjenim srpskim zločinima nad Bošnjacima, ali je vođena evidencija o svim počinjenim zločinima, koju je na jedinstven i autentičan način vodio Fond za humanitarno pravo u Beogradu, ali i organizacije u drugim centrima, Sarajevu i Zagrebu.
Peščanik je redovno objavljivao članke o toj temi i pravio emisije i javne rasprave. Nije do sada propuštao da 11. jula svoju emisiju posveti genocidu u Srebrenici, a gosti bi bili autentični svjedoci. I ja sam pisala na te teme, posebno o stradanju muslimana u Prijedoru o čemu ću na kraju napisati koju riječ više.
Sadašnja vlast u Srbiji mnogo je poradila na tome da Srbija zapadne ne samo u totalni zaborav o tome šta se dešavalo devedesetih godina u BiH, nego i da Ratka Mladića osuđenog na doživotnu robiju za zločin genocida u Srebrenici proglasi herojem, postavljanjem njegovog murala u Njegoševoj ulici, u sred Beograda. Mural je bio danonoćno čuvan od mogućeg protestnog oštećenja, što se i dogodilo. Dvije hrabre i revoltirane žene jedne noći su jajima gađale mural, za taj čin bile privedene, a jednoj učiniteljki, Aidi Ćorović, izrečena je prekršajna kazna od 100.000 dinara. Taj mural je pokrenuo lavinu reakcija u slavu Mladića, pa gde kod da kreneš na zidovima i tarabama piše da je Ratko Mladić srpski heroj.
Dejtonskim mirovnim sporazumom Srbija je priznala BiH, ali izgleda samo formalno, a faktički je RS tretirala kao svoj ratni plijen. Toj vrtešci – formalno se priznaje BiH a faktički ne – najveći zamah je dala neoradikalska SNS na čelu sa Vučićem, čemu se svesrdno pridružila Srpska pravoslavna crkva na čelu sa posljednjim patrijarhom Porfirijem. Predsjednik RS Milorad Dodik, koji posljednjih godina neprekidno prijeti otcepljenjem, spolja je podršku dobio od ruskog predsjednika Putina. On redovno prima Dodika, mada malo drema kad mu taj sićušni vladar dođe u goste, iako mu je dobrodošao da rovari na osjetljivom mjestu na Balkanu dok traje rat sa Ukrajinom. Putin je Dodiku i orden udjelio, a Vučić se već prije njega okitio. Dobro je podsjetiti da je on kod Putina bio 19 puta dok evo već deset godina Putinove slike vise na kioscima, na prvim stranicama Vučićevih brojnih tabloida.
Mučno je čitati o banjalučkoj proslavi 32. rođendana RS. Dodik kaže da je RS nastala u borbi za slobodu srpskog naroda za koju su Srbi dali 30.000 života. A ne pomišlja da spomene 100.000 ubijenih Bošnjaka. Zato pominje „strane kolonizatore koji su obezglavili RS tako što su utamničili čitavo političko i vojno rukovodstvo RS. Ostali smo vez vođa kao što su Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik, koji su Republiku vodili u najtežim okolnostima. Republika nikada neće zaboraviti njihov doprinos“. A spomenuti zaslužni i danas su po zatvorima sa presudama Haškog tribunala. Sem Biljane Plavšić koja se prvo pokajala, pa se poslije od-pokajala.
Svečanoj akademiji pod nazivom „Simbol slobode“ u Sportskoj dvorani Borik u Banjaluci prisustvovali su patrijarh Porfirije, članica Predsedništva BiH Željka Cvijanović, predsednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić, predsednik Skupštine Srbije Vladimir Orlić, poslanici i ministri u Vladi Srbije Miloš Vučević, Danica Grujičić, Mihailo Jovanović, Nikola Selaković i Zoran Gajić. Dodik je i tu držao govor. Negirao je genocid pozivajući se na lažno pripisivanja genocidnih težnji srpskom narodu (što niko nikada nije tvrdio niti srpskom narodu pripisivao), a na spomen Radovana Karadžića i Ratka Mladića velikom salom zaorio se dugotrajni aplauz.
Upoznala sam stradanje grada Prijedora na samom početku ratova. Slučajno sam se našla u redakciji nedjeljnika Vreme kad je ušao jedan mladić, prilično nervozan i počeo priču o Prijedoru. Rekao da je da su Srbi pobili hiljade muslimana, najviše onih koji su imali neku struku. Njegovi roditelji su pobijeni, a on je uspio pobjeći i bio je na putu za Tursku. Kasnije se o tom pokolju mnogo više saznalo. I to da je gradonačelnik Prijedora, Srbin, naredio da Bošnjaci i Hrvati nose bijele trake oko rukava, što je gotovo automatski asociralo na žute trake koje su nosili Jevreji u Hitlerovoj Njemačkoj. O bijelim trakama sam na neku od godišnjica stradanja Prijedora pisala ovdjee.
Ponovo mi se vratio Prijedor prošlog ljeta na godišnjicu Oluje, u kojoj je 4. avgusta 1995. iz Hrvatske proterano/izbjeglo oko 200.000 Srba u poznatoj traktorskoj koloni. Obeležavanje Oluje redovno je održavano u Beogradu, ali je 2023. neočekivano i bez objašnjenja preseljeno u RS, i to baš u Prijedor. Nije bilo lako dosjetiti se zašto je grad zločina nad muslimanima izabran za obilježavanje srpskog stradalništva. Ubrzo je postalo jasno. Pored Prijedora prolazi Petrovačka cesta kojom se kretala kolona srpskih izbjeglica. Tom prilikom hrvatske oružane snage su bez ikakvog razloga bombardirale kolonu u kojoj su stradala i deca, počinivši težak ratni zločin za koji još uvek nije počelo suđenje.1
Vučić je položio cvijeće na Petrovačku cestu u znak sećanja na pobijenu djecu. Zamolila sam Natašu Kandić za podatke o tom događaju. Tom prilikom mi je rekla da je u Prijedoru ubijeno 3.456 muslimana, od kojih 102 djeteta. Zar nije bilo moguće staviti koji cvijet i za tu djecu. Nije, jer ta mogućnost ne postoji, a da bi postojala njoj bi moralo prethoditi ono Izvini, žao nam je. Od takve mogućnosti ne treba odustati i zato na nju podsjećam sada dok se i dalje razmetljivo slave zločini i njihovi počinioci.
(TBT, Piescanik)
