Piše: Richard Silverstein, thebosniatimes.ba
Dana 7. oktobra, Hamas je pokrenuo hrabru i očajničku operaciju u kojoj je napao južni Izrael i zauzeo niz gradova i kibuca, ubivši 1.140 ljudi.
Ovaj pažljivo koordiniran zračni, kopneni i morski napad od strane Hamasa, koji je zabranjen kao teroristička organizacija u Velikoj Britaniji i drugim zemljama, imao je ogroman odjek. To je zapanjilo Izrael i svijet.
Nakon više od godinu dana planiranja i obuke, 1.000 boraca probilo se kroz milijardu dolara vrijedan odbrambeni štit koji je Izrael mukotrpno zidao oko Gaze tokom desetljeća ili više.
Napad je pokazao svima da svu sofisticiranu tehnologiju na svijetu mogu pobijediti male gerilske snage koristeći nadzor, planiranje i taktiku bojnog polja.
Hamas je prekršio sigurnosne mjere za koje su Izraelci bili uljuljkani da misle da su neprobojne. To je srušilo sve pretpostavke izraelske vojne obavještajne službe o Hamasu.
Shin Bet i izraelska vojska su samodopadno vjerovali da Hamas ima previše za izgubiti da bi pokrenuo veliku operaciju protiv Izraela; da je više zainteresirana za održavanje svoje vladavine Gazom nego za rat. Potpuno su pogrešili.
Pobuna protiv sudbine
Izrael i njegova 17-godišnja opsada Gaze doveli su njegove stanovnike u očaj. Većina ne vidi nadu u bolji život, u bolju budućnost. Oni žive, ali na patnji drugih.
Napadi su bili pobuna protiv sudbine – zakletva da će se palestinski narod, bez obzira na ogromne troškove, boriti protiv svojih tlačitelja.
Činilo se da je svijet također izgubio interesovanje za Palestinu. SAD su osmislile Abrahamov sporazum sa četiri arapske države koje su prethodno proglasile svoju odanost palestinskoj stvari.
Do napada 7. oktobra, Bidenova administracija je udvarala Saudijskoj Arabiji da se pridruži kvartetu. Verovatno bi. Ali Hamas je uništio jedno od nekoliko regionalnih dostignuća američkog predsjednika Joea Bidena.
Palestinci su ponovo zauzeli centralno mjesto. Natjerali su svijet da se suoči s njihovom nevoljom. Oni su tražili svoja prava.
Napad 7. oktobra podsjetio je sve da su Palestinci nepokolebljivi i da neće nestati tiho; i da ih se ignorira uz strašnu cijenu.
Izraelska krvava invazija, koja je koštala više od 22.000 Palestinaca (svakim danom je više), uništila je globalnu percepciju Izraela.
Umjesto da se na njega gleda kao na demokratskog i tehnološkog inovatora, svijet sada vidi Izrael kao krvožedni, genocidni režim.
Hamas je još jednom nadjačao palestinske vlasti kao predstvanike palestinskog nacionalizma. Fatah je sada samo korumpirani saradnik izraelskog neprijatelja.
Hamas je zadao udarac, podsjećajući Palestince da je oružani otpor, bez obzira na cijenu, sve što svijet razumije.
Ratovi na dva fronta
Hamas je ojačao ruke Irana i njegove osovine otpora, koja je pokrenula napade na američke i izraelske vojne i komercijalne interese, od Iraka do Jemena.
Izrael se sada suočava s ratovima na dva fronta: u Gazi i na sjeveru protiv Hezbolaha. Ako ništa drugo, potonji je još strašniji neprijatelj od Hamasa. Bilo je okršaja i izraelskih napada ne samo na Hezbolah, već i na položaje libanske vojske, što je izazvalo kritike SAD.
Huti koji su saveznici Irana u Jemenu izveli su seriju raketnih napada na brodove za Izrael u pomorskim putevima Crvenog mora.
Američki ratni brodovi napali su Hutije čamce i oborili projektile u Jemenu i suočili se s napadima u Siriji i Iraku.
Iako SAD ne žele da budu uvučene u dugotrajni regionalni sukob, njihova čvrsta podrška Izraelu neizbježno ih je usisala u ono što želi izbjeći.
Ako ne želite da vas saveznik vuče prema dolje koji teži interesima koje ne dijelite, morate ga staviti do znanja o granicama veze. Biden je odbio, po cijenu političke štete.
Podrška izraelskom genocidu nudi vrlo realnu perspektivu da bi on mogao biti odrstranjen iz Bijele kuće 2024. godine i zamijenjen predsjednikom koji će ne samo braniti Izrael, već i podsticati njegov najopasniji vojni avanturizam.
Strmoglavi troškovi
Napad na Izrael poslužio je za upozorenje da ni Hamas, ni Palestinci općenito, ne vjeruju u himeru rješenja o dvije države. Sve dok svijet nastavlja da podupire ovaj leš kao da će se nekako vratiti u život magičnom čarolijom, Hamas će ga razotkriti zbog laži kakav jeste.
Svaki Palestinac zna da nema nade za palestinsku državu. Izrael se tome oštro protivi. Čak i takozvane umjerene izraelske stranke odbijaju da se pozabave njime, a kamoli da ga podrže. Čak i govor o tome Palestinci svaku političku figuru ismijavaju i politički zaborave.
Ni Palestinci ne očekuju mnogo od SAD-a niti od evropskih država. Oni znaju da niko nije voljan da potroši politički kapital neophodan za savladavanje izraelskog otpora.
Po svim standardnim mjerenjima oružanog sukoba, Izrael pobjeđuje u ratu protiv Gaze. Procjenjuje se da je ubijeno oko 8.000 boraca Hamasa (od 30.000).
Ali tokom skoro tri mjeseca, eliminirao je manje od 25 posto Hamasovih vojnih snaga. Izraelska vojska je uništila milje Hamasovih tunela, ali nije ni blizu eliminacije 300 milja takvih podzemnih reduta, i odbija poslati svoje vojnike u njih jer bi cijana bila visoka.
Postavio je opsadu, da bi kaznio Palestince u Gazi, i da tako izvrši pritisak na Hamas: da učini život teškim, ako ne i nemogućim. On virtuelno vlada kopnom, morem i zrakoom koji okružuje enklavu. Svugdje djeluje relativno slobodno.
Sve to uz veliku cijenu: 500 poginulih izraelskih vojnika i više od 5.000 ranjenih, sa mnogim amputacijama i drugim teškim invaliditetom.
Izrael gubi rat
Ipak, još uvijek gubi rat. Možda bi bilo kontraintuitivno reći ovo, ali ne postoji način na koji Izrael može pobijediti u ratu koji je započeo. Sve što Hamas treba da uradi da pobjedi jeste da preživi.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je više puta rekao da je cilj njegove zemlje da eliminira Hamas. Biden je dodao svoju podršku ovom cilju.
Izraelski lideri razumiju da postoji samo jedan način da to učine: moraju eliminirati ili protjerati cjelokupno stanovništvo Gaze. Ne samo da je ministarstvo obavještajnih službi objavilo plan da to učini protjerivanjem Palestinaca u Sinajsku pustinju, već je i američki državni sekretar Antony Blinken otputovao na Bliski istok kako bi iznio plan koji je izmislio Izrael Egiptu i Jordanu.
Oni su to zauzvrat odlučno odbili. Dva izraelska poslanika objavila su u Wall Street Journalu plan za protjerivanje svih Palestinaca u Gazi u arapske i muslimanske zemlje u regionu. To nije bolje prihvaćeno.
Izrael neće eliminisati Palestince iz Gaze isto kao što će eliminirati Hamas. Sav razgovor Netanyahua i Bidena je halabuka – data obećanja koja se ne mogu održati.
To je dio tragedije ovog sukoba. Niko ne govori jasno i istinito. Svi imaju zablude da će Hamas nekako pristati jer mora.
Ali Hamas ne sarađuje. I dalje se opire. Ništa ovo ne može zaustaviti bez obzira koliko se laži izgovorilo. Što više laži, svijet manje vjeruje bilo čemu što kažu Bidenova administracija, ili Izraelci.
Čak i da je Izrael uspio u etničkom čišćenju Gaze, to ne bi okončalo sukob. Hamas nije samo politički ili vojni entitet. To je pokret koji navodno promovira prava i interese palestinskog naroda.
Ne možete ubiti takav pokret. Možeš se boriti protiv toga. Možete ubiti njegove borce. Možete okupirati, pa čak i pokušati etnički očistiti sve njegove pristalice.
Ali pokret još uvijek može opstati. To znači neuspjeh Izraela i eroziju njegovog vojnog odvraćanja dok se suočava sa regionalnim rivalima.
To će ohrabriti svoje neprijatelje da pojačaju oružani otpor na cijelom Bliskom istoku, unutar Gaze ili izvan nje. Možete pobijediti pokret na bojnom polju, ali ga ne možete eliminirati.
Ogorčenost
Izrael je skupo platio ovu “pobjedu”, gubeći u prosjeku 10 vojnika svake sedmice. Prošlog mjeseca, 10 je ubijeno u jednoj bitci nakon što su upali u zasjedu boraca Hamasa.
Izraelska vojska ubila je taoce u borbama protiv Hamasa, u jednom slučaju greškom ubila trojicu koji su pobjegli od svojih otmičara.
Rezultirajući bijes među porodicama talaca podstakao je bijes širom Izraela. Hiljade ljudi protestovalo je ispred vojnog štaba Kirya u Tel Avivu. Brat jednog od ubijenih taoca optužio je izraelsku vojsku da ga je pogubila.
Ujedinjeni front koji su Izraelci uspostavili od 7. oktobra počinje se urušavati. Netanyahu, njegova vladavina koja je već bila uvučena prije napada Hamasa, sada je u još nesigurnijoj poziciji.
Zapravo, možda bi više volio da pokuša produžiti rat kako bi izbjegao gnjev izraelskog biračkog tijela, od kojih većina želi da on ode.
(TBT, MEE)
