Piše: Paul Rogers, thebosniatimes.ba
Do nedavno su ratni narativ o Gazi u velikoj mjeri kontrolirali Izraelske odbrambene snage (IDF) i ministarstvo odbrane zemlje. Međunarodna reputacija Izraela je naglo pala ubistvom više od 20.000 Palestinaca, ranjavanjem više od 50.000 i uništenjem većeg dijela Gaze, ali IDF je i dalje mogao prodati uvjerljivu priču o ozbiljno oslabljenom Hamasu, čak tvrdeći da su ratni ciljevi u sjevernoj Gazi uglavnom ostvareni, a uspjeh u južnoj Gazi će uslijediti ubrzo.
Narativu su pomogle ozbiljne poteškoće za nekoliko novinara koji još uvijek djeluju u Gazi, uključujući rizik po njihovu ličnu sigurnost, dok je međunarodna novinarska ekipa bila zaglavljena u Jerusalemu i ovisila je o izvorima IDF-a za većinu svojih informacija.
To se promijenilo kada se počela pojavljivati drugačija slika. Prvo je postojao nedostatak dokaza koji bi podržali IDF-ovu tvrdnju o sjedištu Hamasa pod bolnicom al-Shifa, a zatim IDF nije mogao identificirati lokaciju izraelskih talaca, uprkos tome što je imao neke od najnaprednijih obavještajnih podataka na svijetu.
Nedavno su se dogodila još dva incidenta. Dana 12. decembra došlo je do vješte trostruke zasjede koju su organizirale Hamasove paravojne formacije u dijelu Gaze koji navodno kontroliraju izraelske snage. Jedinica IDF-a je upala u zasjedu gdje je destkovana. Potom su jedinice koje su poslate kao pojačanje toj jedinici kođer upale u zasjedu.
Prijavljeno je da je ubijeno deset vojnika IDF-a, a nekoliko ih je teško ranjeno, ali se računalo na njihovo iskustvo, uključujući pukovnika i tri majora iz elitne Golani brigade. Da bi Hamas, navodno desetkovan i sa hiljadama već ubijenih vojnika, mogao izvesti takvu operaciju bilo gdje u Gazi, a kamoli u distriktu koji je navodno već pod kontrolom IDF-a, trebalo bi izazvati sumnju u ideju da Izrael ostvaruje značajan napredak u ratu.
Još jedna indikacija došla je nekoliko dana kasnije, kada su tri izraelska taoca uspjela pobjeći od svojih otmičara, da bi ih vojnici IDF-a ubili, iako bez majice i sa bijelom zastavom. Ono što je od tada pogoršalo situaciju i izaziva popriličan bijes u Izraelu je to što je pozive talaca primio pas tragač IDF opremljen audio opremom pet dana prije nego što su ubijeni.
Postoje i druge, šire indikacije problema IDF-a. Zvanični podaci o žrtvama pokazuju više od 460 ubijenih vojnika u Gazi, Izraelu i okupiranoj Zapadnoj obali i oko 1.900 ranjenih. Ali drugi izvori ukazuju na daleko veći broj ranjenih.
Prije deset dana, vodeći izraelski dnevnik Yedioth Ahronoth objavio je informacije dobijene od odjela za rehabilitaciju Ministarstva odbrane. Načelnik odjela, Limor Luria, navodno je rekao da je više od 2.000 vojnika IDF-a evidentirano kao invalidi od početka sukoba – pri čemu je 58% svih onih koje je liječio zadobilo teške povrede šaka i stopala – što ukazuje na daleko veći broj žrtava od zvaničnih podataka. U međuvremenu, Times of Israel je objavio da je broj povrijeđenih vojnika IDF-a, izraelske policije i drugih sigurnosnih snaga iznosio 6.125. Bilo je i brojnih žrtava u vatrenim okršajima, a isti list navodi 20 od 105 smrtnih slučajeva zbog takvih vatri ili nesreća tokom borbi.
Sveukupno gledano, ID i dalje slijedi dobro uvježbanu doktrinu “dahije” o masovnoj sili u odgovoru na neregularni rat, uzrokujući veliku društvenu i ekonomsku štetu, potkopavajući volju pobunjenika da se bore, istovremeno odvraćajući od budućih prijetnji sigurnosti Izraela. Ali stvari idu loše. Kritike dolaze s neočekivanih strana, uključujući bivšeg ministra odbrane Ujedinjenog Kraljevstva, Bena Wallacea, koji je upozorio na posljedice koje će trajati 50 godina. Čak i Bidenova administracija postaje potpuno nemirna zbog onoga što se odvija, ali Benjamin Netanyahu i ratni kabinet su odlučni da nastave dokle god mogu.
Vrijedi istražiti zašto. Napadi 7. oktobra i uključena brutalnost su do srži pogodili izraelsku sigurnost, što znači da je velika većina izraelskih Jevreja do sada nastavila podržavati Netanyahuov odgovor. Čak i to se, međutim, kvari i pogoršava ubistvom trojice talaca od strane IDF trupa.
Posljedica svega toga je da se komandanti ID nalaze pod velikim pritiskom da uspiju, i da će ići onoliko daleko koliko to ratni kabinet dozvoli. Mnogi od tih komandanata su vrlo inteligentni, iako neizbježno jednoumni ljudi, i sada će znati da se, uz svu Netanyahuovu retoriku, Hamas, ili barem Hamasove ideje, ne može pobijediti vojnom silom. Oni također znaju da, dok pregovori odugovlače, pritisak porodica talaca može uskoro rezultirati novom humanitarnom pauzom. Stoga će njihov cilj biti da oštete Hamas koliko god mogu, što prije mogu, dok mogu, bez obzira na cijenu Palestinaca. Za dokaz ovakvog pristupa, svjedočite ovonedeljnim intenzivnim zračnim napadima.
Ono što to čini mogućim je Netanyahuova ovisnost o ekstremističkoj manjini vjerskih fundamentalista i moćnih cionista u njegovoj vladi. Oni ne bi zadobili širu podršku u Izraelu da nije tragedije 7. oktobra, što je dugoročno štetno po sigurnost Izraela. Ne samo da Izrael rizikuje da postane država parija, čak i među svojim saveznicima, već će također podstaći generaciju radikalne opozicije rekonstituiranog Hamasa ili njegovog neizbježnog nasljednika.
Stoga bi ga trebalo spasiti od njega samog , ali to će ovisiti, više od svega, od Joea Bidena i ljudi oko njega. Možda potaknuti brzim promjenama javnog raspoloženja u Evropi, oni moraju prepoznati svoju ulogu u trenutnom okončanju ovog sukoba.
Paul Rogers je profesor emeritus mirovnih studija na Univerzitetu Bradford i počasni saradnik na Komandi i štabnom koledžu zajedničke službe
(TBT,The Guardian)
