RELIGIJA
Inače, prema podacima vlasti belgijske prijestonice, počev
od 2008. Muhamed je najpopularnije ime za novorođene dječake u Bruxellesu
FOTO: Ilustracija (public)
Belgijski biro međunarodne istraživačke grupe Ivox objavio
je podatke ankete među muslimanima – podanicima kraljevine.
Pokazalo se da od 500 ljudi, koji su učestvovali u anketi,
20% podržava metode terorističke grupacije ISIL-a.
Osim toga, oni su priznali da neće prijaviti ni predati
vlastima svoje istovjernike ako saznaju da pripremaju teroristički napad.
Na sociologe se odmah obrušila paljba kritike, jer su
navodno, koristili pogrešne metode i postavljali neodgovarajuća pitanja pogrešnim
ljudima. Jer, u civiliziranoj Belgiji tako nešto nije moguće.
Ipak, istraživači su postigli svoj cilj, oslikali su
situaciju i izazvali javnu diskusiju koja se vodi i u drugim evropskim
zemljama.
Belgijska transformacija
U Belgiji je 2011. izašla knjiga sociologa Felice Dasseta„Iris
i polumesec“. Autor je još tada konstatirao: u našoj zemlji živi 700.000
muslimana od kojih polovina u Bruxellesu, što je belgijsku prijestonicu
pretvorilo u glavni grad „Evrabije“ (tj. Evropske unije koja je podvrgnuta
islamizaciji).
Prema proračunima ovog naučnika, do 2030. većina stanovnika
Bruxellesa bit će muslimani. Na nivou čitave zemlje udio muslimanskog
stanovništva povećat će se za 10%.
Godinu dana nakon objavljivanja tih istraživanja, u
regionalni Savjet briselske općine Anderleht izabrana su dva predstavnika
partije „Islam“. Jedan od njih, Reduan Arush, otvoreno je iznio svoje ciljeve:
„U dužem periodu, kad ljudi postanu svjesni da su islamski
zakoni povoljni za belgijski narod, otpočet će put ka islamskoj državi“.
Vlasti Bruxellesa su 2012. odustale od davne tradicije da na
centralni trg grada stave živu jelku – simbol kšćanskog Božića. Umjesto nje
stavili su nekakav art-objekat koji izdaleka podsjeća na jelku.
Administracija nije krila: tako je postupila da ne bi vrijeđala
vjerska osjećanja muslimana. Kritičari takve odluke naglasili su njen
karakterističan simbol – božićna jelka istjerana je iz grada u kojem se nalaze
sjedišta EU i NATO.
Inače, prema podacima vlasti belgijske prijestonice, počev
od 2008. Muhamed je najpopularnije ime za novorođene dječake u Bruxellesu.
Socijalne suprotnosti
Prema informaciji IFOP (Francuski institut za istraživanje
javnog mnjenja), 28% muslimana koji imaju francusko državljanstvo ispovijeda
takozvani „autoritarni“ islam. U apsolutnim vrijednostima njihov broj može da
dostigne 1,5 milion ljudi. To su uglavnom mladi, ne naročito obrazovani ljudi
koji žive od različitih vrsta novčane pomoći na periferijama velikih gradova.
Upravo je ta grupa navela da stavlja vjerske principe i uvjerenja
iznad vrijednosti Francuske Republike. Čak 80% svih ispitanika izjavilo je da djeca
iz muslimanskih porodica trebaju dobiti u školama „halal“ hranu (bez namirnica
koje su u islamu strogo zabranjene), 60% se izjasnilo da podržava da se u
obrazovnim ustanovama nose feredže i burke. Anketa je sprovedena 2016.
Upravo tada, poslije terorističkog napada u Nici i ubistva
katoličkog sveštenika u crkvi, koje su počinili islamski ekstremisti, vlasti su
počele preduzimati neke mjere – zatvoreno je 20 džamija (od više od 2.000
aktivnih u zemlji), u kojima su propovjedane ekstremističke ideje, a takođe su
počeli razmišljati o zabrani finansiranja džamija i vjerskih objekata iz
inostranstva.
Međutim, ti postupci koji su preduzeti post-faktum, suviše
su zakasnili, smatra osnivač „Pokreta za Francusku“, bivši kandidat za predsjednika
zemlje na izborima 2007. Philippe de Villiers.
„Francusku ubija terorizam. Još ozbiljniji je problem to što
– gubimo identitet“ – napisao je u knjizi „Da li će sutra zvona zazvoniti“.
Po njegovom mišljenju to što su tokom mnogo godina vlasti
zatvarale oči na islamizaciju zemlje može dovesti do građanskog rata.
Taj rat se već vodi na socijalnom nivou i stalno se
pojačava. Francuzi pale prihvatilišta koja su namijenjena za prijem migranata i
ispisuju uvrede na zidovima džamija i vjerskih objekata.
Njemački šerijat
Poslije anketiranja Turaka koji žive u Njemačkoj (građani
SRN), u junu ove godine sociolozi sa univerziteta u Minsteru (Njemačka) zaključili
su da se skoro polovina njih (47%) slaže sa tvrdnjom: „Za mene je važnije da slijedim
postulate moje vjere nego da slijedim zakone zemlje u kojoj živim“.
Otprilike isto toliko učesnika ankete izjavilo je da je
islam – jedina prava religija, a 36% smatra da samo islam može riješiti
probleme koji postoje u društvu.
Još 2014., prije migracione krize u njemačkom gradu
Vupertalu (zemlja Sjeverna Rajna-Vestfalija) sa 350.000 stanovnika pojavila se
„šerijatska policija“. Odred mladih „dobrovoljaca“ patrolirao je gradom
kontrolirajući vjerski život muslimana (u tom trenutku gradska općina je
brojala oko 30.000 sljedbenika islama).
Na čelu aktivista bio je Nijemac Sven Lau koji je primio
islam i uzeo ime Abu Adam. Učesnici patrole razgovarali su sa omladinom na
ulici pokušavajući da utvrde da li upotrebljavaju alkohol ili duvan i uporno
objašnjavali lokalnom stanovništvu da treba da se odreknu „štetnih navika“ –
odlazaka na koncerte, u barove, noćne klubove i diskoteke. Islamisti su
postavljali na internet izvještaje o urađenom poslu.
Skandal je stigao do državnog nivoa.
Ministar unutarnjih poslova, Thomas de Maizière, podsjetio
je da vlast neće trpjeti na njemačkoj zemlji zakone šerijata i nikome neće
dozvoliti da kleveće reputaciju policije. Poslije toga energični mladi
muslimani prekinuli su svoje patroliranje, Ili su prestali da to otvoreno čine.
Poslije tog slučaja ekspert za islam, Mathias Rohe, u
intervjuu za DW izjavio je da se većina Nijemaca odnosi sa dubokim nepovjerenjem,
čak ne prema muslimanima koji žive u Njemačkoj, nego prema islamu kao takvom.
Međutim, nastavljena je tiha islamizacija Njemačke.
U ljeto ove godine sud u gradu Bamberg (Bavarska) razmatrao
je predmet nezakonitog (sa stanovišta njemačkih zakona) sklapanja braka između
odraslog migranta-Sirijca i 15-godišnje djevojčice-izbjeglice iz iste zemlje.
Na kraju je sud donio odluku da je par stupio u brak uz potpuno poštovanje
sirijskih zakona poslije obavljenog sunitskog obreda i da se stoga njihova
zajednica smatra legalnom.
Postoji još jedno obilježje sadašnjosti u Njemačkoj –
muslimanske zajednice kupuju bivše hrišćanske crkve i katedrale. To se desilo u
Berlinu, Dizeldorfu, Hamburgu, Kelnu i nizu drugih gradova. Ako objekat ima historijsku
vrijednost uključujući i kultnu, onda po njemačkim zakonima, njegov spoljni
izgled se ne smije mijenjati. Krstovi se samo zamjenjuju polumjesecima. U vezi
s tim episkop Hans-Johan Jaske izjavio je: „To je… direktno apsorbovanje kršćanstva
od strane islama“.
Aktivisti iz pokreta Pegida (patriotski Evropljani protiv
islamizacije Zapada) pokušavaju se suprotstavljati islamizaciji. Ipak, čak
najmasovnija anti-islamska akcija koja je organizirana 13. decembra 2015. u
Drezdenu okupila je najviše 25.000 ljudi.
Nova britanska realnost
Dok su u Njemačkoj uspjeli da presjeku pokušaj uvođenja
normi šerijata, u Velikoj Britaniji je obrnuto, šerijat se sve više uvodi u
pravni i državni sistem. U martu 2014. izdano je novo zvanično uputstvo za
advokate koje određuje, na primjer, kako treba sastavljati zavještanja da bi
bila u skladu sa tradicijom islama i da ne protivriječe važećem britanskom
zakonodavstvu.
Nedjeljnik Sunday Times saopćio je da je u muslimanskim
zajednicama u zemlji nastala mreža šerijatskih sudova (ukupno ih ima 85), koji
predstavljaju sistem paralelan sa svjetovnim pravosuđem. Faktički se ostvarilo
predviđanje koje je još 2008. izrekao arhiepiskop Kenterberijski, Rouen
Williams, o neizbežnom unošenju određenih normi šerijatskog prava u britansko
zakonodavstvo.
Inače, prema nekim podacima tiho i neprimjetno djelovanje šerijatskih
sudova u Velikoj Britaniji počelo je još 1982.
Boualem Sansal, pisac alžirskog porijekla koji živi u Njemačkoj,
izjavio je nedavno u jednom od intervjua da je glavna snaga islamista i
njihovih propovjednika – strpljenje.
„Oni dugoročno planiraju svoje djelovanje. Drugo svojstvo je
– inventivnost i umijeće da koriste instrumente koje imaju na raspolaganju:
satelitske kanale, internet, društvene mreže, marketing, PR, islamske
finansije, film, literatura…
Sve to se koristi radi postizanja maksimalne efikasnosti“ –
naglasio je on.
Ovaj pisac smatra da će islam veoma brzo „razbiti“ evropsko
društvo.
„Islamisti se hrabro bore za ono u šta vjeruju i to treba
priznati. Nažalost, moram kazati da Evropljani nemaju motiva. Riječ „sloboda“
za koju su ranije bili spremni otići na kraj svijeta i boriti se, postala je
prazna riječ“ – konstatuje B. Sansal.
(TBT, Fakti, Autor: Mihail Kurakin)