Piše: Orly Noy, thebosniatimes.ba
Izraelska vlastita verzija američke emisije Saturday Night Live zdušno se uključila u izraelsku propagandnu mašinu širom zemlje, lišavajući stanovnike Gaze njihove ljudskosti.
Čini se da je glavni cilj očuvanje nacionalnog morala.
Nakon 7. oktobra, vodeća komedija/varijeteta Keshet 12, Čudesna zemlja, prešla je na poseban format. U prošlosti nije bila posebno zapažena po oštroj satiri, emisija je ipak povremeno dopuštala trenutke kritike. Sada rekonfigurirana za trenutnu vanrednu situaciju, preoblikovana je u emisiju pod nazivom Zemlja u ratu ili Zemlja se bori.
Emisija je ciljala na podizanje javnog morala. A ako jačanje javnog morala ovih dana zahtijeva potpunu dehumanizaciju Palestinaca u Gazi, onda će to biti ono što će emisija dati.
Epizoda koja je emitirana prošle nedjelje počela je uobičajenim skečevima u kojima se ismijavaju javne ličnosti, uključujući ekstremističkog komentatora Eliyahua Yossiana (koji je sve Palestince u Gazi usporedio s “teroristima”).
Njegov teški iranski naglasak ubrao je poput zrelog voća komičar Eli Finish, koji je Yossiana prikazao kao ludog kretena koji voli pogrešno izgovarati fensi riječi, poput “terminologije”, dok je govorio o ratu humusa protiv sušija.
Voditelj programa Eyal Kitzis, kao moderator koji predstavlja glas razuma za stolom, napomenuo je da Yossianovi pozivi da se počine ratni zločini u Gazi nanose štetu izraelskoj propagandi u inostranstvu.
Slijedilo je nekoliko minuta laskanja izraelskom TV novinaru Dannyju Kushmaru. Zatim je emisija prerasla u predvidljivu, banalnu scenu s mlađim ministrima koji su sjedili za konferencijskim stolom punim pladnjeva bureka i raspravljali se o tome kojem ministarstvu će se smanjiti budžet za finansiranje rata.
Ali glavni događaj bio je skeč koji je predstavio Kitzis, koji je gledaocima rekao da „dok [izraelska vojska] tuče Hamas u pojasu Gaze, bitka za javno mnijenje se odvija na mrežama“.
Palestinci, kako je rekao, “objavljuju mnogo video zapisa o nanošenju štete civilima, ali njihov kredibilitet je upitan”.
Ideja je bila da se ismijavaju klipovi koje Palestinci objavljuju o svojoj patnji i razornom krvoproliću u Gazi.
Da bi poentirao, Kitzis nas je počastio jednim od gnusnih skečeva mržnje koji su emitirani, ne samo na A Country at War, već skoro svuda na izraelskoj televiziji.
Lažne vijesti
Kao uvod, “Pallywood Studios s ponosom predstavlja” jasno namjerava poručiti da su horor slike iz Gaze koje slijede lažne vijesti.
Da negira palestinsku patnju i bol, Finish je prikazao sve likove koje ćemo vidjeti u narednih nekoliko minuta: “Assi Gaza” (mislim: pokojni Asi Dayan, poznati izraelski glumac i filmski stvaralac i sin poznatog vojskovođe Moshe Dayana), navodno da bude „broj jedan influencer“ u Gazi; ranjeni Palestinac i njegova majka; palestinski novinar koji izvještava sa zemlje; pa čak i palestinsko-američki supermodel Bella Hadid.
Skeč počinje “Assi Gaza” i parodijom na viralni video iz Gaze u kojem se mladić hvali raketama koje su palestinski borci ispalili na Izrael. U sledećoj sceni prikazan je kako leži u bolničkom krevetu i plače: “Mrtav sam, avion je pucao na mene.”
Dok stenje “obliven krvlju”, čovjek shvati da na njemu nema ni kapi krvi. Reditelj koji je stajao u blizini daje mu bocu kečapa i daje instrukcije ekipi da snimi još jedan snimak.
Navodno ranjeni muškarac tada plače da je “potekao sok u IV”, u tom trenutku dolazi njegova majka (koju takođe igra Finish). Njen plač je takođe insceniran i ponovo snimljen.
U drugoj sceni, nekoliko tijela prekrivenih plastičnim pločama položeno je na tlo. Jedan od “leševa” (da, završi ponovo) iznenada kihne, pokvarivši snimak. Finish se izvinjava, a segment se ponovo snima.
Ovo podlo ismijavanje palestinske patnje u Gazi naišlo je na odobravanje publike, među kojima su bili i evakuirani iz južnog Izraela, i prelazimo na sljedeći segment, djetinjastu harangu o “antisemitskoj ljevici” na američkim univerzitetima.
Dimenzije trenutne izraelske kampanje izdiže se iznad svega što je pojas Gaze znao u prošlosti.
Dok slike ovog nezamislivog horora preplavljuju globalne medije, Čudesna zemlja odlučuje da kaže izraelskoj javnosti: “Ne brinite, sve su to lažne vijesti, momci. Nastavite sa svojim moralom.”
U ovom univerzumu hranjenom propagandom, hiljade djece u Gazi nije raskomadano izraelskim bombardiranjem. Nema majki koje se srušavaju preko tijela svoje djece; nema bombardiranih bolnica bez lekova ili opreme; nema nestašice hrane, vode i goriva; nema milion i više raseljenih ljudi; i bez razaranja ili devastacije.
I naravno, Izrael tamo nikada ne koristi fosforne bombe.
Kultura fašizma
Od početka ovog rata, jedina poruka koju je ogromna većina izraelskih medija prenijela javnosti bila je koliko je Izrael potpuno pravedan.
Slike užasa u Gazi, viđene u cijelom svijetu, ne emitiraju se. Niti je “neprijateljska propaganda”, kao što je nedavni govor lidera Hezbolaha Hassana Nasralaha.
Istovremeno, Kneset je usvojio novi zakon kojim se kriminalizira konzumaciju „terorističkog“ sadržaja, kako bismo bili sigurni da to ne činimo – ne daj Bože! – dobiti na drugom mjestu informacije koje Veliki brat osigurava da ne možemo dobiti od glavnih izvora kod kuće.
Fašizam se ne pojavljuje iznenada preko noći. Nastaje kroz dugi proces u kojem društvo bira „nacionalnu otpornost“ umjesto kritike, umirujuću laž umjesto bolne istine i nacionalni moral umjesto kolektivnog pretresanja duše.
Kulturu fašizma ne stvara pokvareno rukovodstvo, već svi oni ljudi koji se uključuju u mašineriju ušutkavanja, skrivanja, iskrivljavanja i dehumanizacije „drugog“ u ime jedinstva.
Ako su zaista željeli doprinijeti nečem značajnom javnoj debati, ljudi iz „Čudesne zemlje“ mogli bi, na primjer, svoj program posvetiti sudbini više od 200 talaca koji su još uvijek u rukama palestinskih boraca, uz vapaje njihovih porodica nestati usred ratne buke i radosti osvete.
Umjesto toga, „Divna zemlja“ odlučila se pridružiti izraelskoj propagandnoj mašini, koja je uključena u šokantan proces oduzimanja ljudskosti ljudima u Gazi.
Na kraju krajeva, ako bi izraelska javnost makar na sekundu razmotrila mogućnost da postoje i ljudska bića s druge strane, kako bismo mogli nastaviti klati njih i njihovu djecu, i osjećati se tako pravedno?
A ako bismo posumnjali u svoju pravednost, šta bi se onda dogodilo sa nacionalnim moralom?
(TBT, MEE)
