Piše: Josephine Valeske, thebosniatimes.ba
Početkom ovog mjeseca, usred genocida u Gazi, njemački lideri sastali su se u berlinskoj sinagogi kako bi obilježili 85. godišnjicu novembarskog pogroma iz 1938. godine koji je bio dio genocida koji je Njemačka počinila nad Jevrejima u Evropi.
Ali čini se da nisu ništa naučili iz vlastite historije. U memorijalnom govoru za žrtve te noći i holokausta koji je uslijedio, njemački kancelar Olaf Scholz je potvrdio da je “njemačko mjesto na strani Izraela”.
Osvrćući se na propalestinske proteste solidarnosti, rekao je: “Bilo koji oblik antisemitizma truje naše društvo, baš kao i islamističke demonstracije i skupovi”, prije nego što je migrantima zaprijetio deportacijom ako pokažu antisemitsko ponašanje.
Njemačka vlada obično spaja judaizam sa cionističkim projektom u Izraelu i usvojila je radnu definiciju antisemitizma koja uključuje mržnju ili napade na državu Izrael. Njegovo gušenje palestinske solidarnosti – od protesta do memorijala, te do kulturnih događaja – i opasno ograničavanje slobode govora dobro su dokumentirani.
No, kako je Scholzov govor otkrio, ovaj obračun ima i islamofobičnu, antimigrantsku dimenziju, u vrijeme kada je vlada predvođena socijaldemokratima zauzela čvrst stav o migracijama u očajničkom pokušaju da povrati glasove desnice.
Dana 25. oktobra, nakon porasta podrške krajnje desnoj stranci AfD i panične debate o sve većem broju imigranata, vlada se složila sa zakonskim prijedlogom kojim bi se proširile policijske ovlasti da traži, pritvara i deportuje ljude bez dokumenata.
Dvije sedmice kasnije, samit između savezne i državne vlade završio je najavom daljnjih rezova u finansijskoj podršci tražiteljima azila i mogućim ustupanjem azilantskih procedura trećim zemljama – potencijalno nezakonit proces sličan zloglasnom u dogovoru Velike Britanije s Ruandm, koji je na kraju propao.
Ograničena prava
Ali za mnoge političare desnog centra, ovo ne ide dovoljno daleko. Oni palestinske proteste solidarnosti predstavljaju kao antisemitske i instrumentaliziraju ih da zahtijevaju daljnja ograničenja prava.
U nedavnom videu, vicekancelar Robert Habeck iz Stranke zelenih pozvao je muslimanska udruženja da se eksplicitno distanciraju od Hamasa i zaprijetio deportacijama i oduzimanjem boravišnih dozvola onima koji izražavaju podršku toj grupi.
U međuvremenu, najveća njemačka opoziciona stranka, Kršćansko-demokratska unija (CDU) desnog centra, predlaže zakon koji bi povećao kazne za antisemitske zločine i doveo do gubitka ili uskraćivanja međunarodne zaštite izbjeglicama ako počine takve zločine, uključujući moguće deportacija.
Čini se da se slični potezi već dešavaju u praksi: Zaid Abdulnasser, koordinator Mreže solidarnosti palestinskih zatvorenika Samidoun, koja je nedavno zabranjena u Njemačkoj, navodno je dobio nalog za deportaciju zbog svog aktivizma.
Prema prijedlogu CDU-a, ljudi koji se prijavljuju za njemačko državljanstvo morali bi dati podršku pravu Izraela na postojanje i mogli bi im biti uskraćeni ako to ne učine, ili ako se smatra da imaju “antisemitski način razmišljanja”. Njemci koji imaju dvojno državljanstvo i počine antisemitski zločin izgubili bi njemački pasoš ako budu osuđeni i osuđeni na više od godinu dana zatvora.
Prije dvije sedmice, eksplicitno pozivajući se na propalestinske demonstracije, CDU je zahtijevao poništenje zakona koji je na čekanju koji bi omogućio strancima da ubrzaju svoje zahtjeve za državljanstvo. Osim toga, bivša ministrica pravde, Sabine Leutheusser-Schnarrenberger, iz Slobodne demokratske stranke predložila je da se sloboda okupljanja ograniči samo na njemačke građane.
Dok njemački političari nadmašuju jedni druge u okrivljavanju za antisemitizam imigrante, muslimane, Arape ili bilo koga ko nije bijelac, oni zgodno zanemaruju činjenicu da je antisemitizam među bijelim, kršćanskim i ateističkim Nijemcima zapravo široko rasprostranjen problem. Više od 80 posto antisemitskih zločina u 2022. godini počinili su ljudi iz desničarskog spektra, nastavljajući trend iz prethodnih godina.
Kada je u avgustu postalo javno da je Hubert Aiwanger, zamjenik guvernera pokrajine Bavarske, dijelio antisemitsku propagandu 1980-ih, udio glasova njegove stranke se povećao na sljedećim izborima, a vlada ga je nagradila četvrtim ministarstvom.
Historijska odgovornost
Ako je njemačka vlada istinski zabrinuta za zaštitu Jevreja, trebalo bi da se pozabavi antisemitizmom koji dolazi od većinske bijele, desničarske populacije, umjesto da podstiče mržnju prema manjinskim grupama. Sličnu poruku je nedavno prenio i Jevrejski Bund tokom akcije pod nazivom “Vi nas ne štitite” ispred parlamenta.
Desničarsko nasilje tradicionalno nije kontrolirano od strane vlasti, bilo da je u obliku antisemitizma ili drugih zločina iz mržnje.
Vlada nije preduzela bilo kakvu uporedivu akciju kada je 2011. godine postalo poznato da su neonacisti bili u sedmogodišnjem pohodu ubistava dok su bili zaštićeni od strane obaveštajne službe; kada su od 2014. godine desetine hiljada desničara krenule u ponedjeljak na marš protiv “islamizacije Zapada”; kada je desničarski fanatik 2020. godine u Hanauu ubio devet osoba migrantskog porijekla; ili kada je studija iz 2023. pokazala da je rasizam protiv crnaca u Njemačkoj porastao za skoro 50 posto od 2016, između ostalih primjera. Od bijelih, kršćanskih i ateističkih Nijemaca nikada nije traženo da se distanciraju od bilo kojeg od ovih incidenata.
Zaista, postaje sve jasnije u diskursima unutrašnje i spoljne politike da su za njemačku vladu neki životi vredniji od drugih. Demonizacija (onih za koje se smatra da su) muslimani ili imigranti, i gušenje protesta solidarnosti idu ruku pod ruku s njemačkom političkom i finansijskom podrškom Izraelu.
Dok mnoge zemlje, uključujući Francusku, pozivaju Izrael da prekine vatru usred njegovog nemilosrdnog vojnog napada, u kojem je ubijeno više od 11.000 Palestinaca u Gazi, Scholz je ponovo potvrdio svoj otpor svim takvim pozivima. Umjesto toga, njegova vlada je desetostruko povećala izvoz oružja u Izrael tokom 2022. godine, sa 85 posto dozvola koje su izdate nakon napada Hamasa i vojne kampanje koja je uslijedila.
Osamdeset pet godina nakon novembarskog pogroma, Njemačka je trebala naučiti da se genocid ne može iskupiti omogućavanjem drugog genocida. Slično, oni koji misle da će raspirivanje islamofobičnih i antimigrantskih osjećaja ispuniti istorijsku odgovornost Njemačke u borbi protiv antisemitizma nisu naučili ništa iz historije.
Njemačka vlada mora prestati da govori samo o svojoj posvećenosti ljudskim pravima i drastično promijeniti svoj stav kako u unutarnjoj tako i u vanjskoj politici.
(TBT, MEE)
