TEME
Ideja akcije „Sarajevo glasa za Hillary“ pokrenuta je na
stranicama The Bosnia Timesa, nakon što je naš suradnik Mirza Hulusić objavio
slijedeću kolumnu. Nek ovo bude povod da pozovemo na suradnju mlade kolumniste:
pišite nam!
FOTO: Hulusić (TBT)
Čim je Hillary Clinton nominirana kao kandidatkinja
Demokrata za predsjednicu SAD, iako je to bilo i očekivano, očekivao sam od
sarajevske političke i intelektualne elite da će snažno i transparentno
iskazati podršku, pa čak i ushićenje zbog tog historijskog čina u kojem se
ostvaruje prelijepa sekvenca „američkog sna“.
E, kad je Vojislav Šešelj javno iskazao podršku Donaldu
Trumpu, malo sam se postidio što me je ova najružnija balkanska spodoba
preduhitrila.
A već odavno ovdje u Sarajevu zbog najmanjeg povoda, kako
sportskog tako i političkog, zasviraju limuzine sa turskim zastavama i slikama
turskog predsjednika R. T. Erdogana.
Na stranu historijske kulturološko-vjerske veze i emocije,
mnogo više razloga je bilo da Sarajlije, posebno Sarajke, iziđu na ulicu i
podrže Clintonovu.
Da su se naši politički lideri, koji su pred i najmanjim
američkim zvaničnicima manji od „muha podrepnjača“, dozvali i tako nešto
organizirali zaradili bi sigurno veliki politički poen. Ali, oni su očito
ograničenijeg političkog uma nego što se doimaju pred svojim narodom. Posebno
je Bakir Izetbegović imao priliku da zaradi neki poen kod zapadnih diplomata,
gdje mu je opravdano pao rejting, da se prisjetio ičega iz vremena politike
svog oca.
Koliko se može vidjeti iz objavljenih tekstova i knjiga
biografa Alije Izetbegovića, Bill Clinton je još kao guverner dao inicijativu
da se Arkansas pobratimi sa Sarajevom, što je i prihvaćeno. Kako navode
biografi tu ideju je predložio Kerim Korkut, ugledni sarajevski ljekar, koji je
mlad emigrirao u SAD, a Husejn Živalj, koji se također tada nalazio u SAD,
konkretizirao. Taj dokument bratimljenja Sarajeva i Arkansasa, navodno je
objavljen i u stranačkom listu SDA, „Muslimanskom glasu“.
U svim intervjuima ili sjećanjima Alija Izetbegović hvali
Clintona kao inteligentnog, pronicljivog i hrabrog političara. Čak ga izdvaja u
odnosu na tada svjetsku bulumetnu vrlo jakih evropskih političara. Alija
Izetbegović je tvrdio da se u svijetu u isto vrijeme nisu našli François
Mitterrand, John Major i Slobodan Milošević u Bosni ne bi ni bilo rata. Baš kao
što ni Evropa ne bi spasila bosanske muslimane da nije bilo SAD, odnosno poteza
Billa Clintona!
Uz sve nedostatke i nedoslijednosti američke politike prema
Bosni, a posebno prema islamskom svijetu, bosanski muslimani moraju ostaviti u
emanet svim svojim pokoljenjima da njeguju prijateljske odnose sa Amerikom, i
da slave ime Clintonovih!
I Hillary je, kao supruga tako i kao državni sekretar
dolazila u Bosnu i Sarajevo i podržavala, koliko je mogla, Bosnu kao cjelovitu
državu.
Možda zato što sam fan Bernie Sanders-a, koji je javno
zamjerio Clinton-ovoj prijateljstvo sa Henryjem Kissinger-om, nisam žestoki fan
Clinton-ove. Tek kada je Sanders stao uz Hillary i dao joj potpunu podršku
laknulo mi vjerujući da će biti više humanizma u američkoj politici!
Vjerujem da i sam Barack Obama odlazi sa mjesta predsjednika
najmoćnije sile na svijetu tužan što nije više učinio na onoj pozitivnoj strani
svjetske povijesti. Posebno je razočarao muslimane nakon što ih je bio ohrabrio
svojim briljantnim govorima u Istanbulu i Kairu. Najvjerovatnije da Obama
nikada neće preboljeti to što nije ispunio obećanje dato Palestincima da će
imati nezavisnu državu!
Ali, američki, mahom demokratski, lideri bar tome teže. Bar
zbog toga i mi trebamo težiti istome; skupa sa Clintonovom!
Ne vjerujem da bi podrška Sarajeva Clintonovoj ikoga u
islamskom svijetu kojeg smatramo prijateljem naljutila. Tu prije svega mislim
na Saudijsku Arabiju, Tursku i Iran. Svima bi odgovarala pobjeda Clintonove.
FOTO: Hulusić (TBT)
(TBT. Autor Mirza Hulusić)
