Piše: Kenan Malik, thebosniatimes.ba
„Nema mnogo ljudi koji karijeru u svijetu finansija povezuju s ispravnim moralnim pobudama“, primjećuje William MacAskil. Ali trebalo bi da ih bude više: „Jer što više zarađujemo, to više novca možemo pokloniti za humanitarne svrhe i tako spasiti mnogo ljudskih života.“
MacAskill je oksfordski filozof, jedan od utemeljitelja „efektivnog altruizma“, ili EA, pokreta koji pokušava da ubedi ljude da veći dio ostvarenih prihoda doniraju za humanitarne svrhe i pobrinu se da donacije budu iskorištene na najefektivniji način – sam MacAskill tvrdi da živi od 26.000 funti godišnje, dok ostatak zarade donira.
Pošto oni koji zarađuju više mogu više donirati, MacAskill ohrabruje studente da ne biraju relativno slabo plaćene poslove socijalnih radnika ili ljekara, već da se opredjele za karijere u bankarstvu ili trgovini koje mogu donijeti milione. Od Wall strrta do Silicijumske doline, ideja da je sticanje velikog bogatstva najbolji način da se čini dobro dočekana je s interesovanjem i naklonošću (mada se dio o doniranju većeg dijela bogatstva obično zaboravlja). Pokret efektivnog altruizma zadobio je podršku moćnih ljudi.
Jedan od studenata impresioniranih sada već legendarnim susretom s MacAskillom bio je Sam Bankman-Fried (SBF), u to vrijeme postdiplomski student matematike. Ušavši u svet finansija, SBF je osnovao više kompanija koje su poslovale s kriptovalutama i zarađivale milijarde dolara koje je donirao različitim EA projektima, što ga je učinilo najpoznatijim licem pokreta. Bar dok nije uhapšen zbog prevare. Sam Bankman-Fried je nedavno izveden pred sud u New Yorku.
„Bijesan sam“, tvitovao je je MacAskill poslije vijesti o hapšenju, dodajući da ne zna koja emocija je snažnija: bijes zbog onoga što je Sam učinio… ili tuga i prezir koji osjeća prema sebi zato što mu je povjerovao. MacAskill i ostali istaknuti pripadnici pokreta sigurno su bili šokirani onim što je Bankman-Fried učinio (mada su prva upozorenja o njegovim „neetičkim“ praksama dobili još 2018, ali su odlučili da ih zanemare). U svakom slučaju, ono što je Bankman-Fried navodno uradio teško je odvojiti od samog pokreta i njegovih filozofskih temelja.
Osnovne premise efektivnog altruizma uglavnom su neupečatljive. Činite dobro koliko god je to moguće. Pobrinite se da se donacije usmeravaju i troše na ispravan čin. Ne dozvolite ličnim osećanjima da stanu na put filantropskim ciljevima. Ipak, kao društveni i politički pokret, efektivni altruizam ponekad završava na neobičnim mestima.
Ljudi koji zastupaju EA uglavnom se mogu opisati kao „konsekvencijalisti“, oni koji vjeruju da je ispravnost ili neispravnost postupka određena isključivo posljedicama koje taj postupak proizvodi, te da se njegova moralna vrijednost može naučno ili matematički kvantificirati. „Efektivni altruisti se oslanjaju na brojke i jediničnu cijenu po svakom sačuvanom životu i svakoj godini spriječene patnje“, primjećuje filozof Peter Singer, čiji ideali čine srž efektivnog altruizma.
Malo ko će sporiti da posljedice čina imaju važnu ulogu u procjeni njegove moralne vrijednosti. Problem je u tome što „oslanjanje na brojke“, uz zanemarivanje društvenog konteksta, često proizvodi neželjene posljedice. Razmotrimo argument da je dobro plaćen posao moralno ispravan samim tim što omogućuje davanje većih donacija za filantropske ciljeve. MacAskill tvrdi da je „spekulativno trgovanje žitom koje destabilizira cijene i otežava život globalnoj populaciji siromašnih“ možda „moralno kontroverzno“, ali je istovremeno „etički poželjnije“ od nekih manje unosnih karijera.
Ipak, ima nečeg odbojnog u slavljenju praksi koje siromašne čine još siromašnijim i gladnijim samo da bi se prikupilo više novca da se siromašnima pomogne da prežive siromaštvo i glad. To je argument koji potrebe donatora i njihovo visoko mišljenje o sebi postavlja iznad potreba ljudi kojima se navodno pruža pomoć.
MacAskill povlači liniju kod zanimanja koje smatra potpuno „neprihvatljivim“, kao što su „plaćeni ubica, čuvar u koncentracionom logoru, diler droge ili trgovac djecom“. Ipak, nije objašnjeno zašto treba izbjegavati karijeru plaćenog ubice ili čuvara u logoru, ako bi u konačnom obračunu zbir bio pozitivan. Singer tvrdi da je sa strogo konsekvencijalističkih pozicija sasvim moguće da „bar neki od čuvara u Aušvicu nisu postupali moralno neispravno“, utoliko što je njihovo mjesto „mogao zauzeti neko drugi… mnogo brutalniji“.
Takva logika se kosi s našim moralnim osjećanjem, a može se iskoristiti da se opravda gotovo svaki postupak, uključujući i ono što je uradio Sam Bankman-Fried. Možda je varao investitore, ali je bar dao za humanitarne svrhe više novca nego što bi neki drugi prevarant na njegovom mestu učinio. Takve argumente bi vjerovatno odbacila i većina ljudi koji inače podržavaju EA, što potvrđuje da se moralnost ipak ne može svesti na završni bilans i da su dostojanstvo i imanentna vrijednost možda jednako važni kao posljedice koje čin proizvodi.
Efektivni altruisti se fokusiraju na simptome i zanemaruju uzroke društvenih problema, zato što je tako lakše, a „lakše“ je ono što je „efektivnije“. U knjizi Život koji možete spasiti, Singer se pita da li je pametnije voditi kampanje protiv društvenih i ekonomskih uzroka siromaštva ili se ograničiti na davanje donacija siromašnima.
Imajući u vidu ogromnu moć sila na koje ove kampanje ciljaju, zbog čega je „politička promjena malo vjerovatna“, Singer zaključuje da je bolje „usmjeriti energiju na drugu stranu“. Drugim riječima, pošto su društvene i ekonomske sile koje generiraju siromaštvo van domašaja, moramo se truditi da budemo pragmatičniji u izboru ciljeva.
To je tenzija koja proizlazi iz same prirode humanitarnog rada, bilo da su u pitanju narodne kuhinje u Londonu ili kampanje za vakcinaciju u Africi. Narodne kuhinje odgovaraju na neodložnu potrebu, ali ne zahvataju dublje razloge te potrebe – nadnice na ivici bede i gotovo nikakve beneficije. Ipak, mnogi od nas su još u stanju da istovremeno prepoznaju potrebu da se pomogne ljudima na koje je sistem zaboravio i potrebu da se povede kampanja za transformaciju sistema da bi se potreba za narodnim kuhinjama otklonila.
Ako zaboravimo na ovu tenziju i zanemarimo temeljne uzroke, ograničavajući potragu na najefektivnije načine da se simptomi ublaže, simptomi nikada neće nestati. „Efektivni altruizam“, primjećuje filozofkinja Amia Srinivasan, „ne pokušava da shvati kako siromaštvo funkcionira, osim u mjeri u kojoj mu je to potrebno da mu se bolje prilagodi“.
Sljedbenici EA odgovaraju da „sistemska promjena“ nije nespojiva s ciljevima efektivnog altruizma. U praksi, međutim, pokret se drži kombinacije političkog pesimizma i etosa individualističkog potrošačkog društva, zanemarujući kolektivnu borbu za društvene promjene i dajući prednost inicijativama pojedinca. Zato moć neizbježno završava u rukama ljudi s najdubljim džepovima, a preduzetnici poput Sam Bankman-Frieda postaju naši heroji. Posljedice klanjanja takvim herojima sada se pretresaju u jednoj sudnici u New Yorku.
(TBT, The Guardian)
