Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Kako da se Bosanski Musliman postavi u slučaju Palestine, i to ovih dana dok posmatra herojsku borbu toga naroda protiv cionističkog režima te ubijanje preostalog, nepokorenog dijela Gazze od strane najstrašnije soldateske trenutno na svijetu?! Posebno je teško sve to gledati onome ko je preživio opsade Sarajeva i drugih bosanskih gradova na šta ih podsjećaju slike okupacije Gaze. Šta da taj musliman radi? Kako da umiri svoju savjest? Šta je nama, Bosanskim Muslimanima, i općenito Bosancima, Palestina i njezin muslimansko-kršćanski narod? Na koncu, zašto cionisti, sa svojim saveznicima, ubijaju Palestinu nastojeći da je zbrišu sa lica Zemlje?!
Također, ko su Benu Israilićani, Jevreji, a ko Izraelci? Ima li tu razlike?
Recimo odmah na početku: Palestina, sa svojim glavnim gradom Kudsi Šerifom (Jerusalemom, Bejtul-Makdisom), nije samo palestinsko, niti samo arapsko pitanje, nego je to pitanje svih muslimana savremenog Svijeta, pa čak i čitavog ljudskog roda; u njoj se bije bitka za islam, bitka za Istinu i bitka za ljudski rod. To je bitka između Muhammeda, a.s., i Dedždžala, lažnog vjerovjesnika, između pravde i nepravde, slobode i ropstva, tevhida (monoteizma) i širka (henoteizma, politeizma)…
Ovdje nećemo iznositi historiju toga sukoba; recimo ukratko da on traje od 1897.g. , kada je Theodor Herzl, austro-mađarski novinar i aktivist, sazvao Prvi cionistički kongres u Bazelu (Švicarska), te od Balfourove deklaracije iz 1917., kada su Englezi i sile Zapada odlučile da sruše Abdul-Hamida II. i Osmansko carstvo i na tlu Palestine formiraju cionističku državu. To se desilo 1948.g., kada su jevrejski doseljenici okupirali dio Palestine i otpočeli sa genocidom nad njezinim narodom s namjerom da ga unište. „Palestina je zemlja bez naroda, a Palestinci su narod bez zemlje,“ tvrde cionisti (Golda Meir). U tome svome pohodu, da bi uspjeli u svome glavnom cilju, cionisti su iskovali niz mitova: mit o svojoj rasi („izabrani narod“), mit o velikom Izraelu (Eretz Israel), te mit o Armagedonu, o čemu je veliki francuski filozof Roger Garaudi napisao svoju znamenitu studiju „ Slučaj Izrael: studija o političkom cionizmu“ (1983.) u kojoj naučno i etički pobija sve ove mitove ukazujući na opasnosti koje se kriju iza njih.
Ali da bismo razumjeli i ove mitove i planetarni slučaj Izraela, mi muslimani moramo razumjeti da historijski, u sinhroniji i dijahroniji, postoje dva ogranka jevrejskog naroda: oni koji slijede tzv. duhovni Sion ili svjetlo sa Turi Sinaa /Sinaja i oni koji odbacuju to svjetlo i slijede svoj ego oličen u ekstremno materijalističkom svjetonazoru i pobuni protiv Boga i Božijeg poretka. Ovi prvi su naši saveznici, a ovi drugi su – u većini – naši neprijatelji (saveznici savremenog četničkog velikosrpskog i ustaškog, tuđmanovskog pokreta).
Ovaj prvi mit se, istina, naslanja na blagodati koje je Bog dao Benu Israilu spasivši ga od faraonskog ropstva i podarivši mu velik broj vjerovjesnika, počevši od Jakuba (Israila) do Musaa, dobitnika Tevrata, i Isaa, dobitnika Indžila. Tu biblijsko-kur'ansku ideju politički cionisti su pervertirali u „izabranost“ po kojoj svi narodi moraju biti podređeni izraelskoj „piramidi“ i po kojoj čak i Bog mora slušati njih, Izraelce. Nakon što je nad jevrejskim narodom nacional-socijalistički njemački režim počinio holokaust, politički cionizam tvrdi da je njemu sve dozvoljeno činiti da mu se taj holokaust nikad više ne bi ponovio, a da mu se on ne bi ponovio, oni moraju imati svoju državu koja bi se prostirala od Nila do Tigrisa (Eretz Israel). Na tome putu ovoj vrsti cionizma stoji – Palestina, islam i Muhammed, a.s.
U tu svrhu, politički cionizam se udružio sa evangelističkim cionizmom, iz Amerike. Ta dva cionizma, zapravo, vladaju Amerikom, imaju najveću monetarnu i vojnu moć danas na svijetu, i sanjaju Armagedon – polje ispred Jerusalema gdje će, navodno, na temelju hebrejske Biblije i njezina fundamentalističkog tumačenja, pobijediti Antihrista, tj. Muhammeda.
Cionizam se, dakle, ne bori samo protiv Palestine, nego i protiv Muhammeda, a.s., tj. protiv njegova Mi'radža, odn. protiv osnovne ideje islama: da je Bog jedan, da je Istina jedna i da su svi vjerovjesnici pozivali ljudski rod u jednu i jedinu vjeru, eo ipso: da je korijen svih monoteističkih vjera jedan, ali i da će se sve vjere vratiti tome korijenu. Kao što znamo, Muhammed,a.s., je, obavivši Isra’ („Noćno putovanje“) iz Mekke u Kudsi Šerif (Jerusalim), klanjao namaz kao imam svim vjerovjesnicima, koji su bili u svojim ahiretskim oblicima, kao i on. Cionisti su, kao što izvještavaju svete Knjige, slijedeći svoj materijalistički svjetonazor i pobunivši se protiv Boga, ubili mnogo vjerovjesnika, a najpoznatija dva pokušaja ubistva bili su nad Isaom i Muhammedom, a.s. Jedino svjetonazor „Pečata vjerovjesnika i poslanika“, Muhammeda, a.s., može poraziti cionizam, i jedini koji su ga porazili, na Hajberu, u blizini Medine, bili su Muhammed, a.s., i ashabi, i jedini vjernici koji se i danas suprotstavljaju cionističkim falangama su muslimani, i jedan manji dio kršćana, i jedini pobjednici nad cionističkom soldateskom – to će biti muslimani (v. kur'ansku suru El-Isra’, 5-6).
Mi, Bosanski Muslimani, kao i svaki musliman , kao i svaki humanist, trebali bismo uvijek razlikovati duhovni od političkog cionizma i uvijek znati da se nikada nećemo boriti protiv jevrejskog naroda kao takvog, ali i da nikada nećemo pokleknuti pred ciljevima političkog cionizma. To bi značilo izdaju islama i Ummeta, izdaju univerzalne pravde, izdaju čovječanstva. (Na koncu, taj cionizam odbacivali su – i danas odbacuju – najpoznatiji duhovni cionisti kakvi su bili Albert Einstein, Martin Buber, Leopold Weiss, Noam Chomsky, Cat Stevens i hiljade drugih manje poznatih humanista.)
Mi, Bosanski Muslimani, trebali bismo opovrgavati cionističku tvrdnju da Palestina nije muslimanska zemlja – jer kada je hazreti Omer osvojio Palestinu u 7.st., kada mu je episkop Sofronije predao ključeve Jerusalema, zatekao je zemlju u kojoj sedam stoljeća nije živio nijedan Jevrej. Dakle, Jevreji nemaju ni historijsko pravo na Palestinu! Poznato je da su oni, sa Mojsijem /Musaom samo došli pred Obećanu zemlju, ali da nisu ušli u nju. Također, muslimani nikada nisu raseljavali jevrejski narod nego su sa njim živjeli u miru svugdje; muslimanski narodi su jedini narodi u kojima nema antisemitizma. Jevreji se sami moraju uvijek iznova pitati: otkud antisemitizam u svim narodima osim kod muslimana. To je njihov problem i problem takvih naroda, pogotovo Evropljana i Rusa, Srba i Hrvata, koji tradicionalno mrze Jevreje do besvijesti i ne žele ih u svome društvu. A svi narodi svijeta morali bi znati da su cionistički ekstremisti danas spremni prvi baciti atomsku bombu ukoliko bude ugrožen njihov cionistički projekat, Eretz Israel, što bi značilo početak uništenja ljudskog roda!
Mi, Bosanski Muslimani, trebali bismo biti svjesni zajedničke historije sa jevrejskim narodom, čak i zajedničke kulture koju smo imali u muslimanskoj Španiji, u Osmanskom carstvu i u našoj Bosni. Da imamo istinsko muslimansko i bosansko političko rukovodstvo, mi bismo svakog dana, što se kaže, poručivali Izraelcima, Americi, Rusiji, Evropi i muslimanskom Ummetu: muslimani i judaisti /duhovni cionisti mogu živjeti u miru i prosperitetu kao što žive muslimani i jevreji u Bosni – zato što islam i Muhammed, a.s., poštuju Musaa/ Mojsija i njegov Tevrat /Toru, i to na iskren način.
Ali, prije svega naprijed rečenog moramo poviknuti: zaustavite tog cionističkog kasapina Benjamina Netanyahu!
(TBT)
