Piše: Jonathan Cook, thebosniatimes.ba
Najkrvavija ruka u trenutnom pokolju Palestinaca i Izraelaca pripada, ne Hamasu ili Netanyahuovoj vladi, već Zapadu.
Da, palestinski borci izveli su brutalni napad tokom vikenda na izraelska naselja na rubu pojasa Gaze. Ali ovaj napad nije se pojavio niotkuda ili bez upozorenja. Nije bilo „ničim izazvano“, kako bi Izrael želio da vjerujemo.
Zapravo, zapadne prijestolnice znaju tačno koliko su Palestinci u Gazi isprovocirani, jer te iste vlade su decenijama bile saučesnici u podršci Izraelu jer je etnički očistio Palestince iz njihove domovine i zatvorio ostatke stanovništva u geta širom njihove domovine. .
Zadnjih 16 godina zapadna podrška Izraelu nije pokolebala, čak i kada je Izrael pretvorio obalnu enklavu Gaze od najvećeg svjetskog zatvora na otvorenom u jezivu komoru za mučenje, gdje se eksperimentira s Palestincima.
Hrana i struja su im reducirane, osnovne životne potrepštine su im bile uskraćene, pristup pitkoj vodi polahko je uklonjen, a njihove bolnice onemogućavane da primaju medicinske potrepštine i opremu.
Problem nije neznanje. Zapadne vlade su blagovremeno obaviještavane o zločinima koje Izrael čini: u povjerljivim depešama službenika vlastite ambasade i u beskrajnim izvještajima grupa za ljudska prava koji dokumentiraju izraelsku vladavinu aparthejda nad Palestincima.
Pa ipak, zapadni političari nikada nisu učinili ništa da interveniraju, nisu učinili ništa da izvrše ozbiljan pritisak. Što je još gore, oni su nagradili Izrael beskrajnom vojnom, finansijskom i diplomatskom podrškom.
‘Ljudske životinje’
Zapad nije ništa manje odgovoran sada jer Izrael pojačava svoj barbarski tretman prema Gazi. Ministar odbrane Yoav Gallant odlučio je ove sedmice produbiti opsadu Gaze zaustavljanjem svake hrane i struje , što je zločin protiv čovječnosti.
On je palestinsko stanovništvo enklave u kavezima – muškarce, žene i djecu – nazvao “ljudskim životinjama”.
Dehumanizacija je, kao što je historija uvijek iznova dokazala, uvod u sve veće zločine i užase.
Kako je Zapad reagirao?
Predsjednik Joe Biden izjavio je – s odobravanjem – da je pred nama “dugi rat” između Izraela i Hamasa. Čini se da Washington uživa u dugim ratovima, koji uvijek budu blagodat za njegovu industriju oružja i odvraćanje pažnje od domaćih problema.
Američki nosač aviona je na putu. Zvaničnici se već pripremaju da pošalju projektile i bombe koje će se još jednom koristiti za ubijanje palestinskih civila iz zraka, kao i municiju za izraelske trupe za napad na palestinske zajednice tokom predstojeće kopnene invazije.
I, naravno, bit će dosta dodatnog finansiranja za Izrael – novca koji se nikada ne može naći kada je potreban najugroženijim građanima SAD.
Ta sredstva će biti povrh onih od gotovo 4 milijarde dolara koje Washington svake godine šalje izraelskoj vladi, samoproglašenih fašista i etničkih supremacista čiji je izričiti cilj anektirati posljednje preostale dijelove palestinske teritorije – čim uspiju dobiti zeleno svjetlo iz Washingtona.
Britanski premijer Rishi Sunak ne želi biti nadmašen, jer Izrael nanosi kolektivnu kaznu Palestincima u Gazi i počinje da ih kolje neselektivno kao što je Hamas činio na izraelskoj žurki tokom vikenda.
Ogromna, osvijetljena izraelska zastava bila je ukrašena na fasadi najpoznatije kuće u Britaniji: Downing Street 10, zvanične Sunakove rezidencije. Premijer je ponudio “vojnu pomoć” i “obavještajne podatke”, vjerojatno kako bi pomogao Izraelu da bombardira stanovništvo Gaze u kavezima.
Patite u tišini
Istina je da se ovaj trenutak katastrofe nikada ne bi mogao postići bez zapadnjačkih sila koje su se prepuštale, subvencionirale i pružale diplomatsko pokriće za izraelsku brutalnost prema palestinskom narodu, deceniju za deceniju.
Bez takve beskrajne podrške, i bez saučesnika zapadnih medija koji su krađe zemlje od strane doseljenika i ugnjetavanje od strane vojnika preoblikovali u neku vrstu “humanitarne krize”, Izrael se nikada ne bi mogao izvući sa svojim zločinima.
Bio bi prisiljen postići odgovarajući dogovor s Palestincima – a ne lažni sporazumi iz Osla koji su imali za cilj samo da zarobe “dobro” palestinsko vodstvo u dosluhu u potčinjenosti vlastitog naroda.
Izrael bi takođe bio primoran da se istinski normalizira odnose sa svojim arapskim susedima, a ne da ih tjera da prihvate Pax Americana na Bliskom istoku.
Umjesto toga, Izrael je bio slobodan da vodi politiku nemilosrdne eskalacije, koju zapadni mediji prodaju kao “smiren” ili “tih” – sve dok Palestinci ne pokušaju uzvratiti svojim mučiteljima.
Tek tada se koristi izraz “eskalacija”. Palestinci uvijek “izazivaju tenzije”. Trajno stanje ugnjetavanja koje je nanio Izrael može se tada bezbjedno priznati i preimenovati kao “odmazda”.
Očekuje se da Palestinci pate u tišini. Jer kada dižu buku, rizikuje da podsjeti zapadnu javnost na to koliko su apeli zapadnih lidera na „poretak zasnovan na pravilima“ lažni, koliko sebični.
‘Povratak u kameno doba’
Kuda konačno vodi ovo beskrajno uživanje sa Zapada?
Izrael je već ohrabren da mnogo eksplicitnije iznese svoju politiku prema dva miliona stanovnika Gaze. Postoji riječ za tu politiku, koju ne bismo trebali koristiti da ne bismo uvrijedili one koji je sprovode, kao i one koji tiho podržavaju njeno sprovođenje.
Bilo po namjeri ili rezultatu, izraelsko izgladnjivanje civila, ostavljajući ih bez struje, uskraćujući im čistu vodu i sprječavajući bolnice da liječe bolesne i ranjene – da liječe one koje je Izrael bombardirao – je genocidna politika.
To znaju i zapadne vlade. Jer izraelski lideri nisu krili šta rade.
Prije petnaest godina, nedugo nakon što je Izrael započeo svoju zagušljivu opsadu Gaze kopnom, morem i zrakom, tadašnji zamjenik ministra odbrane, Matan Vilnai, izjavio je da je Izrael spreman izvršiti “šoa” – hebrejska riječ za holokaust – na Gazi . Ako Palestinci izbjegnu ovu sudbinu, rekao je, moraju šutjeti u svojoj internaciji.
Šest godina kasnije, Ayelet Shaked, koja će uskoro biti imenovana za višeg izraelskog ministra, proglasila je sve Palestince u Gazi “neprijateljem” i uključila “njene starce i žene, gradove i sela, imovinu i infrastrukturu” .
Ona je pozvala Izrael da ubije majke palestinskih boraca koji se opiru okupaciji kako ne bi mogli rađati više “malih zmija” – palestinske djece.
Tokom općih izbora 2019., Benny Gantz, tadašnji vođa opozicije i uskoro ministar odbrane, vodio je kampanju video snimkom u kojem se slavi njegovo vrijeme na čelu izraelske vojske, kada su “dijelovi Gaze vraćeni u kameno doba” .
Godine 2016, drugi general, Yair Golan, koji je u to vrijeme bio drugi komandant izraelske vojske, opisao je razvoj događaja u Izraelu kao odjek perioda u Njemačkoj koji je prethodio Holokaustu.
Na pitanje da prokomentariše Golanovu primjedbu tokom ovogodišnjeg intervjua, penzionisani general Amiram Levin složio se da Izrael sve više nalikuje nacističkoj Njemačkoj. “Boli, nije lepo, ali to je realnost.”
Krv Gaze
Zapadni lideri su sve to promatrali: kako su palestinski civili – polovina stanovništva enklave djeca – ostali gladni, uskraćivana im je voda za piće, struja, uskraćena im je odgovarajuća medicinska njega i više puta su bili izloženi užasavajućim bombardiranjem.
S jedne strane Zapad se pretvarao da agonizira zbog zakonskih finoća „proporcionalnosti“, dok je s druge strane bodrio Izrael. Govorili su o “neraskidivim vezama”, o “neupitnim pravima”, o “samoodbrani”.
To je odražavalo ličnosti poput izraelskog ministra odbrane Yoava Gallanta. Palestinci nisu bili ljudi sa mogućnošću izbora. Oni nisu bili ljudi koji su težili svojoj slobodi i dostojanstvu.
Oni nisu bili narod koji se opirao njihovoj okupaciji i oduzimanju posjeda, kao što su imali puno pravo na to prema međunarodnom pravu – pravo koje svijet slavi kada su Ukrajinci u pitanju.
Ne, oni su bili ili žrtve ili pristalice svojih „terorističkih“ vođa. Kao takve, Zapad ih je tretirao kao da su izgubili svako pravo da budu saslušani, da budu cijenjeni, da budu tretirani kao ljudi.
Zapadni političari i mediji očekuju da Palestinci u Gazi ostanu u svojim mučilištima, grizu usne i pate u tišini kako se savjest na Zapadu ne bi uznemirila.
Mora se reći. Stanovništvo Gaze suočava se sa tihim i sporim nestajanjem. A oni koji to finansiraju, oni koji to omogućavaju su SAD i njeni evropski saveznici. Njihove ruke su one natopljene krvlju Gaze.
(TBT, MEE)
