Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Slušajući vrisku o „pogromu“ na trgu Dizingof tokom Jom Kipura, o „svetosti tog dana“ i povredi „osjećanja vjernika“ zbog spriječavanja da se održi odvojena molitva za muškarce i žene u javnom prostoru, ne možemo da se ne sjetimo svakodnevnih povređivanja nas sekularnih ljevičara od strane vjernika u bijelim košuljama s trga.
Ali u Izraelu se smatra da ljevica nema osjećanja, da su samo vjernici ti koji imaju osjećanja koja se mogu povrijediti. Povređena osjećanja? Dešavanja na trgu su odjednom pokazala da ih i mi imamo. Njihove vrijednosti su oskrnavljenje? Naše su već odavno. Ali ne samo to, veći dio vrijeđanja nas sekularnih demokrata došao je od strane ovih što se sada žale.
Kada vidim Izraelce s njihovim pletenim kipama i šabatnjim košuljama, s ritualnim resama (ciciot) sa strane i zadjenutim pištoljima kako organiziraju molitvu na sekularnom trgu, to veoma vrijeđa moja osjećanja. To me podsjeća da oni i njima slični odlaze šabatom i drugim danima da uznemiravaju svoje susjede palestinske pastire, u istoj toj prazničnoj šabatnjoj odjeći, noseći iste pištolje i uz njih batine i gvozdene šipke.
Čak i ako većina onih koji su se molili na trgu Dizingof ne učestvuje aktivno u takvim neredima, možemo pretpostaviti da ih dio njih podržava, barem prećutno. Izgrednici su od njihove krvi i mesa, svi su iz istog sela, iz ješive, midraše (ženskih verskih škola) i ulpane (srednjih verskih škola). To što naseljenici zaposjedaju javni prostor u Tel Avivu zajedno sa svojim pomagačima vrijeđa moja osjećanja kao što me bole i mnogi njihovi postupci.
Godinama se Izrael oblikuje prema njima. Godinama Izrael ide za njima, dok konačno nisu poremetili ravnotežu nasiljem, ucjenama, iznudama, prijetnjama i obmanama. Da nije njih možda bismo bili demokratija. Umjesto toga Izrael je zbog njih rasistička zemlja aparthejda. Organizacija „Roš Jehudi“ koja je pokrenula ovu nevinu molitvu i osvojila trg je nedvosmislen dokaz tjesne veze između religizacije i nasilnog preuzimanja okupiranih teritorija. Bilo divljanjem u dolini Šila ili na ušećereni način na trgu Dizingof, ciljevi su isti.
U dolini Šila na Zapadnoj obali nema nikoga ko bi ih zaustavio, ali su se na trgu odjednom našli ljudi koji su to uspjeli. Nijedna suza neće biti prolivena jer ne zaslužuju, oni su nas sto puta više povrijedili. Nema nikakvog zajedničkog šabata s braćom iz midraše, nikakav dijalog i druženje neće sakriti da su oni svojom podrškom svakoj vladi Izraela i vojsci krivi za pretvaranje države u aparthejd. Da nije bilo nacionalističke, religiozne, mesijanske i rasističke desnice ne bi bilo naseljenika, a da nije bilo naseljenika odavno ne bi bilo okupacije. Tako je jednostavna istina.
Dolaskom na trg oni donose sa sobom svoju arogantnu nacionalističku ideologiju. Posebna je drskost doći na trg u ime slobode, liberalizma i demokratije. Naseljenici i njihovi pomagači, ljudi iz „Roš Jehudi“ i njihovi podržavaoci su zajednica koja nasilno ukida te vrijednosti svojim palestinskim susjedima i sada to žele uraditi i u Tel Avivu. Oni nemaju pravo na korist od liberalnih vrijednosti, oni su njeni neprijatelji.
Videti ljude iz pokreta „Garinim Toranim“ u Tel Avivu takođe vrijeđa moja osjećanja. Svi koji su posljednjih godina posjećivali palestinske gradove koji su poslije 1948. godine pretvoreni u mješovite gradove, zna šta su namjere ovog pravedničkog sjemena: jevrejizacija, izazivanje, ovladavanje silom i na kraju isterivanje lokalnih stanovnika grada. Idite u Ramle, Lod ili Ako. Tamo oni mnogo gore vrijeđaju osjećanja, i sada je ne samo poželjno već se i mora zaustaviti njihov put ka Tel Avivu. Svega ima u ovom pokretu, sem dobrih namjera.
Da, pletena kipa je postala simbol koji izaziva otpor. Mnogo njih je odgovorno za ono što se desilo. Ona je simbol koji na glavi nosi sve više oficira vojske, čelnika civilne uprave, sudija, mnogo novinara i političara, previše njih. Svi koji nose pletenu kipu su sumnjivi, osim ako se ne dokaže suprotno. Pletena kipa je donijela katastrofu Izraelu. To se mora reći.
(TBT, Haaretz)
