Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Kako je nakon sjednice Glavnog odbora Stranke demokratske akcije (SDA), izjavio federalni zastupnik Nezir Pivić čitav proces unutar stranke vođen u skladu sa Statutom SDA, u skladu sa Pravilima i Uputstvom.
BRAŠUNASTI DIKTATOR
„Mogu konstatirati da je od ukupno 15 regionalnih i kantonalnih odbora za predsjednika SDA svih 15 predložilo Bakira Izetbegovića, dakle sto posto, dok za Šemsudina Mehmedovića nismo imali nijednu kandidaturu. Kada govorimo o općinskim, odnosno gradskim odborima od ukupnog broja prijedloga, naravno onih koji su važeći, 95 prijedloga je bilo za Izetbegovića, dok je osam bilo za Mehmedovića” – kazao je Pivić.
Ne znam koliko puta sam ponovio u svojim kolumnama i u izjavama za druge medije da je Izetbegovića nemoguće smjeniti po postojećim aktima stranke koji su u biti postavljeni na autokratkim principima gdje se daju sve oslasti predsjedniku kao vođi stranke. Zato sam ga nazivao “baršunastim diktatorom“. Izvorni Statut SDA prvi je narušio Alija Izetbegović na 2. kongresu, potom ga je Sulejman Tihić proširio, da bi ga Bakir Izetbegović finalizirao kao takvog. Tako da su samo naivni mogli očekivati da će SDA postupiti drugačije nego što je postupila sa kandidaturom Šemsudina Mehmedovića. Ostaje nejasno zašto je Izetbegović sebi dopustio da se svrsta u redu najcrnjih dikatora koji su bivali jedini kandidati i pobjeđivali na izborima sa 99%. Zašto se onda Izetbegović ljuti kad njega i njegovu suprugu uspoređuju sa bračnim parom Čaušesku? Možda zato što je sličniji dikatorima sa islamskog istoka koji su tragično skončavali jedan za drugim početkom ovog stoljeća, nego Čaušeskuu.
Ono što bi neko mogao prigovoriti, ako bi pokušao braniti Izetbegovića od ovih optužbi, jeste činjenica da se ovdje ne radi o državnim, već i stranačkim izborima, također ne stoji. Jer, da se, ne daj Bože, ovdje desio neki drugi scenarij ustrojstva države u kojoj bi Bošnjaci imali svoj etnički entitet, Izetbegović bi sigurno eliminirao pluralizam i višestranačje u njemu. Dakle, u tom bi entitetu vladala jedna stranka i jedan vođa, u ovom slučaju jedan od Izetbegovića.
Najbolji dokaz za to su izbori u Islamskoj zajednici koje je do sada režirala SDA. Mustafa Cerić je doveden iz Malezije, pa ga je Alija Izetbegović postavio za vršioca dužnosti (naibu reis), da bi stolovao narednih 19 godina. Smijenjen je onog trenutka kad je počeo oponirati SDA-u, konkretno kad je došao u personalni sukob sa Bakirom Izetbegovićem dok još ovaj nije ni bio na stranačkom tronu. Tako je na njegovo mjesto doveden i Husein Kavazović. Njega je doveo Hasan Čengić, kao čovjeka odanog bošnjačkoj „dubokoj državi“. Kako? Tako što su on i Safet Softić pozvali najutjecajnije stranačke ljude iz svih kantona na večeru u jedan restoran u Ilijašu i naredili im da ilobiraju kod imama da glasaju za njega. Možda je među njima bio i Mehmedović?!
GOOD BYE MURPHY
U ovom trenutku izbor Izetbegovića odgovara skoro svim političkim akterima, posebno liderima vladajuće koalicije „Trojke“ Nerminu Nikšiću, Edinu Forti i Elmedinu Konakoviću. Ako bismo usporedili vladavinu Nikšićeve „Trojke“, sa vladavinom Alijansom za promjene, koju je vodio Zlatko Lagumdžija, uočili bismo mnoge sličnosti kad je u pitanju odnos prema Izetbegovićima. Navodno je Lagumdžijina Alijansa za promjene bila pokrenula 3000 optužnica protiv kadrova SDA. Zato su je bili prozvali Alijansa za potjere. Najzvučnija imena protiv kojih je Lagumdžija bio podigao optužnice bili su Muhamed Šaćirbegović i Husein Živalj. Obojica su bili bošnjački ministri vanjskih poslova prije Lagumdžije. Zanimljivo je da je Bakir Izetbegović bio tada direktor Zavoda za izgradnju grada i da je ostao cijeli mandat a da niko nije ni zatražio njegovu smjenu, niti mu je „falila dlaka sa glave“. A tvrdi se da je tada Izetbegović podijelio između 6.000 i 9.000 državnih stanova kadrovima SDA.
Sličan status je imala i Sebija Izetbegović kod „Trojke“. S obzirom da je bila glavna meta kampanje, posebno Konakovičevog NiP-a, njena smjena sa mjesta direktorice KCUS-a se najavljivala kao prioritet svih prioriteta nove vlasti. Tek sada, kad se Sebija povlači i sa stranačkih funkcija, njena smjena je sasvim izvjesna. Ona je očigledno svjesna da je na korak do američke crne liste, pa svojim povlačenjem olakšava poziciju i sebi i svom suprugu. A suštinski se uopće neće primjeniti odnosi, niti će se smanjiti njen utjecaj na politiku stranke.
Tako da je jedini koji će još imati posla sa ovakvim Izetbegovićem američki ambasador Michael Murphy. Zapravo je ovakva odluka Izetbegovića da bude jedini kandidat, koji će na Kongresu biti izabran aklamacijom, a ne glasanje, drska poruka Murphyu da mu pokaže ko je stvarni vođa najjače nacionalne bošnjačke stranke. To je ujedno i poruka da je neprikosnoveni nacionalni vođa Bošnjaka.
U proesdeaovskim glasilima se već pojavljuju tekstovi sa porukama „good bye Murphy“ i prijetnje kako Bošnjaci u SAD neće glasati za Joea Bidena zbog njegovog kritiziranja Bakira Izetbegovića. Sve su ovo pokazatelji da se Izetbegović zaista želi obračunati sa jedinim svojim pravim oponentom i protivnikom. Put kojim je krenuo će sigurno dodatno zakomplicirati i usložniti političku situaciju u BiH, bez obzira na ishod ovog obračuna, jer je to put u crnu diktaturu i nasilje nad Bošnjacima!
(TBT)
