Piše: Alain Gabon, thebosniatimes.ba
Jedva nedelju dana nakon zabrane abaje u javnim školama, novi prag već je prešao u francuskoj državnoj islamofobiji koja je izmakla kontroli.
Posebno je težak posljednji napad na islam kao religiju i muslimane kao sastavni dio francuskog društva. Prvi put od kraja kolonijalne ere u zemlji, jedan francuski političar je u svojoj knjizi zagovarao, a zatim je ponovo potvrdio na glavnom javnom radio kanalu France Inter, da će jednog dana možda biti potrebno nametnuti drugačiji set zakona i obaveza Muslimani.
On nije ni ekstremno desni političar ni marginalac, već premijer predsjednika Emmanuela Macrona, Eduard Philippe. Philippe je 2021. godine stvorio svoju stranku desnog centra Horizons i od tada je postao blizak Macronovoj vladi. On je sada glavni kandidat za vodstvo konzervativaca i predsjednički kandidat za 2027. godinu.
Iako je tokom intervjua rekao da bi više volio da ne dođe do te situacije, Philippe ipak tvrdi da je različit tretman islama i njegovih praktikanata vjerovatno neizbježan u bliskoj budućnosti. A zašto?
Razlog je za njega jednostavan – i iz njegovog ležernog tona, očigledan: islam je opasna, toksična religija koju, po njegovom mišljenju, muče “mračnost”, radikalizam i ekstremizam. Očigledno, nijedan od ovih trendova ne postoji nigdje drugdje; oni su očigledno odsutni iz judaizma, kršćanstva i političke krajnje desnice, da spomenemo samo neke.
Za Filipa je samo islam problematičan u mjeri u kojoj predstavlja egzistencijalnu prijetnju. On smatra da je malo vjerovatno da će francuski sekularizam (“laicite”) i poznati zakon o razdvajanju crkve od države iz 1905. godine biti dovoljno jaki da ukrote, kontroliraju ili reformiraju tu religiju.
Ovdje Philippe aktivira i kapitalizira sve uobičajene antiislamske forme. Njegov prijedlog i komentari su objektivno ekstremistički. Ipak, u Francuskoj ne rizikuje ništa, i on to zna.
Ružne istine
Poput ministra obrazovanja Gabriela Atala, koji je i sam kandidat za 2027., Philippe vjerovatno pravi cinične izborne kalkulacije kako bi pokušao premostiti jaz između krajnje desnice, konzervativne desnice i desnog centra, u nastojanju da poveća svoju potencijalnu biračku bazu.
Philippeu se barem mora odati priznanje što je otkrio neke od ružnih istina Francuske; za razliku od svojih islamofobičnih savremenika, on ne govori o “islamizmu”, već o “islamu i muslimanima”.
Umjesto da poziva različite “izme” – “separatizam”, “fundamentalizam”, “salafizam”, “ekstremizam”, “radikalizam” itd. – kao alibije za opravdanje napada na prava muslimana, dok tvrdi da brani proklamirane principe Francuske, Philippe je odbacio dimne zavese, jasno nazvavši „neprijatelja iznutra“.
Nametanje različitih zakona i obaveza samo jednoj religiji, i njenim vjernicima, na kraju bi eliminiralo francuski laicit i sve njegove temeljne stubove
Njegov prijedlog je ipak šokantan iz nekoliko razloga.
Prvo, on sugerira da Francuska mora biti spremna da implementira ništa manje od legalnog aparthejda za muslimane, kako je definirano uspostavljanjem posebnog zakona koji se odnosi na islam.
Drugo, provođenje takvih mjera – koje je u sadašnjem stanju francuskog “egalitarnog” ustava nemoguće, koliko god bi bili posebni zakoni za etničku manjinu – označilo bi povratak na Code de l'Indigenat iz kolonijalne ere, sa zakonima, pravnim obaveze i statusi koji su varirali u zavisnosti od etničke pripadnosti ili vjere francuskih kolonijalnih podanika.
Takav sistem bi ukinuo najosnovnije principe i vrijednosti Francuske Republike za koje Philippe tvrdi da ih brani – naime, njene egalitarne principe, po kojima su svi jednaki pred zakonom, bez obzira na vjeru ili etničku pripadnost.
Treće, nametanje različitih zakona i obaveza samo jednoj religiji, i njenim vjernicima, na kraju bi eliminiralo francusku laicit i sve njene temeljne stubove, uključujući slobodu vjeroispovijesti, odvajanje crkve od države i striktno egalitarni tretman svih religija.
Oružje protiv islama
Ovdje vidimo realnost privrženosti francuske države svom navodno svetom laicitu, na koji se političari pozivaju samo da bi se pretvorili u oružje koje će upotrijebiti protiv islama.
Sada su očigledno voljni da ga potpuno unište, jer to ograničava dokle islamofobija može ići.
Konačno, i što je još više iznenađujuće s obzirom na ekstremističku i otvoreno antirepublikansku prirodu Philippeovih deklaracija – čak ni bivša predsjednička kandidatkinja Marine Le Pen nikada nije zagovarala ništa slično – bilo je malo reakcija političke klase, medija i javnih intelektualaca, s značajan izuzetak otvorenog pisma nekolicine intelektualaca. Javnost je uglavnom ostala nijema.
Macron nije imao zamjerki na Philippeove komentare. Glavne dnevne novine lijevog centra Liberation posvetile su tek pola pasusa tome, posvetivši više vremena Philippeovim dlačicama na licu i stanju kože koje je promijenilo njegov fizički izgled.
Ovo pokazuje koliko je islamofobija duboko prodrla u Francusku i koliko je opsežna “zemmurizacija” kada su u pitanju islam i muslimani.
Naravno, dugo se tvrdilo da se različita pravila, kriteriji, standardi i obaveze rutinski primjenjuju na muslimane i islam kršeći francuski ustav i da su muslimani uvijek tretirani kao građani drugog reda, s različitim statusima i različitim obavezama. .
Ali do sada se nijedan veliki državni zvaničnik nije usudio da kao javnu politiku predloži legalizaciju vjerske diskriminacije muslimana.
Stoga se čini da je Francuska spremna srušiti svoju vlastitu Republiku i ukinuti svoju demokratiju, uključujući njene glavne ustavne principe jednakosti, slobode, nedjeljivosti i laicita – nema potrebe govoriti o bratstvu kada su muslimani u pitanju – sve kako bi napali islam i dalje vrijeđali muslimane.
(TBT)
