SPECIAL
“Želim da strgnem svoju odjeću i trčim po ulici, vrišteći. Kunem se Bogom, voljela bih da su nas ubili kada su prvi put došli, da smo umrli svi zajedno, napustili bi ovaj ružan svijet i bili u miru. Preživjeli smo, ali nikad se nećemo oporaviti!”, kaže FaridaXC
FOTO: Profimedia
Muškarac u lisicama sjedi na prljavom kauču u maloj sobi. Zidovi su blijedožuti, što prostoriju s jakim fluorescentnim osvjetljenjem, čini još manje privlačnom. Dva borca i oficir odeveni u zelena vojna odjela stoje, posmatraju, započinje svoju reportažu novinarka Foreign Policyja.
Zatvorenik ispred njih je u srednjim ili kasnim tridesetima, relativno svijetle puti za Iračanina, s kovrdžavom kestenjastom kosom i svijetlo smeđim očima. Prema navodima boraca pešmerge, on je bio vođa obavještajne jedinice Islamske države. Njegovi tamničari objašnjavaju kako je bio zadužen za ispitivanja ljudi na područjima koje je okupirao ISIS.
“Namjerno sam pramen kose počela da vrtim oko kažiprsta. Svjesna da se ovaj zatvorenik, kao pripadnik organizacije koja insistira na punoj pokornosti žena, vjerovatno bori s vlastitim bijesom jer jedna žena gleda u njega, bez straha”, prepričava novinarka Sulome Anderson.
“Pričaj mi o svojoj supruzi. Kako si se ponašao prema njoj?” upitala ga je potom. “Moja supruga je u potpunosti pokrivala svoje tijelo i lice i nikada nije izašla iz kuće bez mene”, odgovara on mrzovoljno. “Njoj je zabranjeno da ide bilo gdje bez mene.” Priča kako je ostavio ženu u gradu Havija kada je poslat u Kirkuk. Tamo je i uhapšen prilikom pokušaja da uđe u na kurdsku teritoriju sa grupom izbjeglica. Od toga su prošla neka četiri meseca, što prema tumačenju šerijata, znači da je vjerovatno već u braku s nekim drugim.
“Kako misliš da se ona osjeća zbog toga?” nastavlja novinarka. “Ona je samo žena, kao i svaka druga”, odgovara zatvorenik hladno. “Žene postoje kako bi bile u braku i imale djecu. U džihadu, osjećanja nisu bitna. Žene preživljavaju, one ne žive.”
Brutalno postupanje prema ženama koje žive na teritoriji Islamske države zapravo nije nikakva tajna. Broj strašnih silovanja, mučenja i ubistava žena svih vjerskih i etničkih grupa su rapidno porasla otkad je fundamentalistička grupa ojačala u regionu.
Ali, motivi za takva postupanja su prilično nejasna. Zašto zapravo ISIS tako postupa prema ženama? Kakvi su to mentalni procesi koji vode do toga da se žene mogu kupiti i prodati kao ovce? Upravo na ta pitanja novinarka Foreign Policyja je htjela da dobije odgovore intervjuisanjem zarobljenika članova Islamske države, kao i žena koje su bile žrtve njihove nemilosrdne ideologije. “Kroz moje intervjue postajalo mi je jasno da je Islamska država usavršila proces dehumanizacije koja omogućuje svim članovima da razviju mizoginiju, agresivne seksualne sklonosti i potrebu za moći. Sve u ime Islama.”
Anderson je posjetila i 23-godišnju ženu koja je pripadnica Jazida. Oslobođena je iz ralja ISIS-a prije dva mjeseca. “Njena porodica je iz Sinjara, živjeli su u gradu”, priča Adiba Kusaem koja radi za Jazde, međunarodnu humanitarnu organizaciju čiji je cilj pomaganje ženama koje su bile zarobljenice ISIS-a. “Bili su velika, bogata porodica s puno lijepih kćerki. Ova djevojka se udala za jednog od mojih prijatelja prije nego je došao ISIS. Bila sam na njenom vjenčanju, svi smo plesali, bilo je više od dvije hiljade ljudi. Onda je došao ISIS i sve uzeo.”
Žene Jezida, grupe koju ISIS prezire smatrajući ih nevjernicima i obožavateljima Sotone, platile su najveću cijenu u usponu ove ekstremističke grupe. Nakon napada militanata na Sinjar u iračkom Kurdirstanu u augustu 2014., hiljade žena Jazida je prodato u privremene “brakove” s više muškaraca.
ISIS je ove žene rangirao malo više od životinja, bile su im namijenjene samo za ropstvo i iskorištavanje. Iako propovjednici Islamske države daju blagoslov za ove kratkoročne “brakove” militanara ISIS-a s ženama Jazida, takve zajednice službe samo da opravdaju silovanja i seksualno ropstvo. Neke Jazidi žene kažu kako su kupljene za desetak američkih dolara ili kutiju cigareta, druge se prisjećaju grupnih silovanja. Radi se o tako brutalnim stvarima da ih je teško i čitati.
Kada je novinarka FP ušla u kuću, u sobu ju je uvela Farida (to joj nije pravo ime). Ona je jako lijepa, s besprijekornom kožom i simetričnim crtama lica, ali upale oči su ono što se odmah primjeti na njoj. “Iako je ona savršena domaćica, mogu vidjeti tugu i bijes u njima, jedva se obuzdava”, priča novinarka.
“Moja sestra ima 16 godina”, započinje Farida svoju priču. U glasu joj je ogorčenost. “Udali su je za sedam muškaraca. Ona je još uvijek u Siriji. Vidjela sam čovjeka koji je silovao četiri žene jednu za drugom. Vidjela sam ih kako su nasilno uzimali bebu dok se hranila na majčinim grudima. Jedan muškarac me oženio, onda me je vidio jedan od njegovih prijatelja i svidjela sam mu se, pa me je i on oženio. Bila sam prodata petorici muškaraca.”
ISIS je ubio petoricu Faridine braće, njihova smrt je još uvijek proganja. “Moj muž je još uvijek živ, ali da prođe i 100 godina, ja nikad neću prestati da tugujem za mojom braćom i porodicom. Uvijek sam tužna i plačem. Moj duh je umoran. Nikad neću biti u mogućnosti da usrećim muža. Kako da ga pogledam u lice? Vidi nepoznatu osobu koja ga gleda”, kaže očajna djevojka.
FOTO: (Profimedia)
Na pitanje kako objašnjava brutalno ponašanje boraca ISIS-a, Farida kaže da je čula objašnjenje da se drogiraju, ali u to ne vjeruje jer nikada, tokom svoga ropstva, nije videla da je ijedan od njih konzumirao drogu. “Oni to rade slobodno i iz srca. Oni jedu, spavaju i dišu islam. Oni su cijeli u tome i to ih čini ludima. To je bolest. I djeca se odgajaju da budu takva. Nisam vidjela nikoga od njih koji nije takvog mentaliteta.”
A da je u mogućnosti da razgovara s nekim od članova ISIS-a, šta bi ih pitala? “Nemam šta da im kažem”, završava mlada djevojka dok joj se u glasu nazire očaj. “Čak i da ih stavite pred mene i mučite ih, izrežete ih na komade kao salatu, ja ništa ne bih rekla jer je moje srce slomljeno i moj život ništa neće vratiti, bez obzira na to imam li šta da kažem.”
Priču, ništa pozitivniju i lakšu od Faridine ima i 25-godišnja djevojka Lejla. To joj naravno nije pravo ime. Ona živi u izbjegličkom kampu u Duhoku. “Isto onako kako su Faridine oči bile ispunjene ljutnjom, tako su i Lejline prazne, bez emocija, kao da joj je duša pretučena do obamrlosti”, priča novinarka.
Lejla se prisjeća kako su svi bili prisiljeni da pređu u Islam. Smatra to razlogom brutalnosti islamista prema njenom narodu. “Ali, čak i kad smo bili s njima, naša srca su bila ista. Mi smo još uvijek Jazidi. Oni su mogli da nas siluju i muče, ali nisu mogli da promjene naša srca”, kaže nekim pobjedničkim tonom.
Iako Islamska država opravdava svoje seksualne brutalnosti time da je to dozvoljeno, mnogi upućeni kažu da u Kuranu nema uporišta za to. “Dok pitam zatvorenika kestenjaste kose o odnosu prema Jazidima, da li ikad nekoga od njih zadržao kao roba, u mislima su mi razgovori s Lejlom i Faridom. Nemam izbora, vjerovatno će mi njihove riječi ostati u glavi zauvijek”, prisjeća se novinarka.
“Imao sam jednu djevojku, ali ju je ljekar u našoj bolnici vidio i svidjela mu se, a on je više rangiran od mene, pa ju je uzeo”, kaže. “Žene Jezida su davane više rangiranim članovima ISIS-a. One mlađe se smatraju vrijednijim. S Jazidima je drugačija stvar, oni su robovi i ratni plijen. Pripadaju Islamskoj državi pa možemo da radimo s njima šta god želimo.”
“Šta da se radi o tvojoj majci?” pita ga novinarka. “Kako bi se osjećao da je tvoja majka prodata kao rob i silovana, ili da je Sunit pa da je bila u braku s nekoliko tvojih prijatelja?” To je izazvalo reakciju. Zatvorenik je podigao pogled, ogromna mržnja na njegovom licu je bila ledeno hladna. “Čak i da je to moja majka, koja je muslimanka i pod šerijatskim zakonom, ne bi mi smetalo jer bi to bilo za džihad”, kaže napokon. “Tretiramo žene onako po kako treba po islamskom zakonu, a ne ljudskom. Ovo je način kako one treba da žive. One su drugorazredni ljudi.”
Drugi zatvorenik, tamnoputi muškarac u kasnim dvadesetima. Tvrdi da je bio borac Islamske države samo 48 dana. “Nakon dolaska ISIS-a, oženio sam se svojom rođakom”, priča nervozno. “Slijedio sam islamska pravila kako treba da se odnosim prema njoj. Moja žena je bila potpuno pokrivena, kao što pravila ISIS-a nalažu. Kad sam bio uhapšen, rečeno mi je da su je neki rođaci odveli u Kirkuk, ali ako je još s ISIS-om, nakon nekog vremena će se udati za nekog drugog.” On negira da je vidio što se događalo s ženama Jazida.
Ali, čini se da je apsorbirao stav militanata prema ženama. Novinarki FP tako je rekao, gledajući je s gladi u očima, “Vrlo si lijepa. Da te ISIS dobije, oni bi te zavezali, pokrili i odveli kao roba, kao dobro.” Prema izvještaju UN-a od procjenjuje se da je 3.500 žena i dece još uvek zatočeno. Kurdistanska regionalna vlada (KRG) zajedno s međunarodnim nevladinim organizacijama i uz pomoć građana, radi na tome ga ih oslobodi. Ali, to je težak i opasan proces.
“Počeli smo tako što smo napravili plan i taj plan zavisi o tri stvari”, kaže Husein Kaidi, službenik KRG-a koji je odgovoran za oslobađanje i brigu o ženama. “Prvi je pronalaženje mjesta na teritoriji ISIS-a gde su zadržali Jazidi žene, drugo je oslobađanje, a treće pokušaj pomoći da imaju normalan život. Da bismo oslobodili jednu ženu, potrebno nam je 10 ljudi. To je vrlo teško”, kaže.
Ženama koje prožive teror ISIS-a potrebna je velika pomoć. Onima poput Faride i Lejle treba omogućiti sve oblike terapije i pomoći kako bi pokušale da slože komadiće svojih života. “U svojoj kući dok opisuje kako je ono što je proživila uticalo na njeno mentalno stanje, Faridin glas je pun boli, prisjeća se novinarka Foreign Policyja.
“Ponekad se osjećam kao da ću poludjeti”, prepričava, dok njene očiju postaju sjajne i vlažne. “Želim da strgnem svoju odjeću i trčim po ulici, vrišteći. Kunem se Bogom, voljela bih da su nas ubili kada su prvi put došli, da smo umrli svi zajedno, napustili bi ovaj ružan svijet i bili u miru. Preživjeli smo, ali nikad se nećemo oporaviti!”
(TBT, FP)
