TEME
Moguće otvaranje
muzeja posvećenog Šindleru i onima koje je spasio podijelilo je Češku javnost.
Dok jedni u bivšem industrijalisti vide spasioca i heroja, drugi ne mogu da mu
oproste nacističku prošlost
FOTO: Šindler
(Profimedia)
Velika otrcana
zgrada ni po čemu ne ostavlja utisak da je bila poprište možda najpoznatijeg
masovnog spašavanja ljudi novijeg doba. Prazne boce i komadi krša razasuti su
po podovima nekad velebne habsburške kuće; ptičja gnijezda koja se nalaze usred
divlje vegetacije koja se proteže krovom bivšeg administrativnog bloka; hladan
vjetar puše kroz razbijene prozore napuštene fabrike.
Scene ruševina u
malenom selu Brnenecu, od Praga udaljenom 225 kilometara, jedino su što je
preostalo od fabrike koju je Oskar Šindler koristio kao sklonište i pritom
spasio 1.200 Jevreja u posljednjim mjesecima Drugog svjetskog rata, piše
britanski Guardian.
Nacistički
industrijalista prevozio je tamo jevrejske radnike iz svojih fabrika u poljskom
Krakovu tokom kasne 1944. godine pod izgovorom da su oni obučeni specijalisti
za municiju nužno potrebni za nastavak proizvodnje opreme za njemačke tenkove.
Zapravo, tamo su prebačeni kako bi izbjegli naciste koji su masovno ubijali
Jevreje dok su se njemačke trupe povlačile pred Crvenom armijom.
Danas razorena
bivša fabrika tekstila – koja je dočarana u Spielbergovom filmu
“Šindlerova lista” iz 1994. godine, i u nagrađivanoj knjizi
“Šindlerova arka” autora TomasaKenelija Bukera – u centru je
ambicioznih planova da se ovo mjesto pretvori u memorijalni muzej posvećen Šindleru
i ljudima koje je spasio.
Nakon otegnute
pravne borbe, vlasništvo nad mjestom – u kojem su se do 2009. proizvodile
tekstilne navlake za Ikeu i sjedišta automobila kompanije Škoda – nedavno je
pripalo novo osnovanoj “Shoah and Oskar Schindler Memorial Endowment”
memorijalnoj fondaciji.
Jaroslav Novak,
lokalni pisac, nalazi se na čelu fondacije koja je osnovana kako bi se progurao
plan o izgradnji muzeja. Novak od Evropske unije i međunarodnih jevrejskih
zajednica traži novčana sredstva za projekt za koji vjeruje da je od velike
važnosti kako bi se na taj način spriječilo da mjesto padne u potpuni zaborav.
Novak je, inače,
stanovnik Svitavja, grada u kojem je Šindler rođen 1908. godine i koji je dugo
bio poznat pod njemačkim nazivom Cvitau s obzirom da je bio dio Austrije pod
Habsburškom monarhijom.
“Ne možemo
dopustiti da mjesto i cijela Šindlerova historija nestane. Borim se za ovo
gotovo 20 godina. No, ljudi jednostavno nisu zainteresirani”, rekao je
Novak.
Cijena preuređenja
Brneneca procijenjena je na oko šest miliona eura. Novak, koji je autor knjige
o historiji piva, osigurao je jedan dio sredstava od lokalnih političara, i
kaže kako je vrlo blizu uvjeravanju češkog ministra kulture da izda
obavještenje o zaštiti bivše fabrike, koju je originalno osnovala jedna
jevrejska porodica 1840. godine. U njihovom je vlasništvu ostala sve dok ih
nisu protjerali nacisti.
Plan ima još
jednu prepreku: pomiješana osjećanja mnogih Čeha o Šindleru. Industrijalista je
bio građanin Čehoslovačke i dolazio je iz regiona Sudetenland (Sudeti) koja je
bila većinskim dijelom njemačkog govornog područja i koju je Hitler 1938.
anektirao Minhenskim sporazumom. Šindler je špijunirao za nacističku
međunarodnu obavještajnu službu Abver, a kasnije se i službeno pridružio
nacističkoj stranci.
Šindler, koji je
umro 1974. godine, i u međuvremenu dobio počast u jerusalemskom Jad Vašem
muzeju Holokausta, prije rata je u lokalnoj zajednici imao reputacijupropalice
koji je bio poznat po opijanju, ženama i kockarskim dugovima.
Sadašnji vlasnik
kuće u kojoj je rođen odbio je, recimo, dopustiti da se na nju stavi plaketa.
Maleno memorijalno postolje u parku s druge strane ulice oskvrnjeno je
svastikom nekoliko dana nakon što je, 1994. godine, otkriveno. Jitka Gruntova,
bivša komunistička zastupnica i autorka kritikovane knjige o Šindleru,
okarakterisala ga je kao izdajnika i ratnog zločinca čije je spašavanje
bazirano na izmišljenoj legendi.
“Nisam
pronašla dokaze da je Šindler spašavao zatvorenike. Došla sam do zaključka da
je on jedino spašavao sebe – uglavnom poslijeratnim fabrikovanjem priče o
svojim navodnim aktivnostima. Ne sumnjam da postoje određeni navodi svjedoka
koji tome idu u korist, ali ako pitate mene, njih su izmislili ljudi koji su
pripadali njegovom unutrašnjem krugu”, izjavila je Gruntova.
U malenom
gradskom muzeju u Svitavi, gdje je sjećanje na Šindlera obilježeno izložbom
smještenoj u jednoj prostoriji, historičar Radoslav Fikejz lokalni
skepticizampripisuje bivšem čehoslovačkom komunističkom nasljeđu koji je,
između ostalog, rezultiralo protjerivanjem većine od tri miliona Nijemaca u
zemlji nakon rata.
“To je
veliki problem, jer još uvijek imamo 40 godina komunizma u našem mentalitetu.
Problem je što je Šindler bio Nijemac iz Sudeta i ljudi se boje jednog pitanja:
što će se dogoditi kada se Nijemci vrate? Ali to nije realno.
“Šindler je
bio nacista, ratni zločinac i špijun. Ali, upoznao sam 150 Jevreja koji su bili
na njegovoj listi i nalazili su se u logoru u Brnenecu. Svi su govorili kako je
najvažnije to što su još uvijek živi.” Tomas Kraus, lider federacije
jevrejskih zajednica u Češkoj također pozdravlja inicijativu o muzeju. “To
je veoma kompleksna priča”, kaže. “Šindler je bio kriminalac koji je
kasnije postao spasitelj i heroj. No on nije bio sam u tome. Postojali su drugi
poput njega – samo je on bio najpoznatiji.”
Tom Gross,
britanski komentator čiji su preci umrli u koncentracionom logoru Treblinka,
kaže kako plan o izgradnji muzeja ne treba da zasjeniti nedostatak
državnofinansiranih spomenika posvećenih Holokaustu, uz već postojeći spomenik
u bivšem koncentracionom logoru Theresienstadt koji je smešten 64 kilometara
sjeverno od Praga. “Prag još uvijek nema centralni spomenik Holokaustu, a
radi se o jednom od “najjevrejskijih” gradova na svijetu čija je
većina Jevreja ubijena”, rekao je. “Malena lokalna jevrejska
zajednica je suzdržana oko kampanje, vjerovatno zbog straha od podizanja
antisemitskih tenzija.”
(TBT)
