
Piše: Seyed Hossein Mousavian, thebosniatimes.ba
S obzirom na to da političku situaciju sada oblikuje izborna godina u SAD-u, te s obzirom na nepopularnost iranskog nuklearnog sporazuma u Kongresu, predsjednik Joe Biden odlučio je odustati od sklapanja sporazuma koji bi mogao postaviti trajnu osnovu za poboljšane američko-iranskih odnosa. Umjesto toga, on se oslanja na kratkoročno upravljanje kriznim transakcijama („bez dogovora, bez krize“).
Bidenova administracija je shvatila, ali nije uspjela uvjeriti Kongres, da je odluka bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u maju 2018. da se povuče iz iranskog nuklearnog sporazuma i ponovo uvede sveobuhvatne sankcije gubitak i za Zapad i za Iran.
Ali možda postoji bolji način. U nedavnom govoru na simpozijumu američke strateške komande za odvraćanje, rekao sam da je Trumpovo povlačenje iz sporazuma katastrofa i gubitak i za Washington i za Teheran, iz nekoliko razloga.
Prvo, Iran je od tada pojačao svoje nuklearne aktivnosti, povećavši nivo svog obogaćivanja uranijuma na skoro 60 posto za oružje, što je znatno iznad dogovorenog nivoa od 3,67 posto, i napravio zalihe visoko obogaćenog uranijuma. Potencijalno vrijeme Irana za nabavku dovoljno uranijuma za oružje za prvu nuklearnu bojevu glavu skraćeno je sa godinu dana na “oko 12 dana”.
Osim toga i Trumpova politika maksimalnog pritiska i izraelska sabotaža glavnog iranskog postrojenja za obogaćivanje i ubistvo njegovog vodećeg nuklearnog naučnika pokazali su se neučinkovitima.
Istovremeno, Iran se okrenuo ka obnavljanju snažnijih veza sa Rusijom i Kinom, uključujući pridruživanje Šangajskoj organizaciji za saradnju i, nedavno, Brics grupi, koju čine Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika (a od januara, Argentina, Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija i UAE). Tvrdnje da je Iran isporučio dronove Rusiji za upotrebu u ratu u Ukrajini ukazuje na zamršenu dinamiku odnosa Irana sa ovim zemljama.
Završetak nuklearnog sporazuma također je bio gubitak za Iran. Procjenjuje se da su američke sankcije iranskoj ekonomiji nanijele štetu od 1 bilion dolara, dok je broj Iranaca koji žive ispod granice siromaštva porastao na oko 30 posto.
Polaganje temelja
Razgovori uz posredovanje Katara i Omana između predstavnika SAD-a i Irana postavili su temelje za nedavni neformalni sporazum o suzbijanju iranske akumulacije visoko obogaćenog uranijuma, omogućavanju pojačanih međunarodnih inspekcija njegovih nuklearnih postrojenja i zaustavljanju napada njegovih zastupnika na američke snage u Srednji istok.
Iran je također pristao na oslobađanje pet američkih zatvorenika u zamjenu za to da SAD puste nekoliko Iranaca i 6 milijardi dolara zamrznutih iranskih sredstava u Katar, koji će se koristiti za kupovinu hrane, lijekova i druge humanitarne robe za iransko stanovništvo.
Teheranu će također biti dozvoljeno da izvozi više nafte. Prema riječima zamjenika ministra vanjskih poslova Irana Alija Bagherija, “pitanje sredstava u Iraku također je pokrenuto u dogovoru postignutom s Amerikancima i također je započeo proces njihovog oslobađanja”.
Dok zapadne države neće ulaziti u vojnu saradnju sa Iranom, evropski zvaničnik mi je rekao pod uvjetom da ostane anoniman da SAD i Evropa takođe neće pokušati da produže ograničenja Saveta sigurnosti UN na iranski uvoz oružja prema Rezoluciji 2231, koja bi trebala da istekne do oktobra. Štaviše, zvaničnik je dodao da će se Evropa suzdržati od upotrebe mehanizma za vraćanje sankcija UN-a.
Ovi razvoji su pozitivni, ali, iz tri glavna razloga, ne mogu postojati jamstva da će napori SAD-a na regionalnoj deeskalaciji biti održani kroz sljedeće američke predsjedničke izbore.
Prvo, različiti regionalni i međunarodni akteri koji se protive iranskom sporazumu mogu poduzeti mjere za ponovno eskaliranje tenzija, a istovremeno prebaciti krivicu. Drugo, ishod američkih predsjedničkih izbora 2024. ostaje neizvjestan; pobjeda tvrdolinijaškog republikanca mogla bi značiti trajnu propast napora za deeskalaciju.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, u protekle dvije decenije, i Iran i SAD su koristile taktiku pregovaranja tokom nuklearnih pregovora. Dok su SAD koristile sankcije, zajedno sa globalnim i regionalnim pritiskom, Iran je odgovorio jačanjem kapaciteta za obogaćivanje i korištenjem svog regionalnog utjecaja. Scenarij “bez dogovora, bez krize” omogućava SAD-u da zadrži svoju polugu pregovaranja kroz sankcije, dok se Iran obavezuje na ograničavanje nuklearnog napretka i regionalnih sporova.
Bitni elementi
Oživljavanje nuklearnog sporazuma možda je još moguće, ali dva dodatna elementa bi bila neophodna. Jedan bi bili direktni iransko-američki pregovori, a drugi bi bio oživljavanje američkog partnerstva u pregovorima s Kinom, Francuskom, Njemačkom, Rusijom i Velikom Britanijom, na osnovu njihovog predloženog nacrta teksta iz augusta 2022. za oživljavanje sporazuma.
Pozitivan zamah generiran neformalnim sporazumom trebao bi katalizirati promjenu od Bidenovog pristupa „bez dogovora, bez krize“ na pristup „dogovor, bez krize“. Oživljavanje i implementacija nuklearnog sporazuma također bi mogla stvoriti minimum potrebnog povjerenja za direktan američko-iranski dijalog o drugim spornim pitanjima.
Sjednica Generalne skupštine UN-a sredinom septembra bila bi dobra prilika za nastavak direktnih pregovora SAD i Irana, nakon čega bi uslijedili razgovori P5+1 s Iranom. Diplomatija je imperativ kako bi se spriječila potencijalna silazna spirala ka još jednom ratu na Bliskom istoku.
U svom govoru na simpozijumu američke strateške komande o odvraćanju, predložio sam sveobuhvatan dijalog između Irana i SAD kako bi se okončao više od 40 godina neprijateljstva i obnovili normalni odnosi zasnovani na međusobnom poštovanju, obostranim interesima i nemiješanju.
Ipak, prije početka sveobuhvatnog dijaloga između dvije vlade, mislim da i američki Kongres i iranski parlament imaju najviše primjedbi na približavanje dviju zemalja, unutrašnji dijalog između republikanaca i demokrata u američkom Kongresu i jedan među suprotstavljenim strane u iranskom parlamentu treba da se održe kako bi se osiguralo da svaka zemlja unese jedinstven glas u bilateralne razgovore.
(TBT, MEE)






