Piše: Kenan Malik, thebosniatimes.ba
„Ja sam svoje obavio jer imam šestoro djece. Sad vi odradite svoje“, zatražio je torijevac Jacob Rees-Mogg od gledalaca kanala GB News. Ne tako davno, političari su paničili zbog prenaseljenosti. Sada se brinu da na svijetu ima – ili će biti – premalo ljudi. „Postoji jedan kritičan rezultat gdje je liberalni individualizam potpuno podbacio, a to su bebe“, rekla je jedna od torijevskih zvijezda u usponu, poslanica Miriam Cates, na majskoj konferenciji Konzervativne partije.
Uspon natalizma izazvan je padom nataliteta širom svijeta. Prema jednoj studiji, žene su 1950. u prosjeku rađale 4,7 djece tokom svog života. Do 2017. prosjek je pao na 2,4, a predviđa se da će do 2100. pasti ispod 1,7. Engleska i Wales su već blizu tog nivoa, budući da je stopa nataliteta sa 2,9 u 1964. pala na 1,61 u 2021. godini što, po mišljenju Cates, označava „kolaps stanovništva“.
Kao rješenje, mnoge zemlje aktivno sprovode politike za povećanje broja rođene djece, mada je efikasnost tih programa diskutabilna. U Japanu i Južnoj Koreji opadajući trend nije zaustavljen ni poslije više decenija takvih politika.
U Evropi, juriš za povećanje porodice predvode desničarski populisti, posebno u Mađarskoj, Poljskoj i Italiji. Njihove politike uživaju široko priznanje konzervativaca i u drugim zemljama.
Međutim, desničarski natalizam sadrži i jedan paradoks. Studije su pokazale da najveći i najdugotrajniji pozitivan uticaj na rast nataliteta ima širi pristup kvalitetnim, izdašno finansiranim javnim uslugama za brigu o djeci, kao i povećano plaćeno roditeljsko odsustvo, dok poreske reforme i gotovinske isplate u najboljem slučaju daju slabe i privremene rezultate.
Uprkos tome, konzervativni natalisti insistiraju na svom pristupu. U Britaniji se posljednjih godina sprovodi pogubna politika ukidanja socijalne pomoći poslije drugog djeteta, kojom se ljudi praktično kažnjavaju ako imaju više djece, a veće porodice guraju u siromaštvo.
Logično bi bilo očekivati da se samoproglašeni natalisti suprotstave politici koja kažnjava ljude sa većim porodicama. Upravo je suprotno. Cates i Rees-Moog podržavaju ovo ograničenje. Cates se takođe protivi planovima vlade da proširi pravo na besplatnu brigu o djeci i traži da se umjesto toga sprovede poreska reforma kojom bi se majke ubjedile da ostanu kod kuće. Desničarski natalisti možda priželjkuju da ljudi imaju više beba – ali samo poželjna vrsta ljudi i samo unutar poželjne porodične strukture. Njihov politički program oslanja se na strah od imigracije i demografskih promjena s jedne strane, i strah od sloma tradicionalnih rodnih uloga s druge. Sve to u svojoj politici ujedinjuje omiljeni natalista zapadnih konzervativaca – mađarski premijer Viktor Orban.
U svom obraćanju naciji 2019. Orban je najavio niz natalističkih mjera, uključujući ukidanje poreza na dohodak za žene koje odgajaju najmanje četvoro djece. Odbacujući ideju da je imigracija rješenje za opadanje broja rođenih u Evropi, Orban insistira na tome da su „nam potrebna mađarska djeca… Migracija je za nas predaja“.
„Ako će u budućnosti Evropu naseljavati ljudi koji nisu Evropljani“, rekao je Orban na samitu o demografiji u Budimpešti kasnije te godine, „onda praktično pristajemo na zamjenu stanovništva: proces u kojem se evropsko stanovništvo zamjenjuje nekim drugim“. Bila je to providna aluzija na teoriju o velikoj zamjeni – uvjerenje ekstremne desnice da ljevičarske elite zamjenjuju autohtone Evropljane imigrantima. Imigracija je, insistirao je Orban na narednom samitu o demografiji, pitanje identiteta. Za njega su samo bijeli kršćani prihvatljivi migranti dok su svi drugi, a naročito muslimani, osvajači.
Povezivanje proizvodnje beba sa zaštitom rasnog identiteta i zapadne civilizacije ima dugu historiju. Krajem 19. stoljeća, budući predsjednik SAD Teodore Roosevelt je tvrdio da se „nadmetanje rasa“ svodi na „rat kolijevki“. Ta ideja je postala ključni motiv u savremenim krugovima krajnje desnice. „Kolijevka je“, tvrdi Adriano Scianca, vodeći član neofašističke organizacije CasaPound, „najmoćnije oružje“; kada su „kolijevke prazne, civilizacija umire“.
Civilizaciju sa kolijevkom ne povezuje samo ekstremna desnica. Orban je postao zvijezda mainstream konzervativaca, koje privlači njegova demografska vizija zapada. Oni su zabrinuti zbog „opadanja broja bjelaca“ i protjerivanja Evropljana iz njihove domovine i pristalice su teorije velike zamjene. Mnogi povezuju brigu zbog pada nataliteta sa strahom da će Evropa izgubiti svoj rasni identitet. „Fertilitet je u Africi i na Bliskom istoku ogroman“, jadala se spisateljica Lionel Shriver u polemici protiv antinatalista. Bez drastične promjene, tvrdi ona, „nestat će evropski narodi i njihova dijaspora“.
Ako je otpor prema imigraciji jedan pol desničarskog natalizma, drugi je održavanje tradicionalnih rodnih uloga, sa željom da žene budu majke koje ostaju kod kuće. Razvoj javnih usluga za čuvanje djece, tvrdi Cates, „devalvira ključnu ulogu majčinstva“. Za Cates, „ne možete biti socijalno liberalni i ekonomski konzervativni“.
U Mađarskoj i Poljskoj, natalističke politike idu zajedno sa restriktivnim politikama o abortusu i kontracepciji. Takođe se uklapaju u otpor prema gej zajednici. „Zapadna ljevica napada tradicionalni porodični model“, tvrdi Orban, „relativizirajući koncept porodice“ i promovirajući ideju da su gej parovi podjednako sposobni da djeci osiguraju dobar porodični život. To je, tvrdi Orban, „LGBTQ propaganda“. Italija se takođe, pod Georgiom Meloni, pridružila napadu na gej zajednicu u ime zaštite tradicionalne porodice.
Postoje dobri razlozi da se proširi pristup javnim uslugama brige o djeci i plaćeno roditeljsko odsustvo; ne zato što bi to moglo povećati stopu fertiliteta, već zato što su takve politike dobre za žene, djecu i društvo. Treba konkretnije razmišljati o posljedicama pada nataliteta i politikama potrebnim da se na to odgovori i priznati da imigracija ne može biti jedino, ali će vjerovatno biti dio rješenja.
U međuvremenu se briga zbog pada nataliteta koristi za podsticanje neprijateljstva prema imigrantima, radikalizaciju rasprave o pitanjima identiteta i ograničavanje prava žena i homoseksualaca. Ogromne nepravde nam se prodaju u porodičnom pakovanju.
(TBT, The Guardian)
