Piše: Orit Kamir, thebosniatimes.ba
Izgleda da su se umorili poslanici opozicije, oni koji se hvale da predstavljaju liberalni dio izraelske javnosti i da su posvećeni liberalnoj demokratiji. Možda već uživaju u ljetnoj pauzi Kneseta, poslije burnog zasjedanja. Možda su poslije opravdanog izostanka sa glasanja o ukidanju načela razumnosti, odlučili da je to način: izostati sa sjednica i omogućiti koaliciji da radi šta hoće na svim poljima. Inače je teško razumjeti zašto nisu bili u Knesetu kada je koalicija, poslije drugog i trećeg čitanja, usvojila rasističke propise koji unose šovinizam u izraelsko pravo, konkretno u odredbe koje zabranjuju seksualno uznemiravanje. Pored toga, izmjena zakona okreće naglavačke zabranu rasizma utvrđenu krivičnim zakonom i podređuje je ideologiji jevrejske nadmoći. Zakonske izmjene su usvojene većinom glasova. Samo sedmoro je bilo protiv. Značajnije prisustvo opozicije moglo je spriječiti ili bar odložiti usvajanje ovog zakona. U najmanju ruku, protivljenje ovom besramnom činu bilo bi zabilježeno u protokol.
Riječ je o odredbama koje su predložili poslanici Jichak Krojzer i Limor Son Har Meleh iz stranke Ocma Jehudit (Jevrejska snaga Itamara Ben Gvira) i Julija Malinovska iz stranke Israel Beitenu (Izrael naš dom Avigdora Libermana) a koje predviđaju dvostruko veću kaznu za seksualno uznemiravanje zasnovano na nacionalnoj osnovi. Možda na prvi pogled nije lahko uočiti rasističku motivaciju, stoga ću objasniti.
Seksualno uznemiravanje je ponašanje koje ponižava žene, plaši ih, ućutkava i udaljava iz javne sfere, tretirajući ih kao seksualne objekte. Na taj način se ženama ukida status subjekta jednake vrijednosti i prava u društvu, jača se patrijarhalna struktura zasnovana na svjetonazoru o muškoj supremaciji.
Tokom hiljada godina patrijarhata, žene su tretirane kao sporedne, inferiorne i podređene muškarcima. To je omogućilo i ovjekovječilo kontrolu nad njima. Jedan od glavnih aspekata tako oblikovane rodne uloge bilo označavanje žena kao objekata koji treba da pruže seksualnu stimulaciju i zadovoljstvo dominantnim subjektima. Generacije muškaraca i žena su rođene u ovoj strukturi, vaspitavani da vjeruju i žive prema njoj. Patrijarhat je prenošen sa generacije na generaciju. Tek su u posljednjem stoljeću, u okviru feminističke borbe, žene počele da se bune i preispituju svoj status. Feminizam kao dio šireg pokreta za oslobođenje i ljudska prava je zastupao stav da su žene jednako vrijedna bića, da su žene kao i muškarci racionalna i slobodna bića koja zaslužuju potpuni građanski i društveni status, sa istim pravima i prilikama kako bi se ostvarile u svim poljima.
Poslije dugotrajne i teške borbe, feminizam je uspio da primora mnoga društva koja sebe vide kao napredna da usvoje ovaj svjetonazor. Međutim, uobičajeni obrasci ponašanja muškaraca i dalje su ga potkopavali i održavali patrijarhalnu strukturu. Feministkinje su prepoznale da je seksualno uznemiravanje jedan od glavnih obrazaca ponašanja koji sprječava integraciju žena kao jednakih bića, sa istim pravima i mogućnostima. Dok žena nastoji da se ostvari kao slobodna i ravnopravna osoba, nailazi na tretman seksualnog objekta za mušku upotrebu. Potisnuta je na ponižavajuće i opresivno mjesto koje joj je dodijeljeno tokom hiljada godina patrijarhata. Žena se osjeća poniženo i ugroženo. Narušena je mogućnost da funkcionira u sigurnom polju sa samopouzdanjem da je ravnopravna osoba. To je razlog zašto države, koje zaista žele omogućiti ženama da se integriraju u društvo kao jednako vrijedne, zabranjuju seksualno uznemiravanje.
U Izraelu je 1998. godine donesen zakon o seksualnom uznemiravanju. To je feministički zakon koji ima za cilj da razotkrije, osudi i iskorijeni rašireni patrijarhalni obrazac unižavanja žena i njihovo vraćanje na sporedno mjesto u patrijarhalnom poretku. Zakon jasno zabranjuje seksualno uznemiravanje kako bi se zaštitili dostojanstvo, sloboda i privatnost i unaprijedila društvena ravnopravnost žena. Dostojanstvo koje štiti i Osnovni zakon spominje se kao „ljudsko dostojanstvo“, odnosno kao vrijednost koja se odnosi na jedinstveni kvalitet osobe kao ličnosti. To je inherentna, jednoobrazna i univerzalna vrijednost svakog ljudskog bića.
Naziv člana 144 vav2 Krivičnog zakona jeste „zločin iz mržnje“ i on određuje da će kazna predviđena za neko krivično djelo, biti udvostručena u slučaju da je motivirano „rasizmom ili neprijateljstvom prema određenoj religiji, vjerskoj grupi, sekti, pripadnicima određene seksualne orijentacije ili stranim radnicima“. Ovaj član bi trebalo oslabiti mržnju, rasizam i neprijateljstvo, posebno prema marginaliziranim grupama kao što su LGBTQ+ zajednice, strani radnici i pripadnici manjinskih vjerskih grupa (na primjer, kršćanske u Izraelu), tako što pooštrava kazne za one koji iz rasističkih razloga nanose štetu licima koja se identificiraju kao pripadnici marginaliziranih manjinskih grupa.
Zakonom koji je usvojen krajem jula, u član 144 vav Krivičnog zakona dodata su krivična djela seksualnog uznemiravanja, koja su utvrđena Zakonom o sprječavanju seksualnog uznemiravanja. Naizgled je riječ o humanom i progresivnom koraku koji unapređuje ravnopravnost i bori se protiv govora mržnje. Ali njegov pravi cilj je otkrila poslanica Kneseta Har Meleh u svom govoru u Knesetu od 17. maja: udvostručenje kazne za „podle i odvratne osobe koje izlaze iz kuće sa jednim ciljem: da seksualno povrede ženu zbog njenog jevrejstva“. To znači da je prijedlog zakona napisan kako bi se branila Jevrejka od seksualnog kontakta sa stranim muškarcem koji želi oskrnaviti kćer jevrejskog naroda. Jednostavno rečeno, zakonski prijedlog je nastao kako bi se zaštitila čistoća jevrejske rase i njena čast.
Dostojanstvo koje izmjena zakona štiti nije ljudsko dostojanstvo, lično dostojanstvo čovjeka. Riječ je o sasvim drugom dostojanstvu, nacionalnom. Ono se ne odnosi na inherentnu vrijednost svakog pojedinca, već na elitizam nacije i rase nasuprot druge grupe. Zakon ne štiti pojedinca zbog njegove ljudske vrijednosti, već ga oblikuje kao instrument pomoću kojih jedna nacija ili rasa šteti prestižu i superiornosti suparničkog naroda da bi ga ponizila. Dopuna zakonu nije usvojena kako bi štitila uznemiravanu ženu, već nadmoć jevrejske nacije jer je skrnavljenje žene od strane nejevrejskog muškarca obeščašćuje.
Izmjena zakona nije feministička niti progresivna i ne vodi ka ravnopravnosti. Upravo suprotno, on podređuje žensku seksualnost nacionalističkom i rasističkom patrijarhatu. Koristeći zakon za sprječavanje seksualnog uznemiravanja, izmjena služi onom pogledu na svijet koji označava žene kao seksualne objekte koji predstavljaju nacionalnu čast. „Drugi“ muškarci se upozoravaju da se ne usude povrditi čast jevrejske nacije kroz odnos prema jevrejskim ženama, odnosno seksualnim objektima.
Nakon američkog građanskog rata, bijeli muškarci u poraženim južnim državama su izgubili robove i robinje, a sa njima i svoje lično i kolektivno muško dostojanstvo, koje su pokušali da povrate uličnim linčom. Bijele žene su bile prikazane kao oličenje čistote rase, a crni muškarci koji bi ih navodno dodirnulu ili samo gledali na seksualan način, optuživani su da skrnave bijelu rasu i kažnjavani javnim vješanjem. Tako se rasistički beli patrijarhat dizao iz mrtvih kroz osvetu za skrnavljenje „njegovih“ žena, ujedno potvrđujući ulogu žene kao seksualnog objekta. Na sličan način, usvojene izmjene zakona u Izraelu jačaju patrijarhat jevrejske nadmoći naspram „stranaca“ (koje predstavljaju Palestinci, tražioci azila i strani radnici). Jevrejska patrijarhalna čast zamijenila je pojam dostojanstva iz zakona o sprječavanju seksualnog uznemiravanja i krivičnih odredbi za zločin iz mržnje.
Opozicione poslanice i poslanici Kneseta nisu smatrali prikladnim da čuvaju stražu i da se suprotstave ovoj zamjeni vrijednosti. Preostaje da državno tužilaštvo označi usvojenu izmjenu kao neželjeni i bespotrebni ishod. Dok ne bude moguće izbaciti ovaj zakon iz pravnih knjiga trebalo bi ga ignorirati. Ili još bolje: trebalo bi ga koristiti ne kao što je prvobitno planirano, već kako bi se branilo dostojanstvo marginaliziranih manjinskih grupa i žena. Koristiti ga protiv izraelskih poslodavaca, moćnih jevrejskih muškaraca, onih koji iskorištavaju i seksualno uznemiravaju žene izbjeglice, tražitelje azila, strane radnice i Palestinke. Protiv svih poslodavaca koji se nameću negovateljicama koje žive u njihovim domovima i čistačicama koje nemaju podršku i status, a zavise od njihove milosti. Tako će se ispraviti propis stvoren da ojača jevrejsku supremaciju, patrijarhat i rasizam. Predlagači zakona su imali lošu namjeru, ali je mi možemo preokrenuti.
(TBT, Haaretz)
