Piše: Elisabeth Braw, thebosniatimes.ba
Biti liberalni demokrata postao je prevaziđen lakrdijaški posao. Mukotrpno ste gradili društvo koje dobro funkcionira u kojem vlada radi učinkovito, a građani imaju prava i odgovornosti. Zatim nekoliko pojedinaca zloupotrijebi ta prava na način koji vrijeđa veliki broj ljudi, a kako bi odvratili pažnju vlastitih građana, strani vladari krenu u kampanju mržnje protiv vas.
To je ono što se događa Švedskoj, čija je prijava za članstvo u NATO-u postala meta zlokobnog posredničkog sukoba koji nema nikakve veze s NATO-om, već mnogo više s autokratima kao što je iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Khamenei. I to je mješavina bijede koja riskira da pogodi i druge liberalne demokratije. Zaista, neki su već pogođeni. Nakon što su danske novine Jyllandsposten 2005. godine objavile karikature Poslanika Muhameda, protestanti su napali dansku i druge zapadne ambasade u inostranstvu, a ciljali su čak i crkve. A u januru 2015. islamistički teroristi ubili su 12 ljudi i ranili 11 u kancelarijama francuskog časopisa Charlie Hebdo, koji je također objavio karikature.
“Švedska vlada trebala bi znati da je podrška zločincima protiv svijeta islama jednaka odlasku u bojni pohod za rat”, izjavio je Khamenei.
Neko bi mogao pomisliti da će iranski vrhovni vođa biti zauzet pokušavajući razlučiti kako bi se njegova vlastita zemlja trebala postaviti prema iznenađujuće masovnim i upornim protestima protiv Khameneijevog režima. No, nije tako. Zaista, dva provokatora (dansko-švedski karijerni demagog Rasmus Paludan i irački izbjeglica po imenu Salwan Momika) koji su spalili Kur’an u Švedskoj pružili su iranskom vođi priliku da odvrati pažnju od svojih domaćih nevolja, a on ju je energično iskoristio.
“Dužnost te [švedske] vlade je predati počinitelja pravosudnim sustavima islamskih zemalja”, rekao je iranski čelnik. Čini se da je počinitelj kojeg spominje Khamene i Momika, koji je prošlog mjeseca spalio Kur’an u Stockholmu.
U Iraku, vlada – koja se bori protiv nezadovoljstva građana zbog cijena hrane – također se čini da želi skrenuti pažnju na Švedsku. Dana 20. jula, u iščekivanju novog spaljivanja Kur'ana koje je najavio Momika, iračka rulja je upala u švedsku ambasadu u Bagdadu i zapalila je. Ali umjesto da se ispriča za svoju nesposobnost da zaštiti strane ambasade na iračkom tlu, iračka vlada protjerala je švedskog ambasadora i navodno je ukinula radne dozvole za telekom kompaniju Ericsson u zemlji. Amabasada je morala biti evakuirana.
Saudijska Arabija i Egipat su izrazili žaljenje. Iranska i iračka ministarstva vanjskih poslova tada su pokušala natjerati druge muslimanske zemlje da sazovu hitan sastanak Organizacije islamske suradnje (OIC) kako bi se “raspravile posljedice vrijeđanja Časnog Kur’ana i suočavanja s fenomenom islamofobije diljem svijeta”—i OIC je pristao to učiniti. Vođa Hezbollaha, Hassan Nasrallah, oglasio se iz Bejruta, pozivajući na protjerivanje švedskog ambasadora u Libanu. Nije im bilo važno što je švedska policija dva puta odbila dopuštenje za proteste koji su završili paljenjem Kur'ana i što je dva puta tu odluku poništio sud. (Na kraju, julsko skrnavljenje Kur'ana, koje je također izvršio Momika, nije uključivalo spaljivanje knjige; umjesto toga, on ju je šutnuo.)
Čini se da stranim vođama i osobama koje raspiruju bijes i nasilje protiv Švedske nije važno to što šire dezinformacije. Švedska policija ne izdaje dozvole za spaljivanje Kur'ana: izdaje dozvole za demonstracije, a stanovnici Švedske imaju pravo sudjelovati u takvim protestima – za razliku od Irana, gdje sigurnosne snage pucaju i tuku demonstrante.
Ali odijum koji je sada usmjeren protiv Švedske nije slučajnost koja se temelji na traljavoj provjeri činjenica – to je organizirana kampanja dezinformiranja. Samo od kraja juma, Švedska agencija za psihološku obranu dokumentirala je oko milion objavljenih članaka o Švedskoj i spaljivanju Kur'ana – što je izvanredan broj. Agencija također izvještava da predmeti često nose netačne naslove u kojima se navodi da Švedska daje dopuštenja za spaljivanje Kur'ana. “O ovim se djelima često izvještava na potpuno netačan način, s ciljem nanošenja štete Švedskoj i švedskim interesima, a ponekad i s izravnim pozivom da se to učini”, istaknuo je švedski ministar civilne obrane Carl-Oskar Bohlin na konferenciji za novinare 26. jula.
A kampanja ne uključuje samo bliskoistočne ličnosti. “Akteri koje podupire Rusija aktivno šire netačne izjave u kojima se navodi da švedska država stoji iza skrnavljenja svetih knjiga”, objasnio je Bohlin na brifingu za novinare, dodajući da su optužbe “iznesene s ciljem izazivanja podjela i slabljenja međunarodnog položaja Švedske. ” Zaista, pomoć u raspirivanju kampanje je jeftin i učinkovit način da Rusija oslabi NATO i njegove partnere. U trenutku kada bi globalna pažnja trebala biti usmjerena na brutalnost Rusije koja se nastavlja u Ukrajini, bijes se usmjerava na Švedsku.
Iznenadna antipatija vođa Bliskog istoka prema Švedskoj još je značajnija s obzirom na to da je Švedska u proteklih nekoliko desetljeća pružila utočište desecima holjada građana Bliskog istoka. Neki su bili kritičari režima, ali mnogi su jednostavno bježali od zločina koje je počinio ISIL. Neki zvaničnici iz vlada koje sada napadaju Stockholm čak su i sami profitirali.
Godine 2019. pokazalo se da je tadašnji irački ministar obrane, Najah al-Shammari, prethodno dobio azil u Švedskoj pod lažnim imenom i da je nakon toga dobio švedsko državljanstvo; Švedski mediji također su izvijestili da je on navodno nastavio tražiti švedsku socijalnu pomoć dok je bio ministar. A samo u 2022., švedska je vlada osigurala Iraku više od 26 miliona dolara razvojne pomoći.
Zaista, pristupanje Švedske NATO-u – na koje je Paludan reagirao spaljivanjem Kur’ana očito osmišljenim da razbjesni turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i tako privuče globalnu pažnju – pretvorilo se u dramu u kojoj vanjske sile koriste Švedsku kao zgodnu metu. “Žene izazivaju iranski režim, tako da je napad na Švedsku savršena prilika za Khameneija”, rekao je Magnus Ranstorp, viši savjetnik u Centru za društvenu sigurnost pri Sveučilištu za obranu Švedske. “U interesu je iranske i iračke vlade, I u interesu Erdogana, da se dolije ulje na ovu vatru, a Momika očito misli da je u njegovom interesu da nastavi skrnaviti Kur’an.”
Do juna se vrlo malo znalo o iračkom državljaninu koji je 2018. stigao u Švedsku i podnio zahtjev za azil. Istraga koju je proveo France24 je međutim utvrdila da Momika nije obični tražitelj azila: u Iraku je pripadao kršćanskoj miliciji unutar Brigada imama Alija, militantne organizacije povezane s Iranom. Dapače, u jednom videu koji je provjerio France24, Momika sebe naziva vođom milicije. Napustio je Irak nakon borbe za vlast s drugom kršćanskom milicijom, otkrio je France24. Kakvi god bili Momikini motivi, njegove provokacije u Švedskoj daju režimima u Iranu i Iraku zgodnu priliku da frustraciju građana preusmjere sa sebe, prema Švedskoj. A tu je i Erdogan. “Spaljivanje Kur'ana i njegova snažna reakcija na njih čine ga zaštitnikom islama”, rekao je Ranstorp.
Nerazmjeran bijes prema Švedskoj samo je najnoviji dio dugotrajne kampanje protiv te zemlje koja je eksplodirala krajem 2021. i zastala tek kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu. Kampanja dezinformiranja, koja je dosljedno širila zlonamjerne lažne tvrdnje da su švedske socijalne službe otele djecu muslimanskih obitelji, bila je najuspješnija vođena protiv Švedske u posljednje vrijeme. Zapravo, bilo je toliko uvjerljivo da su se muslimanski stanovnici u Švedskoj pojavili na protestima protiv navodnih otmica. (Pisala sam o tome za Foreign Policy prošle godine.)
“Ta kampanja dezinformiranja sada je ponovno uzela maha, ali s novim fokusom govoreći da Švedska vodi rat protiv islama”, rekao je Ranstorp. “A jedan od superodašiljača u kampanji otmice djece [Mustafa El-Sharqawy] aktivan je iu trenutnoj kampanji. Svoju glavnu misiju vidi u uvjeravanju mladih da se ne zaljubljuju u Zapad. Ono što vidimo je ogromna kolizija između zapadnih vrijednosti i vrijednosti koje zastupaju neke zemlje Bliskog istoka.” Poput te kampanje, nova kampanja se širi ne samo na društvenim mrežama, već iu tradicionalnim medijima u nekim zemljama Bliskog istoka.
Biti liberalna demokratija težak je posao koji vas ponekad razbjesni, uključujući i ona vremena kada snage koje vam žele zlo iskorištavaju vaše slobode, a vi ne možete ništa učiniti u vezi s tim. I frustrirajuće je što se nova kampanja gnjeva povezala s potpuno jednostavnom prijavom Švedske za NATO. Srećom, Erdogan je rekao da će zahtjev proslijediti turskom parlamentu na ratifikaciju u oktobru. Ako odstupi ili još više zaokruži Švedsku i NATO, turski NATO saveznici i drugi partneri zaključit će da mu se ne može vjerovati.
Ali švedski porblem nije samo u Švedskoj. Država je slučajno bila prikladna meta, a idući put meta će biti druga država. Zaista, 24. jula su se odvijale demonstracije u Iranu i Iraku nakon što je jedan čovjek spalio Kur’an u Danskoj, što je natjeralo osoblje danske ambasade u Bagdadu da napusti grad. Krug mržnje raspiruju spaljivači knjiga i njihovi napadači. Vrijeme je da liberalne demokratije pokažu svijetu kako oni koji sada osuđuju Švedsku koriste Zapad kada im odgovara. Rado bih, na primjer, vidjela koliko njih kupuje zapadnjačku potrošnu robum, ili posjeduje nekretnine u zapadnim zemljama koje navodno mrze.
(TBT, FOREIGN POLICY)
