„Daj, obriši mreže, šta će ti?! Toksične su i beskorisne, loše su po tebe“ – ne reče niko nikad.
Zlo ili anđeoski izum? Kako za koga. Potreba ili hir? Vidjet će se. Prirodno ili „hibridni sintetik“? Društvene mreže već dugo su sap(a)utnik ljudskih života, a zašto su, kao hljeb za stomak, čini se, zauvijek slijepljene – to u ovoj priči slijedi.
Ako imamo u vidu da, prema podacima iz ove godine, 60 odsto svjetske populacije koristi društvene mreže, a da njihova dnevna aktivnost u prosjeku broji dva sata i 24 minuta, nije na odmet upitati – odakle potiče potreba savremenog čovjeka za društvenim mrežama?
Društvene mreže danas su gotovo podrazumjevane. Koji ti je instagram – pitanje je koje se posravlja pre onog kako se zoveš. Prema studiji Pew Research Center iz 2018. godine, 88% ispitanika starosti između 18 i 29 godina izjavilo je da koristi neku vrstu društvenih medija. Sedamdeset osam odsto ljudi od 30 do 49 godina reklo je isto.
Početkom ove godine skoro 95 odsto korisnika je pristupilo aplikacijama i veb lokacijama za ćaskanje i razmjenu poruka, a društvenim platformama gotovo isto toliko. Slijedeći su pretraživači, sa oko 82 odsto.
Zašto nas privlače društvene mreže?
Na stranu nova zavisnost s kojom one koketiraju, zašto uopće toliki broj ljudi ima naloge na svakojakim društvenim mrežama?
Neki ljudi koriste aplikacije društvenih medija zbog profesionalnog povezivanja. Neki, jer žele da budu popularni i dobiju afirmaciju (lajkovi). Ima i onih koji samo žele da se smiju, ali i budu duhoviti (što je takođe neki oblik afirmacije), a neki traže platformu na kojoj bi promovirali različite ideje (vjerske, političke i druge). Šta god vodilo tolike ljude mrežama, svi se nađu na istim mjestima.
Postoji psihološko objašnjenje, po kome psihološke potrebe motiviraju ljude da rastu i mjenjaju se. Ta teorija (samoopredjeljenja) daje bolji uvid u razumjevanje osnovnih čovjekovih potreba, koje se zatim prevode u motive i ciljeve. Čemu onda ide ljuska težnja? Ono najosnovnije što ljudi nastoje ispuniti su: osjećaj da mogu uraditi stvari dobro (komepetencija), autonomija (uključuje razvijanje autentičnosti i lične slobode) i povezanost (ostvaruje se kroz društvenu povezanost i vezivanje).
Ovi motivi pretvaraju se u određene svakodnevne aktivnosti. Baš kao što želimo fizičke stvari za održavanje tjela (hrana, društvo, voda, san, vežbanje, seks), takođe se javlja žudnja za psihološkim stvarima (postignućem, uzbuđenjem i društvenim vezama).
Nakon razbijanja niza psiholoških potreba, upotreba društvenih medija čini se mnogo intuitivnijom. Ljudi koriste aplikacije poput npr. Instagrama, Twittera ili sada Threadsa, da bi ostvarili svoje ciljeve i zadovoljili emocionalne potrebe.
Istraživači u SAD i Australiji primjetili su vezu između zadovoljavanja potreba za povezanošću i uživanja u društvenim medijima. Što su više ispitanici osjećali da im je korištenje društvenih medija pomoglo da se pozitivno povežu sa drugima, to su bili više zadovoljni korištenjem društvenih medija. Tako su istraživači zaključili da aplikacije društvenih medija čine ljude sretnim jer pomažu u ispunjavanju potrebe za društvenim povezivanjem.
U drugoj studiji, istraživači iz Turske i SAD su tokom dvije nedjelje ispitivali svakodnevnu upotrebu društvenih medija. Pitali su učesnike o određenim radnjama (pomjeranje, djeljenje, sviđanje i prijateljstvo). Primetili su da jednostavno angažiranje u ovim onlajn aktivnostima nije bilo u potpunosti povezano sa blagostanjem, što znači da nisu učinili da se ljudi osećaju bolje ili gore. Međutim, kada su učesnici bili motivirani da koriste društvene medije jer su smatrali da je to na neki način korisno, njihovo blagostanje se poboljšalo. Odnosno, kada je korištenje društvenih medija bilo motivirano autentičnim vrijednostima i interesima, onda su ljudi da osjećali više vitalnosti i bili su zadovoljniji svojim životom.
Ljudi imaju fundamentalnu potrebu da se osjećaju povezani, autentični i sposobni. Ovo bi, naravno, moglo imati različite oblike. Možda je to deljenje fotografija sa porodičnog odmora, postavljanje oglasa za posao, divljenje isklesanim tjelima ili divnim mačićima – ali sve se svodi na samoopredjeljenje.
Zašto onda izgleda da neki ponekad pate zbog svojih aktivnosti na mreži?
Nezadovoljstvo društvenim medijima može se objasniti istim principima. Ljudi se osjećaju nezadovoljno društvenim medijima (ili slanjem poruka i e-poštom, u tom slučaju) kada se osjećaju kao da su pod kontrolom. Drugim riječima, kada se ljudi osjećaju primorani da lajkuju i dele postove, kao da nemaju drugog izbora osim da nekome odgovore, ili kao da moraju da provjere svoj mejl, to je povezano sa patnjom jer je ponašanje vođeno spoljnim ciljevima.
Srećom, malo je onih (ako ih ima) prinuđeno da koristi društvene mreže. Ako bi neko bio primoran da se prijavi i skroluje kroz desetine postova, izgubio bi svu privlačnost prilično brzo.
Reakcija mozga
Iz neurološke perspektive, društveni mediji utiču na različite funkcije mozga na jedinstven način. Sadrže mnoge kombinacije stimulusa koji mogu izazvati različite reakcije. Zato se efekti društvenih medija na mozak pojavljuju na razne načine.
Trbušna tegmentalna oblast (VTA) je jedan od primarnih djelova odgovornih za određivanje sistema nagrađivanja u ljudskim tjelima. Kada korisnici društvenih medija dobiju pozitivne povratne informacije (lajkove), njihov mozak pokreće dopaminske receptore, što djelimično omogućava VTA – buđenje osjećaja za nagradu.
Studija koja je koristila MRI tehnologiju za praćenje moždanih aktivnosti pokazala je slične rezultate. Dok su istraživači analizirali mozgove adolescenata koji su pregledavali Instagram, otkrili su da je „gledanje fotografija sa mnogo (u poređenju sa malo) lajkova povezano sa većom aktivnošću u djelovima koji su uključeni u obradu nagrada, društvenu spoznaju, imitaciju i pažnju.
Zašto postujemo?
Ljudi biraju različite materijale za objavljivanje na različitim platformama društvenih medija. Kada žele da postavljaju slike, obično biraju Instagram. Kada žele da objave kratke djelove teksta poput viceva, odlaze na Twitter. Toliko toga ide u odlučivanje šta gdje da objavite, a to čak ni ne uključuje psihološke faktore koji određuju šta će biti objavljeno, a šta ne.
Utvrditi zašto tačno ljudi objavljuju je gotovo nemoguće, ali razumjevanjem značajnih ponašanja na društvenim mrežama, postaje lakše pojmiti opšte motive „kačenja“ objava.
Jedno od objašnjenja za objavljivanje jeste, ponovimo, osjećaj ljubavi/pripradnosti. Uglavnom je glavni pogon društveno prihvatanje od strane grupe/pojedinca.
Značajna prednost je to što je na društvenim mrežama moguće doprijeti do grupa ljudi sa sličnim interesima širom planete i umrežiti se. Ljudi mogu pronaći više informacija o specifičnim hobijima, popularnim zabavama, opštim interesovanjima. Ova sposobnost pripadanja različitim grupama je odlična za ljude koji dolaze iz manjih ili udaljenih zajednica, a psihološke prednosti za te pojedince su ogromne.
Međutim, to (naravno) nije jedini motiv. Samoaktualizacija, kao važan elemtent među ljudskim potrebama, manifestira se kroz djeljenje uspjeha raznih vrsta (novi posao, kraj važnog poslovnog projekta, kraj školovanja). Kao bitan faktor koji utječe na motivisanost za deljenjem prepoznato je i samopoštovanje, koje se „ojačava“ potragom i nalaženjem lajkova, dobijanjem (pozitivne) pažnje…
(TBT, Nedeljnik)
