Piše: Nouriel Roubini, thebosnaitimes.ba
Trenutno su u opticaju četiri moguća scenarija za neposrednu budućnost globalne ekonomije. Tri od ova četiri scenarija nose ozbiljne rizike i potencijalno dalekosežne posljedice za globalna tržišta.
Najpoželjniji scenario je „mehko prizemljenje“ koje se može očekivati ako centralne banke razvijenih ekonomija uspiju oboriti inflaciju na 2% i pritom ne proizvesti recesiju. Druga mogućnost je „polumehko“ prizemljenje, dostizanje ciljne inflacije uz relativno blagu i kratku recesiju.
Treći scenario je tvrdo prizemljenje. Povratak na ciljnu inflaciju, ali uz dugotrajniju recesiju i potencijalno pogubnu finansijsku nestabilnost (kada se veći broj banaka i ekonomskih aktera s visokim koeficijentima zaduženosti suoči s problemom otplate dugova). Ako plan za zauzdavanje inflacije izazove duboku ekonomsku i finansijsku neizvjesnost, moguć je i četvrti scenario: da centralne banke odustanu od ciljne vrijednosti i pomire se s nekom višom stopom inflacije, čime bi rizikovale podsticanje inflatornih očekivanja i pokretanje spirale utrkivanja nadnica i cijena.
Kako stvari sada stoje, eurozona je tehnički već u recesiji, s obzirom na pad BDP-a u četvrtom kvartalu 2022. i prvom kvartalu 2023, ali inflacija je još daleko od ciljne stope (iako počinje opadati). Ujedinjeno Kraljevstvo još nije u recesiji, ali rast se naglo usporio i inflacija tvrdoglavo ostaje na visokom nivou (iznad prosjeka za zemlje OEBS-a). I u Sjedinjenim Državama je došlo do usporavanja ekonomske aktivnosti u prvom kvartalu, mada je bazna inflacija (ona koja isključuje cijene hrane i energije) i dalje visoka (u opadanju je, ali premašuje 5%).
Takođe, usporava se i oporavak kineske ekonomije poslije pandemije, što dovodi u pitanje projektirani rast po relativno skromnoj stopi od 5% za 2023. I u drugim ekonomijama u razvoju rast je relativno anemičan u odnosu na potencijal (s izuzetkom Indije), a mnoge od tih ekonomija još pate od visoke inflacije.
Koji od ova četiri scenarija je najvjerovatniji? Mada je u većini razvijenih ekonomija inflacija u opadanju, taj proces ne odmiče brzinom kakvoj su se centralne banke nadale, dijelom i zato što nedostatak radne snage i rast nadnica pojačavaju inflatorne pritiske u radno intenzivnom sektoru usluga. Takođe, ekspanzivne fiskalne politike stimuliraju tražnju i doprinose ukorenjivanju inflacije.
To bankama otežava zadatak osiguravanja stabilnosti cijena. Nade da će banke odustati od podizanja kamatnih stopa i možda početi da ih smanjuju u drugoj polovini 2023. sada su raspršene. Federalne rezerve, Evropska centralna banka, Engleska banka i ostale centralne banke bit će prinuđene da još neko vrijeme podižu kamatne stope pre nego što naprave prvu pauzu. Zato će ekonomsko usporavanje biti sve vidljivije, a uvećat će se i rizik ekonomske kontrakcije i dužničkih i bankarskih kriza.
U isto vrijeme, geopolitička zbivanja – često potpuno nepredvidljiva, kao što je bila pobuna grupe Wagner – guraju svijet u nestabilnost, dalju deglobalizaciju i sve dublju fragmentaciju. S obzirom na posustajanje postpandemijskog oporavka, Kina će vjerovatno morati pribjeći agresivnijim politikama stimulacije – što može doprinjeti globalnoj inflaciji – ili rizikuje znatan pad stope rasta u odnosu na očekivanja.
S pozitivne strane, rizik šire bankarske krize je u opadanju poslije propasti nekoliko banaka u martu, a padaju i cijene nekih roba (delom zahvaljujući očekivanju recesije), što doprinosi obaranju inflacije. Zato se čini da je rizik tvrdog prizemljenja (treći scenario) danas manji nego pre nekoliko mjeseci. S obzirom na uporan rast plata i baznu inflaciju koja primorava centralne banke da nastave da podižu kamatne stope, kratka i blaga recesija u narednoj godini (drugi scenario) sve je vjerovatnija.
Ipak, i blaga recesija će dodatno potkopati povjerenje potrošača i kompanija, što stvara uvjete za produženu i dublju recesiju i uvećava rizik finansijskog i kreditnog stresa. Suočene s mogućnošću da drugi scenario eskalira u treći, centralne banke bi mogle odustati od proklamirane politike i dopustiti inflaciju iznad ciljne stope od 2% u pokušaju izbjeći rizik daljeg produbljivanja ekonomske i finansijske krize.
To znači da je monetarna trilema s početka ove decenije i dalje veoma aktuelna. Centralne banke stoje pred veoma teškim zadatkom održavanja stabilnosti cijena, stabilnosti ekonomskog rasta (izbjegavanja recesije) i finansijske stabilnosti u isto vrijeme.
Kakve su implikacije ovih scenarija za vrijednost imovine? Dionice u Sjedinjenim Državama kao i na globalnim tržištima zasad pokazuju tendenciju oporavka u odnosu na 2022, dok su prinosi od obveznica u neznatnom padu – što odgovara scenariju mehkog prizemljenja globalne ekonomije u kom se inflacija uspješno svodi na ciljnu vrednost bez kontrakcije ekonomskog rasta. Takođe, dionice tehnoloških kompanija u Americi dobile su dodatni podsticaj zahvaljujući prašini koja se podigla oko generativne vještačke inteligencije.
Ali čak i kratka i blaga recesija – da ne govorimo o tvrdom prizemljenju – donijet će značajan pad vrijednosti dionica. Ako centralne banke u tom trenutku ustuknu, to će ojačati inflatorna očekivanja, uvećati prinose od dugoročnih obveznica i oboriti cijene dionica zbog viših eskontnih stopa za dividende.
Izgledi da će globalnu ekonomiju pogoditi razorni uragan danas su nešto manji nego prije nekoliko mjeseci, ali moramo se spremiti za tropsku oluju koja može napraviti značajnu ekonomsku i finansijsku štetu.
(TBT, Project Syndicate)
