Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Bilo je zaista dirljivo gledati nepreglednu kolonu motorista dok voze desnom obalom Miljacke, a narod ih pozdravlja mašući im i aplaudirajući. Kao što je bilo dirljivo gledati i čitati informacije o veličanstvenom Maršu mira dok povorka od šet hiljada ljudi u tišini ulazi u Potočare. Kao što su bile ganutljive scene sportaša koji trče maratone u čast srebreničkih šehida itd. Sigurno će slika američkog ambasadora Michaela Murphy kleči na koljenima pored tabuta u znak poštovanja žrtvi genocida, dugo biti u sjećanju vaskolikog bosanskog svijeta. A pored samog obreda ukopa i klanjanja dženaze emotivan govor potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa Menachema Z. Rosensafta se sigurno duboko urezao u duše kako preživjelih Srebreničana, tako njihovih familija i svih sunarodnjaka.
VONJ „PODZEMNE POVIJESTI“
Tako da se sjećanje na 8. juli poput razgranatog stabla širi iznad humki srebreničkih šehida. Kao da tog dana prsa Bosanskih Muslimana probeharaju „cvijetom Srebrenice“ na reverima .
Ali, avaj, kako je taj cvijet lijepo osmislio bivši reisul-ulema Mustafa Cerić, tako ga je na ružan način i osnkrnavio kačeći ga o rever notornom zlikovcu Ramzanu Kadirovu. Isto tako svake godine neko od uglednika napravi neku eskapadu, incident ili ružnu gestu kojom se naruši pijetet prema žrtvama i memorijalno dostojanstvo nacije.
To je ove godine učinio direktor MC Srebrenica Emir Suljagić kada je u svom govoru uputio izvinjenje Jevrejima zbog zločina Handžar divizije tokom Drugog svjetskog rata. Ovaj njegov govor su priglupi sarajevski novinari okarakterizirali historijskim, te su u tekstovima dodali nekoliko imena bošnjačkih kolaboracionista tokom Drugog svjetskog rata tražeći od predsjendika SDA Bakira Izetbegović da skine ulične i školske table sa njihovim imenima.
Na Suljagićevu izjavu samo je ragirao francuski historičar Xavier Bugarel, kao autor nekoliko knjiga o povijesti Bosanskih Muslimana, a jedna se odnosi i na Handžar diviziju. “Izjava Emira Suljagića je važna i hrabra, ali Handžar divizija je imala marginalnu ulogu u Holokaustu”, ustvrdio je Bugarel.
Ako Bugarel i nije cijenjen historičar, jer se u istraživačkom radu naslanja na marginalne izvore pa i sudonike, te svojim stavovima daje francusku „trikolor“ ljevičarsku boju, sa blagom dozom islamofobije, što mora činiti jer bi ga u Parizu ignorirali, i ovo je dovoljno upozorenje da je Suljagić servilno i glupo posegnuo za neistinama koje vonjaju „podzemnom poviješću“ i notornom cionističko-komunističkom propagandom. Naime, od desetak knjiga vrlo refrentnih i eminentnih svjetskih autora o Handžar diviziji, niti jedan autor nije naveo niti jedno ime civilne žrtve da ju je ubio pripadnik ove divizije. Tek Zija Sulejmanpašić u svojoj antologisjkoj knjizi (13. SS divizija Handžar. Istine i laži. Zagreb: Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod”) spominje osmoricu Jevreja iz Tuzle za koje se sumnja da bi mogli biti ubijeni od nekih pripadnika muslimanskih milicija, ili Handžar divizije.
Handžar divizija je primarno ratovala na tzv.Istočnom frontu, kod Pečuha u Mađarskoj, na primjer, kao što je vodila vrlo uspješne bitke protiv zloglasnih čenitčikih elitnih jedinica (Ljotičevaca) na Majevici.
LANETOLSUN
Grijeh Hadžar divize je ideološke naravi, iako sam Bugarel tvrdi da se radilo o „seljačkoj, a ne muslimanskoj diviziji“ jer je dvije trećine njenih pripadnika prisilno mobilizirano iz domobranskih jedinica.
Stoga je zaista pokudno i uvrijedljivo davati nazive ulice i škola po imenima pripadnika bilo kojih kvinsliških formacija i kolaboracionista, pa makar se radilo i o jednom od najvećih islamskih intelektualaca u prošlom stoljeću kakav je bio Husein Đozo.
A šta ćemo sa grupom „handžarovaca“ koju je predvodio Ferid Đanić kada su 17. septmebra 1943. izveli prvu pobunu protiv nacista u Villefranche-de-Rourgeueu, gradiću u Francuskoj?! Iako su im Francuzi podigli spomenik nema ni spomena njegovom imenu u Sarajevu! Dajte ulicu Đaniću, a izbiršite sva imena sa ploča svih javnih ustanova, posebno škola koja bi mogla pohađati i jevrejska djeca i time ćete pravedno završiti završiti priču o pripadnicima Handžar divizije.
Inače, opasnost od ovakvih Suljagićevih podvala seže do osude branilaca Srebrenice. Jer su komunsti uporno imaputirali Bosanskim Muslimanima zločine u Drugom svjetskom ratu da bi ih izjednačavali sa četničkim i ustaškim zločinima. Zloglasna knjiga „Parergon“ autora Derviša Sušića je supstrat te udbaške propagande. Potom su imputirali i Aliji Izetbegoviću da je bio pripadnik Handžar divizije. I to su mu impuntirali Nijaz Duraković i Senad Avdić prije Milorada Dodika. Pa tako i Bugarel vrlo hinjski i lukavo odgovara na pitanje o vezi Islamske zajednice i Mladih muslimana sa jerusalemskim muftijom Aminom Al Huseinijem sugerirajući čitaocu da pitaju Džemaludina Latića da li Alija Izetbegović imao ikavu vezu sa njima. Latić je tvrdio da je Alija Izetbegović optuživan da je bio u delegaciji prijema Al Huseijnija u Sarajevu, dok se on u sudnici branio da je bio samo u publici.
Prema tome, Suljagić, lanetolsun, učinio je teži zločin Bosanskim Muslimanima nego što su pripadnici Hadžar divzije učinili Jevrejima!
(TBT)
