Piše: Rayan Freschi, thebosniatimes.ba
Uoči najmasovnijge muslimanskog praznika, Kurban-bajrama, Nahela Merzouka, francuskog tinejdžera alžirskog i marokanskog porijekla, brutalno je ubio policajac tokom saobraćajne kontrole.
Policija je isprva opisala događaj kao slučaj legitimne samoodbrane. Na njihovu žalost, scena je snimljena i dokazala je netačnost zvanične verzije. Pokazalo se da Nahel ničim nije ugrozio živote policajaca.
Upucan je iz neposredne blizine kada je pokušao pobjeći. Video je podijeljen na društvenim mrežama i odmah je postao viralan, izazvavši val bijesa u cijeloj zemlji samo nekoliko sati nakon ubistva.
Dok su se užurbano pripremali za blagdanski događaj, duh francuskih muslimana naglo je promjenio iz radosti u tugu.
Protesti su se počeli dešavati u Nanterreu, mjestu ubijanja. Sljedeće noći proširili su se na ostatak zemlje. Demonstranti su gađali državne institucije: širom zemlje palili su gradske vijećnice, napali policijske stanice i vandalizirali neke škole. Opljačkali su prodavnice i supermarkete.
Zanimljivo je da je većina demonstranata uključenih u nerede u tinejdžerskim godinama. Kako bi im se suprotstavila, država je koristila drakonske metode borbe protiv pobunjenika.
Od četvrtka uveče MUP je angažirao 45.000 policajaca. Dopuštena je upotreba vojnog oružja – uključujući suzavac i oklopna vozila – kako bi se smirili izgrednici. Stotine ih je uhapšeno. Sudovi su ovog vikenda izrekli prve brze zatvorske kazne.
Ovi neredi su jasan izraz frustracije i ljutnje zbog očigledne nepravde.
Demonstranti na državu, i njene institucije, jasno vide je kao glavnog krivca za svoje patnje. Neredi su oblik političkog neslaganja koje izražava generacija muslimana i nebijelaca čije živote francuska država smatra inferiornim, jeftinim i besmislenim.
Sistemska brutalnost
Francuska ima istoriju islamofobičnih i rasističkih ubistava koja je počinila policija.
Od 1991. godine, najmanje 21 nasilna pobuna različitogobima izbila je nakon rasističkog zločina koji je počinila policija. Samo u 2022. svaki mjesec najmanje jedan muškarac afričkog porijekla biva ubijen od strane policije.
Ova brutalnost ima svoje korijene u kolonijalnoj prošlosti Francuske: funkcija policije bila je podvrgavanje autohtonog muslimanskog stanovništva “vrijednostima Republike”, sprječavajući legitimno izražavanje njihovog političkog neslaganja.
Sadašnje policijske snage su naslijedile ovu ulogu u drugačijem kontekstu. Policijska brutalnost je sistemsko pitanje sa specifičnim političkim ciljevima: to je sredstvo koje francuska država koristi da zaštiti republičke vrijednosti i nasilno opstruira politički rast muslimana i etničkih manjina.
Policijska brutalnost i ubistva nisu događaji od marginalnog značaja, ili odvratni izuzetak od uobičajene dobre prakse. Policijska brutalnost je normalna u muslimanskim naseljima.
U petak je glasnogovornica UN-ovog Ureda visokog komesara za ljudska prava (OHCHR) Ravina Shamdasani izrazila zabrinutost zbog smrti 17-godišnjeg Nahela. “Ovo je trenutak da se zemlja ozbiljno pozabavi dubokim pitanjima rasizma i diskriminacije u provođenju zakona”, rekla je ona.
Zakonodavstvo koje regulira rad policije osmišljeno je s namjerom da zaštiti njenu islamofobičnu i rasističku funkciju. Oblikovano je tako da štiti policijski imunitet, dajući policajcima odriješene ruke kada se obraćaju muslimanima i nebijelcima.
U slučaju Nahelovog ubistva, relevantni zakon – koji regulira upotrebu vatrenog oružja od strane policije – donesen je 2017. godine usred snažnog islamofobičnog pritiska da se olabavi pravni okvir koji regulira intervenciju policije u naseljima sa većinskim muslimanskim stanovništvom. Kritičari vjeruju da je to policiji dalo “licencu za ubijanje”.
Toksična atmosfera
Policijski zločin počinjen uoči Bajrama ne objašnjava samo značajne razmere nereda.
Treba ga kontekstualizirati u okviru trenutnog stanja u Francuskoj kako bi se razumjeli motivi koji animiraju toliki broj mladih francuskih građana. Zaista, zemlja je dom opojne islamofobične i rasističke atmosfere.
Islamofobija je u srži francuskog političkog diskursa: kriminalizacija islama i muslimana postala je mainstream.
Kao što svjedoči svjedočenje dato jednom gradskom vijećniku, duboko ukorijenjena islamofobija dala je plodno tlo za nasilje: „Čuj, to je to, oni kritiziraju našu vjeru, misle da smo nepismeni, da smo ološ, dosta je .”
Francuski mediji i političari su se uključili u uobičajenu praksu karakternog atentata na žrtvu sugerirajući kriminalnu prošlost. Ova priča ima za cilj da omalovaži težinu njegovog ubistva. Strukture moći sistematski koriste ovu taktiku da relativiziraju gnusne zločine države.
Profil žrtve je nebitan u ovim slučajevima. Delinkvencija ne opravdava smrt od strane organa za provođenje zakona. Ovaj dehumanizirajući narativ usmjeren na ubijeno dijete još više otuđuje francuske građane muslimanskog i nebijelog porijekla.
Kako su nemiri odmicali, mediji i političari pokušavali su pobune prikazati kao manifestaciju moralne i obrazovne krize, negirajući njihovu političku prirodu. Francuski predsjednik Emmanuel Macron apelirao je na osjećaj odgovornosti roditelja.
Prema ovom drugom narativu, nasilje nije bio prirodan odgovor na tešku nepravdu, to je bilo neshvatljivo ponašanje djece zbog nebrige i neobrazovanosti njihovih roditelja.
Umjesto da pokušaju razumjeti legitimne političke pritužbe izražene nasiljem, oba narativa sramote i okrivljuju žrtve državne islamofobije i rasizma. Oni su služili kao katalizator nasilja, podstičući frustraciju i odlučnost izgrednika.
Policijsko ukidanje
Cijela ova slika ilustruje posljedice državno vođene dehumanizacije dijela stanovništva.
Uskraćivanje njihovog prava na sigurnost, njihovih pritužbi i njihovog političkog izražavanja, te ograničavanje njihovih osnovnih prava dokazuje koliko francuska država prezire njihovo postojanje.
Životi Arapa, životi crnaca i muslimani nisu bitni. Mogu se gaziti i kako se kome prohtije.
Izlaz je i dalje moguć.
Reforma policije je nerealna, što je ranije dokazano. Njena funkcija je islamofobična i rasistička. Štaviše, više od polovine njenih članova podržava krajnje desničarske stranke, pa bi samo njeno potpuno ukidanje moglo dovesti do sistemske promjene.
Gnjev mladih izgrednika je predvidljiv odgovor na uznemirujuće ubistvo. Državno suzbijanje će uskoro zaustaviti nerede, ali neće dugoročno promijeniti duh demonstranata jer njegovi osnovni uzroci i dalje postoje.
Kao što je Frantz Fanon napisao u The Wretched of the Earth: “Represije,ne samo da ne zaustavljaju napredovanje nacionalizma, potiču ga.”
(TBT, MEE)
