Piše: Ran Goldstein, thebosniatimes.ba
Prijedlog zakona poslanika Kneseta Arijela Kalnera koji je na glasanje u zakonodavno vijeće ministara trebalo stići krajem maja, predstavlja uperen pištolj u slijepoočnicu civilnog društva u Izraelu. Progon, etiketiranje i klevetanje organizacija civilnog društva predstavljaju ključni dio u vodiču za pravosudni udar, a ako bi Kalnerov prijedlog prošao, njime bi se uvelo oporezivanje donacija koje dolaze od državnih subjekata u iznosu od 65% što bi vodilo gašenju udruženja i organizacija.
Pravosudni prevrat i ugrožavanje organizacija koje kritiziraju režim su procesi koji se dopunjuju. U danu kada civilno društvo bude eliminirano i demokratski prostor kakav poznajemo će biti zbrisan. Neće biti onih koji se bore za žrtve porodičnog nasilja, LGBTQ+ zajednicu, za društvenu i ekonomsku jednakost, vjerske slobode i slobodu od religije, mir i ljudska prava ili protiv korupcije vlasti. Put ka raspadu demokratskog društva vodi kroz demontiranje i slabljenje centara otpora od kojih su mnogi ukorijenjeni u civilnom društvu.
U detaljnoj analizi koju je sprovela Mreža odbrane civilnog prostora, utvrđeno je da su vlade koje su radile na ugrožavanju demokratske infrastrukture od sredine 2000-ih, a naročito od 2010, koristile sličnu strategiju protiv organizacija civilnog društva. Ona se sastojala iz tri glavna puta: delegitimizacijom, zakonodavstvom i pomoću maliciozne birokratije. Putinova Rusija je bila inspiracija za mnoge vlade. Poslije kampanje za delegitimizaciju organizacija civilnog društva, Putin je 2006. donio zakon o nevladinim organizacijama kojim je proširio mehanizme kontrole nad njima. Zatim je uslijedio zakon o stranim agentima kojim su etiketirane organizacije za ljudska prava, zaštitu životne sredine i kontrolu vlasti i kojim su natjerane da plate ogromne kazne zbog kojih je dio i ugašen. Ovaj zakon je u posljednje vrijeme proširen na progon privatnih lica, novinara i blogera koji se nalaze „pod stranim utjecajem“ i u očima režima rade protiv ruskih nacionalnih interesa.
Politici Rusije su se priključile države kao što su Azerbejdžan, Tadžikistan i Kazahstan. Možemo naći različite primjene putinističkog modela i u Africi, Jugoistočnoj Aziji, Latinskoj Americi i u Evropi pod vođstvom predsjednika vlade Mađarske Viktora Orbana. Pa i ovde u Izraelu.
Proces delegitimizacije organizacija civilnog društva kod nas je značajno prisutan od sredine protekle decenije. Poznati primjer je bizarna kampanja cionističke organizacije s početka 2010. godine protiv jednog fonda, koja se znatno kasnije razvila u posebno prljavu kampanju „Instalirani (podmetnuti) u kulturi“ usmjerenu protiv javnih ličnosti liberalne orijentacije.
Rusko zakonodavstvo koje se fokusira na etiketiranje organizacija civilnog društva kao stranih agenata ograničava njihovu mogućnost primanja donacija, pa čak ih i zabranjuje. Izrael je bio jedna od prvih zemalja koje su prihvatile verziju ruskog zakona kada je ministarka Ajelet Shaked donijela zakon o označavanju udruženja 2016. godine što je značajno utjecalo na smanjenje donacija. Ako novi zakonski prijedlog bude usvojen to će biti smrtna kazna za mnoga udruženja iz političkih razloga.
Kao i pravosudni sistem i mediji, i udruženja služe kao kontrola vlasti bez koje će demokratija upasti u ponor. Društvena dostignuća civilnog sektora u Izraelu su ojačala demokratski prostor i mnogo puta nas unaprijedila u društvo koje više poštuje zakon, pravdu i ravnopravnost. Zabrana isključenja struje siromašnim porodicama, uvođenje javnog prijevoza u oblasti Guš Dana preko lokalnih vlasti, spriječavanje privatizacije zatvora, otkrivanje rezidencijalnih troškova premijera i otvaranje Centra za zračenje za oboljele od raka u Galileji, kao i dokumentiranje povrede ljudskih prava na teritorijama, samo su dio značajnih i mnogobrojnih dostignuća organizacija civilnog društva.
Dok se masovne demonstracije protiv pravosudnog udara koje su zahvatile Izrael fokusiraju samo na opasnost koju očekujemo zbog ugrožavanja pravosudnog sistema i medija, u javnom diskursu nedostaje upozorenje na opasnost koja prijeti nevladinom sektoru i spremna platforma za borbu protiv vladinih poteza usmjerenih na organizacije koje kritiziraju režim. Bilo bi dobro da shvatimo da ako ne bude jakog i funkcionalnog civilnog sektora neće biti ni demokratije, a poslanik Kalner mora razumjeti da njegovi napori za eliminaciju nevladinih organizacija neće mirno proći. Borba protiv pravosudnog udara i borba protiv ugrožavanja civilnih organizacija je ista borba.
(TBT, Haaretz)
