Piše: Kaya Genç, thebosniatimes.ba
Kemal Kilicdaroglu, lider glavne turske opozicione stranke, Republikanske narodne partije (Cumhuriyet Halk Partisi, CHP) najavio je 6. marta da će se kandidirati za predsjednika. Ima podršku 13 drugih stranaka, mada je opoziciona alijansa bila na ivici raspada kada je njeno desničarsko krilo pokrenulo pitanje da li je Kiličdaroglu, 74-godišnji bivši stručnjak za socijalno osiguranje, „održivi kandidat“. Uprkos njegovom poštenju, marljivosti i političkoj pameti, desničare je brinulo da bi potencijalni kandidat mogao izgubiti od Recepa Tayipa Erdogana 14. maja iz kulturalnih i historijskih razloga. Ono što nisu rekli naglas jeste da je Kilicdaroglu Alevit.
Aleviti, pripadnici heterodoksne vjere koja obuhvata aspekte i šiitskog i sunitskog islama, čine manje od 10 odsto stanovnika Turske. Progonjena su manjina bar od ranog 16. stoljeća, kada je šiitski osnivač iranske dinastije Safavida, šah Ismail, ratovao protiv sunitskog osmanskog sultana Selima Prvog za kontrolu nad istočnom Anadolijom, domom mnogih Alevita. Osmanlije su ih optužili da podržavaju Safavide i pobili čak 40.000. Slijedećih pola milenijuma, Aleviti su živjeli pod sumnjom da sarađuju sa neprijateljima Sunita.
Zlostavljanje se nastavilo i u republikanskoj eri. Hiljade alevitskih Kurda bombardirano je i ubijeno gasom 1938. u Dersimu, rodnom gradu Kilicdaroglua. Mnogi su ubijeni u nizu kasnijih pokolja: u Ortaki 1966, u Marašu 1977, u Malatiji 1978, u Sivasu 1979, u Čorumu 1980. i u Madimaku 1993. Nepravde su se protegle do 21. stoljeća, dok se zahtjevi za ustavno priznanje alevizma i pravni status njihovih bogomolja ignoriraju. Anketa iz 2019. pokazala je da se 59 odsto Alevita u Turskoj osjeća „strancima“, dok 66 odsto njih smatra da su „građani drugog reda“.
Predstavnici desnih stranaka su mislili upravo na ovo nasljeđe kada su sugerirali da Kilicdaroglu nije održiv kandidat protiv Erdogana, koji je prije 10 godina novi most preko Bosfora nazvao po sultanu Selimu. Pet nedjelja pošto je objavio svoju predsjedničku kandidaturu, Kilicdaroglu je na mreže pustio video pod naslovom „Aleviti“. Obratio se biračima koji prvi put izlaze na izbore, odbacio ideju da „Alevit ne može biti predsjednik“ i veličao sekularno nasljeđe Turske, zahvaljujući kojem ljudi bilo koje vjere mogu biti izabrani lideri. Trominutni video postavio je rekord u novijoj historiji političkog oglašavanja u Turskoj: za samo četiri dana imao je više od 100 miliona pregleda. Spominjući svoju alevitsku vjeru tek uzgred, činilo se da je Kilicdarogluova ikonoklasna predsjednička ponuda obavila posao.
Kilicdaroglu je rođen 1948. u Dersimu, gdje Aleviti čine oko 85 odsto stanovništva. Majka mu je bila nepismena seoska radnica, a otac niži birokrata. Pisao je poeziju kao tinejdžer; otkriće romana Jašara Kemala Memed, moj soko u srednjoj školi promjenilo mu je život. Kilicdaroglu se 1968. preselio u Ankaru zbog studija (bio je u klasi sa Devletom Bahcelijem, liderom Turske nacionalističke akcije, koja podržava Erdoganovu kandidaturu) i nakon diplomiranja zaposlio se u Ministarstvu finansija. Postao je šef turske službe socijalnog osiguranja 1991. Tri godine nakon penzionisanja, 2002. je izabran za poslanika, da bi u maju 2010. postao lider CHP-a kada je njegov prethodnik podnio ostavku zbog navodnog seksualnog skandala.
Partija koju je 1923. osnovao Ataturk bila je odgovorna za masakr u Dersimu. Kilicdaroglu je njen prvi vođa iz alevitske zajednice. Protjerao je ultra-nacionalističke jastrebove iz partijskih redova i počeo koristiti izraz „Novi CHP“. Priznao je historiju ugnjetavanja Kurda i pokrivenih žena, kao i potiskivanje islama uopće. Udio CHP-a u glasačkom tijelu porastao je sa 21 odsto u 2007. na 26 odsto u 2011.
Ali upravo je „Marš pravde“ iz juna 2017. učvrstio pravac Nove CHP. Nakon što su Erdoganovi tužioci uhapsili poslanika CHP-a, Kilicdaroglu je tri nedjelje pešačio od Ankare do Istanbula (450 kilometara) sa malim plakatom na kojem je pisalo „Pravda“. Pridružilo mu se na hiljade građana. Pristalice vlade istresale su balegu na put i gađale demonstrante kamenjem.
Kilicdaroglu je prihvatio 15 kandidata iz Dobre partije (İyi Parti), odmetnutog nacionalističkog pokreta, za opće izbore 2018. pod zastavom CHP-a, kako im izborni cenzus ne bi blokirao ulazak u parlament. Takođe je odabrao političare iz konzervativnog miljea da odvuku dio Erdoganove izborne baze. Pobjednički kandidat CHP-a na izborima za gradonačelnika Istanbula 2019, Ekrem Imamolu, objavio je snimak kako recituje iz Kur'ana u džamiji i izrazio podršku zatvorenim kurdskim političarima. CHP je na tim lokalnim izborima osvojio 5 od 6 gradova, uključujući Ankaru po prvi put u četvrt stoljeća. Najnovije ankete uoči izbora pokazivale su da je Kilicdaroglu sa 45 stigao do 49 odsto podrške, čitavih 5 odsto ispred Erdogana.
Govoreći o svom rivalu, Kilicdaroglu je obećao da će „tog gospodina demokratski skloniti sa funkcije“. Erdogan koristi drugačiji jezik: „Napunili ste 74 godine, zašto ste odjednom istupili sa svojom vjerskom sektom?“, pitao je na nedavnom stranačkom skupu. „Temelj ove nacije je jak, ako Alah dozvoli on će naučiti svoju lekciju“, podsmjehnuo se. Erdogan godinama svog rivala zove „Bej“ (gospodin) Kemal, čime sugerira da je riječ o elitisti istog imena kao i Kemal Ataturk. Kilicdaroglu je prihvatio titulu i uneo je u slogan svoje izborne kampanje. Ovih dana Erdogan svog alevitskog protivnika oslovljava sa „Bej (zbogom) Bej Kemal“. U nedjelju 14. maja njih dvojica su ušli u drugi krug izbora zakazan za 28. maj.
(TBT, London Review of Books)
