Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Stranačko glasilo Stranke demokratske akcije „Stav“ štampao je specijalno izdanje povodom 40 godina od „Sarajevskog procesa“ na kojem su komunisti osudili grupu muslimanskih intelektualaca na čelu sa Alijom izetbegovićem. Uz Izetbegovića su osuđena još trojica njegovih drugova (braća Salih i Omer Behmen, te Ismet Kasumagić) koji su bili čalnovi organizacije „Mladi Muslimani“. To je bilo opetovanje suđenje, jer su već bili osuđuvani od strane režima pedesetih godina. Ostali osuđenici (Husien Živalj, Edhem Bičakčić, Mustafa Spahić, Hasan Čangić, Džemaludin Latić i Melika Salahbegović) bili mnogo mlađi i tretirani su od strane suda kao njihove pristalice. Zbog toga je taj proces spinovan u režimksim medijima kao suđenje grupi „Mladih Muslimana“.
MITOVI I LAŽI O „MLADIM MUSLIMANIMA“
U spomenutom specijalnom izdanju o tome su govorili prežvijeli akteri procesa Bičakčić, Živalj i Spahić, dok je izostavljen Džemaludin Latić. On se danas u režimskim medijima tretira kao disident jer je napustio SDA, a potom je imao vrlo kritički telvizijski nastup u kojem je krizirao Aliju Izetbegovića zbog potpisivanja Daytonskog sporazuma. Tako da je medijski manir režimskih glasila prema „disidentima“ ostao isti kao i u vrijeme komunizma – jedostavno ih izbrišu iz povijesti.
Uz aktere procesa „Stav“ je objavio i reciklirane intervjue pripadnika „Mladih Muslimana“, te intervju sa aktuelnim predsjendikom SDA Bakirom Izetbegovićem. Njegovo viđenje uloge „Mladih Muslimana“u formiranju SDA izazvalo je interes drugih medija zbog kontroverznih ideoloških stajališta. Prvo je ustvrdio da ne zna da li je njegov otac „halalio“ svom isljedniku Muniru Alibabiću Munji, jer ga je ostavio na ključnim pozicijama sigurnosno-obavještjanog sektora, što on smatra nebitnim pitanjem. On je iskazao teološki pristup pitanja lustracije ostavljajući taj problem Bogu. Takav odnos prema lustraciji je amnetiranje komunizma kao totalitarističkog sistema što su Izetbegovići i izvršili pod geslom kakone žele revanžizam. Povrh svega Izetbegović budućnost Bosnaskih Muslimana vidi u islamskoj ideologiji „Mladih Muslimana“.
Ovako vehementan i prizeman pristup nije iznenađujući samo onima koji poznaju Izetbegovića juniora kao konvertita i neukog političara. Bez obzira na to, pošto se radi o stajalištima nacionalnog vođe to se mora ozbiljno uzeti u razmatranje. Tim prije jer se sa više aspekata njegova stajlišta mogu ocjeniti pogubnim baš tu jadnu „budućnost“ Bosanskih Muslimana.
Prvo, postoje veliki mitovi i laži o „Mladim Muslimanima“. Kako su stvarani od strane komunista, isto tako i skoro na istoj matrici stvarani su od strane njihovih političkih nasljednika. Ako je ta organizacija nastala okupljajući tadašnje vjerske entuzijaste koji su se borili protiv društvenih poroka i zala, poput alokohola i pušenja, te se kao takav prvobitno zvala „Trezvenost“, kakve su se to ideološke i političke vizije mogle razviti na tom entizijazmu?! Tek nakon dolaska komunista na vlast, oni su doživijeli ideološku nadogradnju u smislu određivanja prema ateizmu. Iz uvida u par tekstova, te samog programa organizacija, jasno se vidi da se radilo o pukoj kompilaciji i improvizaciji. U svom staljinističkom obraćunu sa religijom komunisti su pohapsili na stotine mladića i djevojaka i odvodili na prevaspitavanje kroz dobrovoljni rad (sličnu sudbinu danas preživljavaju Uyghuri) samo zato što su javno ispovjedali religiju. Velika većina njih nikad nije ni čula za „Mlade Muslimane“. O naivnosti i mladalačkoj zanesenosti lidera ove organizacije najbolje svjedoči slučaj pokušaja bjekstva nekoliko pripadnika koje je Udba uhapsila u Rijeci pri pokušaju kupovine „gumenih šlaufa“ na kojima su htjeli preplivati Jadran. Smiješno, zar ne?!
Zbog svirepe torture koju su nad njima sprovodili „bezbožnici“ , a koju su zaista većina njih podnosila stojički, SDA je imala svoju antikomunističku notu i jasno i glasno to ispoljavala u kampanji na prvim višestranačkim izborima. Vjerovatno je zato i pobijedila tako ubjedljivo i potukla komunsitičke nasljednike (SDP) do nogu. Kako je vrijeme odmicalo tako je SDA gubila tu antikomunističku komponentu koju je Bakir Izetbegović ispoljio kroz stav da nije bitno je li njegov otac halalio udbaškim progoniteljima (Mladih) Muslimana. No, bez obzira na to, 1983. godina je možda bila ključna za oblikovanje Bosne i svijeta. Na geopolitičkom planu pojavilo se troje velikih svjetskih vođa Ronald Reagan, Margaret Thatcher i Ruhullah Homeini. Oni su svojim konzervativizmo, po mnogim svjetskim analitičarima „zaustavili vrijeme“ i vratili svjetske geopolitičke procese unazad „prema srednjem vijeku“.
„UDBE NEMA, BOGA SE NE BOJE“
Toga su, na žalost, svjesni politički umovi u Srbiji, čiji je sedmični list „Nedeljnik“ objavio tekst sa takvom naslovnicom.
Ono što bi trebalo zabrinuti Bosanske Muslimane jeste primitivna i lažna medijska percepcija njihove prošlosti, kao i budućnosti. Duboki razlozi za brigu su jasni kao dan u usporedbi specijalnog izdanja „Stav“ i naslovnice beogradskog lista „Nedeljnik“. Jeziv je osjećaj s kojom dozom infantilnosti agitprop SDA, kao i njen lider, plasilaraju Bosanskim Muslimanima primitivne političke podvale, mitove i laži kao vizije kojima žele oblikovati budućnost svog naroda, dok srpski mediji pred svoju javnost podastiru tako velika i sudbonosna geopolitička pitanja! Da taj Izetbegović uopće prati druge medije, mogao je slučajno vidjeti naslovnicu „Nedeljnika“ i iskorititi je za sopstveni spin kroz pitanje – ako se oni na tako ozbiljan način pitaju o 1983. godini, kako smo tek mi refrentni pred svijet postaviti takvo pitanje?!
P.S.
Pošto sam se u ovom osvrtu trudio izbjeći osobna svjedočanstva, jer sam bio akter Procesa 83., o čemu sam objavio mnogo tekstova, feltjona i knjiga, jednu osobno svjedočanstvo moram iznijeti kao potvrdu naprijed iznesenih stavova. Naime, ja sam tvorac krilatice „Udbe nema, Boga se ne boje“ kojom sam opisao ideološki profil SDA i SDP. Zapravo, to je stav kojeg sam preuzeo od Emina Granova, najbližeg druga osnivača „Mladih Muslimana“ Esada Karađozovića. Posljednji put kad sam razgovarao sa njim odhukivao je i govorio kao nam (Bosanskim Muslimanima) nema selameta, jer je u ideološkim opcijama (SDA i SDP) tako razočaravajuće stanje. Dakle, ako se Granov tako razočarao jer su samoproklamirani nasljednici Mladih Muslimana izdali njegove ideale, dok je Alija Izetbegović bio živ i zdrav, ko bi još pri zdravom razumu mogao povjerovati Bakiru Izetbegoviću?!
(TBT)
