Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Malo ljudi u Sarajevu čita izvještaje i analize o prilikama u Palestini, mada bošnjački intelektualni mainstream rado koristi komparacije između Palestinaca i Bosanskih Muslimana. Nakog konfrontacije predsjednika SDA Bakira Izetbegovića sa „dijelom međunarodne zajednice“, u koji svakako spada i američki ambasador Michael Murphy, riječ palestinizacija Bosanskih Muslimana vrlo je frenkventna u kritičkim osvrtima intelektualne elite na nekorektan odnos zapada prema njima.
Međutim, da čitaju svjetske analize i medije uočili bi vrlo krtične osvrte palestinske intelektualen elite kako prema aplestinskom vođstvu, posebno prema lideru Palestinske uprave Mahmudu Abasu, a potom i prema arapskim vođama koji su, prema njima, zapostavili palestinsko pitanje. Zanimljivo je da bi se sve zamjerke Mahmudu Abasu mogle spočitati i Bakiru Ieztbegoviću.Najviše ga optužuju za korpuciju i nepotizam, daje protjerao oponenta što je dovelo do toga da je postao nedodirljiv . Trenutno su Palestinci u panici jer vremešni Abas nije ostavio iza sebe referentnu osobu za nasljednika, a u slučaju borbet za vlast moguće je da se ugrozi stabilnost Palestinbske uprave, što bi se moglo odraziti i na stabilnost u regionu. Potom analitičari zamjeraju arapskim autokratama da više vode rade na relaksaciji odnosa sa Izraelom, nego na rješavanju palestinkog pitanja. Čak šta više, te autokrate danas kontroliraju medije i suzbijaju mišljenja i narativ o rješavanju palestinskog pitanja.
Iako je svjetsko prvenstvo u Kataru pokazalo koliko se muslimani solidariziraju sa Palestincima, da su često osvanjivali naslovi da je pobjenik mundijala Palestina, danas je palestinsko pitanje daleko od fokusa svjestkih moćnika.
Ovo je važno istači da se skrenula pažnja inteletualnim dušebrižnicima koji aktualnu situaciju vide kao pokušaj paletinizacije Bosanskih Muslimana koliko sami doprinose tome. A najopasnija stvar koja im se u ovom trenutku može desiti jeste konfrontacija sa zapadom, odnosno sa Amerikom. I na žalost tako stvari sada stoje da se doima da se zapad okrenuo protiv Bosanskih Muslimana, a da se oni brane. Zaista nije lahko Bosanskim Muslimanima gledati šepurenje Milorada Dodika,pa i Dragana Čovića, dok se Bakir Izetbegović preznojava pred kamerama odgovarajući na kritike koje mu je uputio američki ambasador. Obični ljudi se kasakate pitajući što su se stranci okomili samo na njega. Opće je poznato da su Dodik i Čović enormno bogati ljudi i da su svoje bogastvo stekli na sumnjiv, ili čak brutalno kriminalan način, dok Izetbegović živi mnogo skromnije od njih. Iako se sumnja da preko svojih podanika kontrolira ogroman novac, pa čak se sumnja da ima pristup tajnim računima pohranjenim u nekim islamskim zemljama na konto novca koji je ostao iz vremena donacija za pomoć Bosanskim Muslimanima,nisu do sada izneseni dokazi za te sumnje. Pri takvim komparacijama običan puk zadobiva percepciju dvoličnog odnosa međunarodne zajednice prema njima, pa osjećaj ugroženosti političke pozicije nacionalnog vođe prenose na osjećaje ugroženosti nacije. No, međutim, ako bismo podsjetili taj puk da je SDS davno otjerana u opoziciju, te da je i HDZ u par navrata bivala izbacivana iz vlasti, te da je ovo samo prvi put da SDA mora „ići na klupu“, onda se iskrivljena percepcija malo mjenja. Zato taj puk treba podsjetiti na situaciju kada je međunarodna zajednica vrlo oštro, čak i grubo uz upotrebu sile reagirala na proglašenje uspostave Herceg-Bosne. Tadašnji lider HDZ-a Ante Jelavić je pobjegao u Hrvatsku. A prema nekim insajderskim informacijama iz OSA-e bio bi uhapšen da mu tadašnja predsjednica suda Medžida Kreso nije dojavila preko svog prijatelja Josipa Muselimovića da ga policija čeka na punktu na ulazu u Sarajevo.
Uz sve to su bošnjački prvaci svojim indolentnim odnosom prema vjerskom radikalizmu često iritirali pa čak i provocirali strance da poduzimaju neke brutalnije akcije protiv njih. Pa tako kad se desio teroristički napad na Američku ambasadu od strane Mevlida Jašarevića, tadašnji ambasador nije to kvalificrao terorističkim činom, već je na CNN-u objavljena informacija o „incidentu“. I to nikako nije jedini put da su stranci progledali kroz prste bošnjačkim prvacima.
Nema dvojbe da su Amerikanci počinili i neke krupne greške u Bosni i Hercegovini, kao što su učinili u Afaganistanu, što ih je skupo koštalo. Baš zbog afagnistanskog iskustva Amerikanci moraju ispraviti te greške. Što znači da bi se američko-bošnjački morali vratiti na „fabričke postavke“. Svaka druga politika bi vodila stvarnoj palestinizaciji Bosanskih Muslimana kad bi bili prepušteni sami svojoj sudbini – kad islamske autokrate ne bi marile za njih, a zapad bi „digao ruke“ od njih i njihove države.
(TBT)