Piše: Willow Berridge, thebosniatimes.ba
Nakon prošlomjesečnog izbijanja razornog sukoba između sudanske vojske i paravojne grupe Snaga za brzu podršku (RSF), jedan lokalni kolumnista požalio se zbog neuspjeha Snaga slobode i promjene (FFC) da formiraju čisto civilnu vladu iz redova demonstranata koji je srušio Omara al-Bashira 2019. Takav potez na vrhuncu pobune, tvrdio je, mogao je potisnuti vojsku iz politike.
Istina, nemoguće je znati šta bi se dogodilo da je FFC poduzeo tako odlučnu akciju na početku prijelaznog perioda, kada je trebao ući u vladu koja dijeli vlast s vojskom u avgustu 2019. Danas, nažalost, međunarodnih pažnja usmjerena je na dva generala – lidera RSF-a Mohameda Hamdana Dagala i komandanta sudanske vojske Abdela Fataha al-Burhana – umjesto na civilne aktere koje je revolucija nastojala osnažiti.
Jedna od glavnih prepreka da civili imaju udjela je to što su sve regionalne sile koje su posljednjih godina tražile ulogu u međusudanskim pregovorima radije komunicirale s vojnim ličnostima.
Osnaživanje civila koji teže demokratskoj tranziciji ne prija susjednim vladama, koje su i same daleko od demokratskih, kao ššto je slučaj u Egipta i Južnom Sudanu, u kojima političku moć ima vojska.
Primjer za to je mirovni sporazum iz Jube 2020. godine, koji je u vladu doveo mnoge pobunjenike koji su kasnije podržali Burhanov puč.
Nakon Burhanovog puča protiv civilne komponente prelazne vlade u oktobru 2021., vojska je, uz podršku regionalnih sila, bila u mogućnosti da diktira uvjete pod kojima su se pregovori vodili, što je dovelo do odbacivanja sporazuma Hamdok-Burhan iz novembra 2021.
Intervencije Egipta u pripremi za izbijanje trenutnog sukoba također su evidentne. Nakon potpisivanja okvirnog sporazuma u decembru 2022. od strane vojske i Centralnog vijeća FFC-a, Egipat je bio domaćin paralelnog političkog dijaloga sa rivalskim Demokratskim blokom FFC-a, sporazum je odbijen.
Neke od učesnika takozvanog Demokratskog bloka kooptirao je prethodni Bashirov vojni režim, a njihovo odbijanje da potpišu okvirni sporazum govori o štetnom naslijeđu nastojanja bivšeg predsjednika da zavadi pa vlada. Drugi su bili pobunjenici koji su potpisali sporazum u Jubi koji su zadržali uloge u prelaznoj vladi nakon državnog udara 2021., efektivno stali na stranu vojske umjesto civila.
Suprotstavljanje narativima
Dio razloga zašto su naoružani pobunjenici uspjeli nadmudriti civile je taj što su iznijeli narativ da sadašnje civilne političke grupe predstavljaju samo centralne dijelove zemlje, a ne i periferiju.
Ovo je naslijeđe dugoročnih historijskih procesa, u kojima su i nacionalne i međunarodne vlade civile tretirale kao sagovornike u ime gradskog stanovništva u sjevernom slivu rijeke Nil, a naoružane pobunjenike kao predstavnike regiona.
Lider Sudanskog narodnooslobodilačkog pokreta-Sjever Malik Agar tvrdio je da je razlog zašto njegova frakcija neće potpisati okvirni sporazum taj što je on bio proizvod politike Kartuma koja nije predstavljala marginalizirane regije, tvrdeći da su tijela povezana sa Sudanskom kongresnom strankom i sudanskim profesionalcima Udruženje je bilo prezastupljeno među potpisnicima.
Civili su se žestoko borili da se suprotstave takvim pričama. Predstavnici Sudanskog udruženja profesionalaca tvrdili su nakon puča da će civili morati zaobići pobunjenike i direktno razgovarati sa biračkom bazom koju su predstavljali u regijama.
U međuvremenu, Revolucionarna povelja za narodnu vlast, jedna od glavnih političkih povelja koju su prošle godine izdali odbori otpora, pozvala je na temeljito restrukturiranje odnosa između grada i sela koje bi dalo značajnu moć lokalnim civilnim vijećima.
Dok je izbijanje borbi između RSF-a i Sudanskih oružanih snaga (SAF) dovelo do značajnog ispitivanja dvije zaraćene vojne frakcije, civili su i danas relevantni. Nacionalna Umma Partija je aktivno pokušavala da spriječi izbijanje sukoba, a zatim da postigne prekid vatre kada je do njega došlo. Intenzivno je posredovao između SAF-a i RSF-a u sedmici prije izbijanja borbi, osiguravajući dogovor 14. aprila o formiranju zajedničkog komiteta SAF-RSF za deeskalaciju krize.
Napori posredovanja
Nakon izbijanja borbi, stranački lideri su nastavili da pozivaju da se uspostavi komitet kako bi se dogovorio prekid vatre, ali je 17. aprila lider stranke Fadlallah Baramah Nasser priznao da nisu uspjeli komunicirati sa dvije zaraćene strane.
Nacionalna Umma Partija se udvarala i Burhanu i Dagalu od ranih dana tranzicije, i kao takva, bila je u dobroj poziciji da posreduje. Nasser je i sam bivši vojni oficir koji je služio u prvobitnom Prijelaznom vojnom vijeću iz 1985. godine. Ovo ukazuje na izazov sa kojim se suočavaju civili; da se veruje samo onima koji su najbliži vojsci.
Dana 18. aprila, grupa vodećih sudanskih političara potpisali su izjavu u kojoj pozivaju zaraćene strane da odmah prekinu borbu i vrate se dijalogu. To su podržali i najistaknutiji lideri iz Centralnog vijeća FFC-a i neki, ali ne svi, iz Demokratskog bloka FFC-a.
Čak i dok su vojnici nastavili da se bore protiv toga, civilni potpisnici okvirnog sporazuma tvrdili su da se rješenje krize mora pridržavati principa „jedinstvene, profesionalne i nacionalne vojske“, pri čemu je RSF integriran u sudansku vojsku u u skladu sa određenim principima.
U međuvremenu, odbori otpora bili su u središtu napora da se pruži humanitarna podrška građanima na terenu pogođenom borbama.
Ove sedmice, Yasir Arman, glasnogovornik Centralnog vijeća FFC-a, uputio je poziv civilima u područjima koja nisu pogođena borbama da izađu na ulice i zahtijevaju da zaraćene strane pregovaraju. Takav pokret bi mogao povratiti duh prvobitne zasjedanja iz aprila 2019. u vojnom štabu, koji je nastojao da se vojska podredi volji naroda.
(TBT, MEE)