Reagiranje na tekst Senada Avdića TJEDNA HEFTARICA (SB, 29.4.2023.)
Već po stoti put u posljednjih trideset i kusur godina Senad Avdić me optužuje da sam „sa prvim ispaljenim metkom utekao iz BiH“ nakon što sam objavio pjesmu Ja sin sam Tvoj (koja je snimljena i promovirana na Prvom kongresu SDA, ali i koja je na Prvom bošnjačkom saboru aklamacijom proglašena himnom bošnjačkog naroda).Senad Avdić ima neki duboki, opsesivni motiv zašto mi imputira dezerterstvo (a jednom mi je imputirao i krađu 11 miliona dolara koje sam navodno dobio u Bahrejnu na ime humanitarne pomoći i zadržao za sebe). A on i ja najbolje znamo koji je to razlog, no neka ga zna i javnost: kao Udbin provokator, Senad Avdić je od 1983. do danas OPRAVDAVAO sarajevski proces štiteći njegove naručioce, Hamdiju Pozderca i Nijaza Durakovića (koji je nas trinaestero javno optužio za genocidne ciljeve) i napadajući nas, optužene, najprije kao ustašku, potom kao fundamentalističku grupu. U godinama neposredno pred izbijanje rata Senad Avdić je radio u Beogradu kao novinar Slobodana Miloševića, dok sam ja osnovao „Muslimanski glas“ i „Ljiljan“, kao novinar koji je vjerovao predsjedniku Aliji Izetbegoviću i političkom pokretu koga je on pokrenuo. Stoga ću svaki put kada Avdić okrene svoj pogani jezik protiv mene uzvratiti istinom, a ona se- osim već navedenih činjenica- sastoji u sljedećem:
Ni o kakvom se mom bijegu iz Sarajeva 1992.g. ne radi! Jesam izveo svoju familiju u svoje selo kod G. Vakufa, i toga se ne stidim – kao ni hiljade stanovnika Sarajeva koji su to isto učinili. To je bilo neposredno pred blokadu Sarajeva, kada niko nije znao da će Sarajevo biti opkoljeno i da će rat trajati koliko je već trajao.
Zahvaljujući tome mome izlasku, te susretu sa Stipom Mesićem u Zagrebu, koji mi je dao pasoš počasnog građanina R Hrvatske ( da sam dezertirao, valjda bih ponio svoj, tada važeći jugoslavenski pasoš), ja sam učinio za Armiju R BiH više nego svi sarajevski intelektualci, novinari i pisci, i za svoj angažman u odbrani R BiH, kao njezin borac, iako nisam bio i nisam mogao biti vojni obveznik, dobio dva najviša priznanja Armije: iz ruku generala Rasima Delića, rahmet mu duši, i generala Sakiba Mahmuljina. U Sarajevo sam se vratio po svojoj izričitoj želji (i pored rahm. Predsjednikovog protivljenja) doslovno prvim helikopterom UNPROFOR-a početkom 1993. i ostao u njemu sve do kraja rata.
Za to vrijeme, je li, Senad Avdić je bio na prvim linijama hrabro se boreći u redovima Armije RBiH. Lažem, naravno, kao i on, anamon!
Džemaludin Latić,
Sarajevo, 29.4.2023.
