Piše: Jasir Zidan, thebosniatimes.ba
Jutro 16. aprila nije bilo tipično jutro u Kartumu. Glavni grad Sudana probudio se uz zvuke jake pucnjave i granatiranja nakon što su noć prije izbili sukobi između Sudanskih oružanih snaga (SAF) i paravojnih snaga za brzu podršku (RSF). Situacija je bila toliko opasna da sam jasno mogao čuti pucnjavu i zračne napade iz svoje kuće u Istočnom Kartumu. Dok se Sudan ranije suočavao sa više građanskih ratova, ovaj sukob je najkatastrofalniji zbog prijetnje civilima i državnim institucijama.
Aktuelni sukobi su dugo bili očekivani jer je RSF zauzeo neuobičajen položaj u državnoj sigurnosnoj birokratiji od pada režima Omara al-Bashira 2019. godine. Istorija RSF-a seže u osamdesete godine prošlog stoljeća, kada je vlada Sadiq al-Mahdi (koji služi svoj drugi premijerski mandat od 1986-89) naoružao je arapska plemena na južnom Kordofanu da se bore protiv pobunjeničkih grupa na jugu. Bashir je tada predvodio vojni udar kojim je uklonjena Mahdijeva vlada, ali je nastavio istu politiku regrutacije milicija među članovima plemena.
Posljednja epizoda regrutIRanja plemenskih milicija za borbu za vladu dogodila se u Darfuru, jer se vlada suočila s ogromnim izazovima u borbi protiv pobunjeničkih grupa tamo 2003. Te milicije su bile poznate kao Janjaweed i, prema izvještaju UN-a, počinile su ratne zločine između 2003. i 2007. Međutim, njihov broj je bio beznačajan sve dok Bashir nije pokušao dalje razvijati miliciju nakon što je Pokret za pravdu i jednakost, glavna darfurska pobunjenička grupa, napao Kartum 2008. godine.
Mohamed Hamdan Dagalo, poznat kao Hemeti, postao je istaknut kada je postigao značajne uspjehe u borbi protiv Darfurskih pobunjeničkih grupa, da bi bio izabran za novog vođu nove snage koja je zamijenila Janjaweed. Nova grupa je nazvana Snage za brzu podršku i dobila je paravojni status. Prema Hasanu Aliju, profesoru na Univerzitetu u Kartumu, SAF je u to vrijeme odbacila inkorporaciju RSF-a u vojsku. Stoga je uključen u Nacionalnu obavještajno-sigurnosnu službu. Narodna skupština je 2017. usvojila zakon kojim je RSF pridružena VS, ali joj je data autonomna struktura i poseban lanac komandovanja.
Štaviše, RSF nije bila samo vojna sila već i politički akter. Bashir je vidio RSF kao svog zaštitnika od vojnih udara koji bi mogli proizaći iz drugih sigurnosnih snaga. Kao rezultat toga, grupa je porasla u vojnoj moći, ali i razvila finansijsku granu nezavisnu od državnih finansijskih institucija. RSF je preuzeo kontrolu nad jednim od najvećih rudnika zlata u Sudanu i osnovao kompanije koje izvoze zlato direktno na međunarodna tržišta.
Nakon decembarskog ustanka, lider RSF-a, Hemeti, vidio je priliku da unaprijedi svoj politički i ekonomski portfelj. Tako se okrenuo protiv Bašira i stao na stranu vojne hunte koja je srušila Baširov režim 11. aprila 2019. Hemeti je postao zamjenik predsjednika vojnog vijeća i zamjenik predsjednika Suverenog vijeća nakon potpisivanja sporazuma o podjeli vlasti između vojske i snaga slobode i promjena (FFC).
Hemetijev uticaj je nastavio da raste kroz prelazni period. U finansijskom smislu, najavio je paket finansijske podrške od milijardu dolara Sudanskoj centralnoj banci 25. aprila 2019. Štaviše, njegov politički utjecaj je rastao kako su se u Kartumu kružile glasine o puču. Dok je većina bila povezana s islamistima, izvještaj New York Timesa navodi strahove među članovima FFC-a, saveza političkih stranaka koji su predvodili proteste 2019. godine, od vojnog udara predvođenog SAF-om koji su Katar i Egipat neočekivano podržali uprkos njihovim sukobljenim interesima . Stoga su se FFC i civilna vlada približili Hemetiju, a FFC ga je imenovao za šefa Više ekonomske komisije za vanredne situacije.
Hemetijeva moć i uticaj rasli su u prelaznoj vladi, dijelom zbog uporišta njegovih trupa u glavnom gradu i njegovih sve većih političkih interesa. RSF je aktivan u medijskim kampanjama za rebrendiranje svog imidža. Prije tri godine, Hemeti je za svog savjetnika imenovao Farisa Al-Noora, istaknutog aktivistu koji je pomogao u upravljanju čuvenom zasjedanjem u Kartumu 2019. Al-Noor je bio poznat po svojim izuzetnim naporima da opskrbi demonstrante hranom i vodom tokom protesta. Osim toga, RSF je imenovao Dickens & Madson, kanadsku advokatsku firmu, da lobira kod zapadnih vlada i upravlja kampanjom pranja brendova u međunarodnim medijima.
U oktobru 2021. godine, general Abdel Fattah al-Burhan, sudanski vojni načelnik, najavio je ono što je opisao kao “korektivne mjere” koje su srušile civilnu vladu bivšeg premijera Abdalle Hamdoka i uhapsile članove FFC-a. Hemeti je podržao Burhanov potez u televizijskom govoru koji je potvrdio podršku RSF-a rukovodstvu VS. Međutim, počele su da se pojavljuju nesuglasice između dvije moćne oružane snage, posebno nakon što je misija UN-a u Kartumu pokrenula indirektni dijalog između dvije glavne frakcije FFC-a i sudanskih oružanih snaga, uključujući Hemetijeve snage.
Hemeti je najavio svoju podršku privremenom nacrtu ustava koji je predložio pravni biro FFC-a. Ta odluka je bila u direktnoj suprotnosti s Burhanovim stavom da podržava samo inicijative koje uključuju sve političke sudionike u Sudanu, a ne samo FFC. Nadalje, kada je Burhan napustio zemlju kako bi prisustvovao sahrani britanske kraljice Elizabete, privremeno je delegirao svoje vladine i vojne ovlasti na generala Shamsa Eldina al-Kabashija umjesto Hemetija, uprkos tome što je potonji bio nominalni zamjenik komandanta vladajućeg Suverenog vijeća, gdje je Burhan predstavljao SAF, a Hemeti RSF.
U decembru 2022. godine, članovi FFC-a i drugih političkih organizacija potpisali su sporazum u ime civilnih snaga. U sporazumu je, međutim, navedeno da Snage za brzu podršku moraju biti integrirane u vojsku. Pitanje integracije pojačalo je nesuglasice između VS i RSF. Prvi je predložio da se RSF integrira u vojsku do kraja dvije prijelazne godine. Hemetijev stav je bio da integracija treba da traje najmanje 10 godina. Kao rezultat toga, tenzije između dvije sile su eskalirale kako se približavao krajnji rok za postizanje sporazuma.
Nekoliko dana nakon odgađanja roka u aprilu, RSF je mobilizirao svoje trupe iz različitih regija u Sudanu da dođu u Kartum. Slično, SAF je donio teške oklope i tenkove u Kartum kako bi se suprotstavio svakom mogućem napadu RSF-a. Vojska je takođe izgradila betonski zid oko svog štaba koji je pokazao da očekuje neposredan napad unutar glavnog grada, koji je antagonizirao rukovodstvo RSF-a.
Najnovija tačka zapaljenja dogodila se prošle sedmice, kada je RSF rasporedio trupe da opkole zračnu bazu Marawe u sjevernom Sudanu. Vojska je osudila RSF zbog preduzimanja ovog koraka bez koordinacije sa rukovodstvom VS.
Tri dana kasnije, tenzije su prerasle u potpunu konfrontaciju na ulicama Kartuma. Izvještaji iz RSF-a navode da je prvi metak ispaljen u jednom od kampova RSF-a južno od Kartuma. Međutim, koordinirani napadi RSF-a na Burhanovu rezidenciju, međunarodni aerodrom u Kartumu i bazu Marawe pokazuju da je Hemeti planirao organizirati državni udar protiv oružanih snaga.
Hemetijev konačni potez da preuzme vlast pokazuje prijetnju koju je RSF utjelovio protiv samog postojanja sudanske države. Izjavio je da je otišao u rat da bi sačuvao demokratsku tranziciju u Sudanu. Međutim, zadržavanje velikih oružanih snaga sa ekonomskim carstvom nezavisnim od države ugrozilo je svaku mogućnost demokratske tranzicije u Sudanu. Štaviše, RSF je razvio nezavisne spoljne veze. Nije tajna da je Hemeti održavao čvrste veze sa generalom Khalifom Haftarom u Libiji i Wagner grupom, ruskom paravojnom snagom.
Fundamentalne teorije formiranja države tvrde da država mora uživati monopol na legitimnu upotrebu sile. Stoga, postojanje jake plemenske milicije koja je osnovana iz ličnih i političkih interesa Bashira predstavlja prijetnju državnom monopolu nasilja – a time i samoj državi.
Najbolji ishod tekućeg rata bio bi da Sudanske oružane snage eliminišu RSF kako bi spriječile drugi somalijski scenario – gdje su se militanti dugo borili s državom za kontrolu – u nestabilnom regionu.
Stoga bi međunarodni i regionalni akteri trebali izbjegavati da sukob u Sudanu tretiraju kao borbu između dva generala. Umjesto toga, to je borba između ostataka nacionalnih državnih institucija protiv plemenske, korumpirane milicije koju je osnovala Bashirova diktatura.
(TBT, F.P.)
