Piše: Kamal Alam, thebosniatimes.ba
Početkom ovog mjeseca, Kina je posredovala u sporazumu o obnavljanju diplomatskih odnosa između Saudijske Arabije i Irana po prvi put od 2016. godine, s ciljem rješavanja dugogodišnjeg bilateralnog spora.
Iako je prerano utvrditi hoće li to dovesti do potpunog otopljenja u četverodecenijskom rivalstvu između Rijada i Teherana, neposredni korisnik inicijative koju predvodi Kina je sirijski predsjednik Bashar al-Assad, čiji je diplomatski utjecaj u regiji dodatno ojačan.
Nekoliko dana nakon dogovora s Iranom, Saudijci su najavili obnavljanje diplomatskih veza sa sirijskom vladom, a Assad je ponovo otputovao u UAE, nakon posjete Omanu mjesec dana ranije. Zaista, Assad se polahko ali sigurno ponovo pojavio na diplomatskoj sceni, uprkos pritisku SAD na region da izolira Damask.
Saudijska Arabija je predstavila posljednju prepreku povratku Sirije kao ključnog igrača u arapskom svijetu – otopljenje koje je počelo zagrljajem ministara vanjskih poslova Bahreina i Sirije u Ujedinjenim narodima 2018.
Dok je Rijad sa strane posmatrao kako druge arapske zemlje prihvataju Damask, ostajući na pozadini prestrojavanja Bliskog istoka pod vodstvom Kine i Rusije.
Prije dvije godine napisao sam članak za Middle East Eye o historiji saudijsko-sirijskih veza i centralnom značaju ovog odnosa u pogledu stabilizacije Libana. Uprkos velikim razlikama, uvijek su uspjeli održati prijateljski radni odnos, koji je dostigao vrhunac tokom njihovog anti-Sadamovog saveza u prvom Zaljevskom ratu, i ponovo kada je Rijad primio Assada nekoliko godina nakon ubistva bivšeg libanskog premijera Rafika Haririja 2005. godine.
Sada je ponovo došlo vrijeme za još jedno pogrijavanje saudijsko-sirijskih odnosa.
Savijanje mišića
Basem Shabb, bivši libanski poslanik i bliski savjetnik bivšeg premijera Saada Haririja, pisao je o tome kako je Sirija neopaženo provukla svoju igru u mejnstrim libanonskoj politici, jačajući podršku grupama koje podržavaju sirijski režim u odnosu na grupe koje guraju glavni cilj Irana u Libanu.
Važno je napomenuti da je Sirija uvijek slijedila svoje interese u Libanu, a ne interese Irana.
Sirija se ne pridržava uvijek iranske linije, posebno u pogledu Libana i Iraka. Upravo ovaj aspekt sirijske politike najviše se dopada Saudijcima.
Procjena američkog State departmenta iz 2020. godine izazvala je zabrinutost da Damask vraća svoje eminentno mjesto u libanskoj politici. Saudijci, koji su prije nekoliko godina oprali ruke od Libana, pozdravili bi pomoć Sirije u stabilizaciji zemlje – posebno nakon odgode oko plinskog sporazuma koji je vodio Egipat, u čemu Sirija ostaje ključna. Ovdje, pojava Kine kao važnog regionalnog igrača nudi još jednu alternativu, udaljavanje od ere američke hegemonije.
Kinezi promatraju libanske luke kao dio regionalne investicione strategije Pekinga, a Kina je pozdravila približavanje Saudijske Arabije i Sirije, organizirajući pravovremeni sastanak u Damasku kako bi unaprijedila vlastitu sirijsku diplomatiju. U sirijskom sukobu Kina je pokazala mišiće u Vijeću sigurnosti UN-a, pomažući Rusiji da stavi veto na gotovo sve glavne rezolucije koje su predvodile SAD u protekloj deceniji.
Pisao sam 2017. o tome kako je Kina po prvi put preuzela aktivnu ulogu u bliskoistočnom sukobu u smislu nekinetičkih vojnih operacija u Siriji, jer je učestvovala u procesu iz Astane i drugim mjestima kako bi bila na strani Damaska, u potrazi za okončanjem sukoba. Kineski ekonomski interesi u Siriji datiraju još od 2004. godine, a ključna strateška područja oko Sirije i Libana konačno su postala dio njene inicijative Pojas i put.
U svjetlu iransko-saudijskog sporazuma, Sirija će biti ključna sporna regija – a kineska ekonomska diplomatija mogla bi raditi u korist Rijada. Sirijska analitičarka Camille Otrakji kaže da je sadašnje saudijsko vodstvo pokazalo veću agilnost od svojih prethodnika, rekavši za MEE: „Moguće je da nakon godina nastojanja da uspostave regionalni poredak bez Irana, Saudijci shvate da im je potrebna nova strategija… Saudijci i Turci su došli do zaključka da je za vraćanje relativne normalnosti i stabilnosti najbolja opcija povući se sa sirijskog terena.”
S obzirom da se Saudijci u srijedu formalno pridružuju Šangajskoj organizaciji za saradnju (SCO) koju predvodi Peking, to također pokazuje daljnji odlazak Saudijaca u status nesvrstanih, a ne samo u sferu utjecaja SAD-a, u kojoj su od osnivanja kraljevstva.
U središtu saudijsko-iranskog sporazuma je ekonomska stabilnost, pri čemu i Kinezi i Saudijci predlažu ulaganja u Iran. Sirija je ključna arena u kojoj su se Iran i Saudijska Arabija sukobili u protekloj deceniji, a uprkos međusobnom nepoverenju, Saudijci su kroz historiju uspjevali rješiti svoje probleme sa Damaskom.
Danas, kada su SAD ometane Ukrajinom i nemaju koherentnu strategiju za Siriju, Saudijska Arabija pozdravlja napore Kine da pomogne u okončanju regionalnog sukoba.
(TBT, MEE)