Kulturno uništenje igra centralnu ulogu u kineskom napadu na Uyghure u Xinjiangu. Od 2017. godine, kineske vlasti su uništile ili oštetile oko 16.000 džamija – oko 65 posto od ukupnog broja – u Xinjiangu, prema izvještaju Australijskog instituta za stratešku politiku (ASPI) za 2020.
Da bi nasilno asimilirala Uyghure i druge etničke manjine u dominantnu grupu Han, Kina je kriminalizirala neke kulturne prakse dok je druge pretvorila u turističke atrakcije.
“Destrukcija ovog razmjera sastavni je dio šireg projekta kulturne asimilacije, koja je u toku”, rekla je Rachel Harris, britanska stručnjakinja za ujgursku kulturu. “Uništenje narodnog identiteta je uništavanje naroda.”
Ipak, Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), koja je zadužena za promociju kulturne raznolikosti širom svijeta, ostala je upadljivo nijema o Xinjiangu, iako je aktivno davala prioritet odgovoru na kulturnu destrukciju na drugim mjestima, uključujući i rusku invaziju na Ukrajini. U Ukrajini, UNESCO često osuđuje napad na ukrajinski identitet i dokumentira napade na kulturna mjesta poput crkava, muzeja i spomenika.
Uništavanje crkava i džamija znači više od porušenih zidova i porušenih krovova, rekla je Aleksandra Xanthaki, specijalni izvjestilac UN-a za oblast kulturnih prava. “Ne radi se samo o uništavanju objekta. To je uništavanje dijela onoga što jesmo i dijela onoga kako sebe vidimo”, rekla je za Foreign Policy.
Dokumentiranjem ovih djela kulturnog razaranja, organizacije poput UNESCO-a mogu pomoći da počinioce pozovu na odgovornost, kao i da pronađu nestale artefakte. Ali takva vrsta temeljne dokumentacije – i pažnja na kulturno uništenje ili prisvajanje – odavno nedostaje u Xinjiangu, barem od strane UNESCO-a.
Ovaj proces se odvija godinama. Još 2008. godine UNESCO je počeo procjenjivati hoće li meshrep – okupljanja ujgurske zajednice koja često uključuju hranu, muziku i pripovijedanje – biti upisana na jednu od njegovih lista nematerijalne kulturne baštine, koja označava kulturne predmete kojima je potrebna zaštita radi kulturne raznolikosti .
Okupljanja su centralna za ujgursku kulturu. Ali za kinesku vladu, oni su bili skupovi uglavnom mladića u zemlji u kojoj se ujgurska muškost često demonizira kao prijetnja. Prije (i poslije) kineske vlade ga je predložila na razmatranje, kineske vlasti su efektivno kriminalizirale meshrep u sjeverozapadnoj regiji Xinjiang, arbitrarno zatvarajući vođe i učesnike mešrepa. Zauzvrat, kineska vlada je kooptirala kulturnu praksu, koristeći je kao turističku atrakciju i nominalni dokaz da je sve u redu u regionu.
Ali nije sve bilo u redu – daleko od toga, i Haris je to znao. UNESCO ju je zamolio da služi kao evaluator za dosije za nominaciju meshrepa.
„I napisao sam da mi se čini da u datim okolnostima ne postoji mogućnost da se lokalni mešrep zaista održi, jer je zapravo postao nezakonit“, rekao je Haris za Foreign Policy. “To je bio početak onoga što je bio ovaj zaista užasan period u istoriji regiona.”
Haris, profesor na Univerzitetu SOAS u Londonu, preporučio je da meshrep ne bude uvršten na listu. Tada je prvi krug nominacija propao, rekla je, ali je meshrep odmah ponovo razmatran. „I drugi put, nisu pozvali nijednog ocjenjivača s bilo kakvim lokalnim poznavanjem regije“, nastavio je Harris. “I drugi put je prošlo.” Meshrep je dodat na listu 2010. godine.
Mnogim ujgurskim aktivistima i naučnicima slučaj meshrepa naglašava neuspjeh UNESCO-a da efikasno odgovori na kulturnu destrukciju u Xinjiangu, gdje je kineska vlada optužena za genocid i zločine protiv čovječnosti nad Uyghurima i drugim etničkim grupama. Ako ništa drugo, UNESCO je omogućio uništenje Pekinga, rekli su za Foreign Policy brojni analitičari – najočiglednije u tome kako je najmanje pet ujgurskih, kazahstanskih i kirgiških kulturnih predmeta uključeno na različite UNESCO-ove liste, kao što pokazuje izvještaj Ujgurskog projekta za ljudska prava (UHRP) iz februara 2023. ).
“Nastavkom da ove stavke drže na svojim listama, nastavljajući da priznaje Narodnu Republiku Kinu, efektivno, kao zaštitnicu ujgurske i kazahstanske i kirgiške kulture u regionu, UNESCO odobrava širu situaciju kulturnog uništenja”, rekao je Harris , koji je koautor UHRP izvještaja.
Prema Harrisu, kineska kampanja u Xinjiangu ima za cilj nasilnu asimilaciju Uyghura i drugih etničkih manjina u dominantnu grupu Han. Dio toga uključuje kooptiranje, dezinfekciju i sekularizaciju ujgurske kulture kako bi se sigurno uklopila pod širi hanski kišobran – a UNESCO pomaže da se ta ofanziva legitimira, rekao je Harris.
“Na papiru mislite da UNESCO štiti ujgursko naslijeđe, a zapravo oni samo u osnovi pomažu Kini da izbjeli svoje zločine”, rekao je Zumretay Arkin, koji radi na Svjetskom ujgurskom kongresu u Minhenu.
Kineska vlada pomno upravlja ujgurskom kulturom u Xinjiangu, zabranjujući i brišući neke aspekte lokalne kulture, dok dozvoljava druge elemente kako bi se stvorila fasada da je sve u redu. Mnogi oblici islamske prakse su zabranjeni, kao i duge brade, odabrani Kur'ani i imena koja zvuče islamski. ASPI, australijski trust mozgova, utvrdio je da je 28 posto važnih islamskih lokaliteta, kao što su svetilišta i groblja, oštećeno u regiji, a dodatnih 30 posto potpuno uništeno.
Glasnogovornik UNESCO-a rekao je za Foreign Policy da je UNESCO nedavno primio izvještaje od organizacija civilnog društva o situaciji u Xinjiangu i da slijedi pravila i procedure za rješavanje tih problema.
“Pravila i procedure su da kada UNESCO dobije precizne i vjerodostojne informacije o određenom lokalitetu ili elementu upisanom na UNESCO-ovu listu, te informacije se dijele sa zainteresiranim državama članicama kako bi one mogle odgovoriti”, rekao je glasnogovornik putem e-pošte. Zatim UNESCO skreće pažnju na to pitanje upravnom tijelu odgovarajuće konvencije, čije države članice procjenjuju situaciju.
„Na globalnoj razini, UNESCO se sa svojim državama članicama zalaže za uključivanje i poštovanje zajednica u upravljanje upisanim mjestima svjetske baštine i očuvanje upisanih elemenata nematerijalne kulturne baštine“, također je rekao portparol.
Liu Pengyu, glasnogovornik kineske ambasade u Washingtonu, negirao je izvještaje o kulturnom razaranju u Xinjiangu. “Tokom godina, kineska vlada je uložila velike napore da zaštiti multietničku kulturu u Xinjiangu. Primjedbe koje napadaju stanje ljudskih prava u Xinjiangu i optužbe za ‘ujgurski kulturni genocid’ potpuno su iskrivljujuće činjenice”, napisao je u e-mailu Foreign Policy-u. Dodao je da je izvještaj UHRP-a “pun laži i kleveta protiv Kine, sa skrivenim političkim motivima”.
Jedna od najfrustrirajućih stvari za Petera Irwina, koji radi u UHRP-u u Washingtonu, bila je šutnja UNESCO-a o kulturnom uništenju u Xinjiangu, niti je UNESCO šte radio na dokumentiranju napada na lokalne kulture u Xinjiangu. “Ništa nisu rekli”, rekao je Irwin za Foreign Policy.
“Najmanje što su mogli učiniti je objaviti javno saopćenje u kojem osuđuju ove zloupotrebe”, rekao je Arkin.
Ali UNESCO nije šutio kada je Ukrajina u pitanju. Otkako je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine, UNESCO je bio aktivan u hronici ruskog uništavanja ukrajinskih kulturnih znamenitosti.
“Postoji koherentniji odgovor na ukrajinsko naslijeđe od onoga što smo do sada vidjeli na primjeru Uyghura”, rekao je za Foreign Policy bivši zaposlenik UNESCO-a koji je radio u sektoru kulture. Zatražili su anonimnost kako bi mogli slobodno govoriti o svom bivšem poslodavcu.
Kultura je sama po sebi bojno polje, a kada je u pitanju kulturno uništenje, Ukrajina i Xinjiang su dva od najvažnijih bojnih polja na svijetu danas, rekla je Andrea Gittleman, direktorica politike u Memorijalnom muzeju holokausta Sjedinjenih Država Simon-Skjodt centra za prevencija genocida. Kulturno uništenje se smatra znakom upozorenja za genocid i dokazom genocidne namjere, rekla je, a može predstavljati i ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
„Svakako postoji veza između nasilnih napada na kulturu i ograničenja kulturnog identiteta i širih napada na grupu“, rekla je ona.
U Ukrajini, rusko uništavanje ukrajinskih kulturnih lokaliteta dio je šireg plana za brisanje ukrajinske kulture.
“Cijeli rat je oko kulturnog identiteta, a radi se o ukrajinskom kulturnom identitetu naspram ruskog kulturnog identiteta, i činjenici da ruski predsjednik Vladimir Putin i neki od njegovih kohorta izgleda ne vjeruju da ukrajinski identitet ili ukrajinska kultura ili ukrajinski jezik uopće postoje”, rekla je Olenka Pevny, profesorka na Univerzitetu Kembridž.
Ruska ambasada u Washingtonu nije odgovorila na e-mail u kojem se traži komentar.
UNESCO je bio aktivan od početka invazije u osudi i hronici ruskih kulturnih zloupotreba. Do 22. marta, UNESCO je od februara prošle godine potvrdio oštećenja na 248 lokaliteta.
“Zaštita kulturne baštine u Ukrajini je ključna ne samo zato što je naslijeđe svjedočanstvo prošlosti, već zato što je katalizator budućeg mira i kohezije, temelj ukrajinskog identiteta i osjećaja pripadnosti”, navodi se u februarskom izvještaju UNESCO-a o njegov cjelogodišnji odgovor na rat.
“UNESCO je učinio pravu stvar u pogledu svoje osude”, rekao je Richard Kurin, ambasador u Smithsonianu. Kurin je ranije radio u američkoj Nacionalnoj komisiji za UNESCO.
Regionalni umetnički muzej u Hersonu je među muzejima koje je Rusija opljačkala tokom svoje osmomesečne okupacije grada Hersona.
„Naš muzej je preuzela vojna uprava, preregistriran je u ruski muzej i tada je uzeto oko 11.000 eksponata“, rekla je Vladislava Djačenko, zamenica direktora muzeja. “Nadamo se da će nakon završetka rata početi potraga za izgubljenim artefaktima.”
Analitičari i bivši insajder rekli su da je drugačiji odgovor UNESCO-a na kulturnu destrukciju u Xinjiangu barem dijelom posljedica šireg finansijskog i političkog utjecaja Kine na tijelo UN-a.
“To ima sve veze s različitim odgovorom”, rekao je bivši zaposlenik UNESCO-a. “Kina je jedan od dva ili tri najveća donatora UNESCO-a, ne kroz članarinu, već kroz vanbudžetske projekte. Ima svoje ruke na novčaniku, da tako kažemo, na način da njihovo suprotstavljanje svakako nije nešto što DG generalni direktor UNESCO-a želi učiniti”, nastavili su.
Prema kampanji za bolji svijet, Kina je najveći UNESCO-ov finansijski doprinosilac, osiguravajući više od 15 posto procijenjenog budžeta agencije u 2020.
Ipak, nije sve u novcu, rekla je Kortni Fung, saradnik istraživačkog centra Lowy Institute. “Morate dvaput razmisliti o tome da budete primjer za poziciju koju zauzimate” o pitanjima koja su osjetljiva za Kinu, poput Xinjianga i ljudskih prava, rekla je. “Iako mislim da je novac bitan, ne mislim da je novac jedini problem. Kina je jasno stavila do znanja da je uložena u zaštitu svoje pozicije i borbu protiv onih koji će se boriti protiv nje.”
Unutarnja i izlasci UNESCO-ovih lista – i operacije UNESCO-a šire – su ezoterični, ali mogu biti jednako politički kao i bilo koje drugo tijelo UN-a.
“UNESCO je jedno od onih čudnih mjesta gdje gomila pitanja koja se tiču svih tema za koje mislite da nisu toliko osjetljiva može na kraju postati osjetljiva, poput ovog pitanja kulturnog priznanja”, rekao je Fung. “Oni su se trudili i radili veoma naporno da bi dobili priznanje u tom prostoru.” Kina je veoma ponosna što je među zemljama sa najviše UNESCO-priznatih lokaliteta, dodao je Fung, uključujući i drugo po broju lokaliteta upisanih na listu svjetske baštine, iza same Italije.
Kineska vlada je manipulirala UNESCO-vim listama kako bi sebi pružila pokriće za odvraćanje kritika i zabrinutosti zbog izvještaja o kulturnom razaranju u regiji, rekao je bivši zaposlenik UNESCO-a. “Ovo su trofejne životinje.” Osvajanje tih trofeja znači da “Kina može reći: ‘Pogledajte sve divne stvari koje radimo'”, nastavili su. “Oni mogu polagati pravo da su odgovorni građani svijeta koji je prosvijećen i uključen i cijeni svoju etničku raznolikost i kulturni pluralizam.” Bivši zaposlenik je dodao da Kina nije usamljena u takvom ponašanju.
Uyghuri poput Mukaddasa Mijita, ujgurskog etnomuzikologa koji predaje na Université Libre de Bruxelles, brzo dodaju da je odgovor UNESCO-a u Ukrajini hvalevrijedan. “Dobra je stvar što pokušavaju pomoći da se dokumentiraju sva razaranja u Ukrajini. To je sjajna stvar”, rekla je ona. „Ali mogli su da urade istu stvar u Ujgurskoj regiji“, nastavila je, misleći na Xinjiang. “Izgubili smo vlasništvo nad našim naslijeđem. To je postalo kinesko nasleđe.”
Arkin, iz Svjetskog ujgurskog kongresa, stalno se vraća na šutnju UNESCO-a. “Ćutiti pred zločinima – vjerujem da je to saučesništvo”, rekao je Arkin. “UNESCO, pomažući Kini da izbjeljuje svoje zločine, čini suprotno od promoviranja, zaštite i očuvanja kulturne baštine u regiji.”
(TBT, F.P.)