
Više od godinu dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, grupa zemalja direktno povezanih s Moskvom i dalje je šarolika šačica lakeja i vazala, uključujući Bjelorusiju, Aleksandra Lukašenka, i Siriju, Bašara al-Asada. Samo šest zemalja uz Moskvu na godišnjicu rezolucije Generalne skupštine UN koja poziva na povlačenje Rusije, u poređenju sa 141 zemljom koja je glasala za to. Ovom mjerom, pokušaj izolacije ruskog predsjednika Vladimira Putina na svjetskoj sceni bio je veliki uspjeh.
Ali takvi glasovi mogu biti varljivi. Bliski istok je odličan primjer. Razgovori s elitama u mnogim prijestolnicama Bliskog istoka – utjecajnim diplomatama, vladinim zvaničnicima, novinarima i poslovnim ljudima – otkrivaju iznenađujuće uvažavanje pozicije Rusije, uključujući i simpatije prema Putinovom argumentu da je Rusija bila prisiljena djelovati kako bi izbjegla opkoljavanje od strane NATO-a. Osim toga, istraživanje arapske omladine 2022., koje je provela konsultantska kuća za odnose s javnošću ASDA'A BCW sa sjedištem u Dubaiju, pokazalo je da više mladih Arapa (u dobi od 18 do 24 godine) krivi Sjedinjene Države i NATO, a ne Rusiju, za rat u Ukrajini .
Postoji nekoliko razloga zbog kojih su mnogi tradicionalni prijatelji Washingtona na Bliskom istoku, u najboljem slučaju, ambivalentni u vezi s ukrajinskim ratom. Nešto od toga ima veze s njihovim vlastitim osjećajem napuštanja od strane Sjedinjenih Država u njihovom trenutku potrebe, što je uobičajena pritužba Saudijaca i Emiraćana.
Neki se odnose na činjenicu da Washington — koji je prije jedne generacije bio voljan poslati više od pola miliona američkih vojnika, mornara i avijatičara da oslobode Kuvajt — danas smatra teškim teretom slati oružje i municiju da podrže Ukrajince koji vode svoje bitke, što sugerira da su male šanse da će Sjedinjene Države ikada više poslati svoje mladiće i djevojke da zaštite neku daleku arapsku državu.
Nešto od toga proizilazi iz percepcije da je Rusija snažan konj, koji je udobniji u posjedovanju moći od Washingtona—dokazuje Putinova spremnost da podupre svog saveznika u Damasku nakon što se bivši američki predsjednik Barack Obama odbio upotrebiti silu uprkos obećanju da će kazniti Siriju za upotrebu hemijskog oružja protiv nedužnih civila.
A, posebno uobičajeno u salonima u Kairu, nostalgija je za danima kada je Rusija bila glavni dobavljač oružja u vrijeme, prije nekoliko decenija, kada je Egipat bio arapski kolos.
Ove ideje, međutim, nisu zaživjele same od sebe. Sastojak koji nedostaje koji je donio ove ideje mnogima u arapskom svijetu je rasprostranjenost ruskih dezinformacijskih medija.
Godinama prije invazije na Ukrajinu, ruski državni mediji RT Arabic i Sputnik Arabic pojavili su se kao glavni izvori legitimnih regionalnih vijesti na Bliskom istoku. Na Zapadu, sestrinske kuće RT-a i Sputnjika nikada nisu imale isti stepen kredibiliteta i, s početkom rata, ili su bile potpuno zabranjene, kao što je sudbina RT-a u Britaniji, ili su odlučile da se ugase zbog „nepredviđenih događaja prekida poslovanja ”, kao što se dogodilo RT America nakon što su satelitski TV provajder DirecTV i streaming kompanija Roku ukinuli kanal 2022.
Ali na Bliskom istoku, ruski državni mediji zadržali su puni pristup eteru tokom ukrajinske krize, omogućavajući Kremlju da propagira svoj narativ o ratu putem regionalnih medija. A Moskva dobro poznaje svoju publiku na Bliskom istoku. U njemu se rat rutinski prikazuje kao ruski izazov hegemonističkom poretku predvođenom SAD-om, što je argument koji dobro igra u mnogim arapskim prijestolnicama.
Na primjer, arapski agregator vijesti Nabd često repostuje članke na arapskom RT-u. Baza podataka o dezinformacijama Evropske unije nudi opsežnu evidenciju RT-a arapskog repostiranja u regionalnim medijima, u Nabdu i drugim stranicama. Naslovi su koliko tipični, toliko i ilustrativni: „Zapad i SAD nisu zainteresirani podržati Ukrajinu, već oslabiti Rusiju“, „Misija Washingtona je da ograniči rast svojih evropskih i azijskih partnera“, „Ukrajina je prinuđena da se bori u ime NATO” i tako dalje. Ovi članci ruskog porijekla — pa čak i karikature — na kraju su dospjeli u arapske medije, bez osvrta na njihovo porijeklo.
Uticaj je bio stvaran i snažan. Iznova i iznova, u privatnim razgovorima sa arapskim sagovornicima, mogu se čuti odjeci omiljenih propagandnih linija Kremlja: Rusiju je isprovociralo proširenje NATO-a; Historija Rusije i Ukrajine je “komplicirana”; a Sjedinjene Države, koje su napale Irak bez razloga, nemaju pravo kritizirati rusku akciju u Ukrajini.
Diplomatski, ova se osjećanja pretočila u ponovljene pozive regionalnih zvaničnika, uključujući one iz UAE i Iraka, na mirne pregovore za rješavanje ukrajinsko-ruske krize, što je alternativa osudi Rusije za njenu ničim izazvanu agresiju. Da navedemo još jedan primjer, odmah nakon invazije, Arapska liga je izdala saopćenje u kojem je izrazila “veliku zabrinutost” zbog situacije u Ukrajini i pozvala na “sve napore usmjerene na rješavanje krize kroz dijalog i diplomatiju”, ne navodeći Rusiju kao agresora. .
Ekonomski gledano, ruska informatička ofanziva je ostvarila pobjedu u uvjeravanju arapskih prijestolnica da se ne pridruže zapadnim režimima sankcija, pri čemu su neke države Bliskog istoka (uglavnom Turska i UAE) čak zabilježile povećanje svoje bilateralne trgovine s Moskvom u godini kada je Zapad nastojao izolirati Rusiju.
Ako je takva situacija nakon prve godine rata, zamislite koliko će se sve pogoršati kako se rat bude nastavljao. Budući da su Sjedinjene Države i njihovi saveznici uglavnom uspjeli natjerati većinu svjetskih lidera da glasaju na način na koji žele u Generalnoj skupštini UN-a, oni vjeruju da pobjeđuju u bitci narativa. Ali u velikom dijelu svijeta — uključujući važna mjesta kao što su Indija, Južna Afrika i veći dio Bliskog istoka — Rusija stoji bolje nego što vjerovatno misle. A sa još jednom godinom dezinformacija i propagande maskiranih u vijesti i analize, simpatije za poziciju Moskve će se samo širiti.
Pomaganje Ukrajini da ostvari pobjedu na bojnom polju je najbrži i najsigurniji način da se osigura da Moskva ne produbi svoju vlast nad arapskim srcima i umovima. Ali kako se Zapad slaže sa dugotrajnim ratom, ima još mnogo toga da se uradi kako bi se suprotstavilo obmanjujućem narativu Rusije i takmičilo se sa njenim izopačenim medijima. Zapad treba da preuzme inicijativu u suprotstavljanju ruskim dezinformacijama na Bliskom istoku i jasno prenese svoju viziju regionu.
Bitka za narative je oduvijek bila neodvojivi dio ratovanja. Efikasno suprotstavljanje ruskim narativima izvan liberalnog svijeta ključni je dio koji nedostaje u naporima Zapada da podrži Ukrajinu. Dosadašnja praksa EU u suprotstavljanju dezinformacijama može biti korisna, tako da nema potrebe da ponovo izmišljati toplu vodu. Ali Bliski istok predstavlja svoje jedinstvene izazove.
Na primjer, Bliskom istoku su više od Evrope potrebni jači programi novinarske obuke i bolji pristup vanjskim informacijskim alatima. To bi moglo uključivati povećano finansiranje medija kao što su VOA Arabic i BBC Arabic, kao i efikasne načine da se zapadnjački – uključujući, posebno, ukrajinski – narativ unese u lokalne medije. Zaista, region tek treba da čuje ukrajinski narativ u istom stepenu u kojem je čuo ruski. Najviše od svega, Zapad treba da razmišlja strateški i dugoročno. Zapadni lideri govore o globalnoj izolaciji Rusije, ali ne mogu postići ovaj cilj a da ne diskreditiraju narativ Kremlja tamo gdje najviše odjekuje.
(TBT, F.P.)