Piše: Ali Bakir, thebosniatimes.ba
Nedavna erupcija medijskog rata između istaknutih saudijskih i egipatskih ličnosti dolazi u pozadini stalnih zahtjeva Kaira za finansijkom podrškom i promjenjive politike finansijske pomoći Rijada. Iako su vlasti u Saudijskoj Arabiji i Egiptu uglavnom šutile, medijska bitka koja se odvija se doživljava kao zamjenska za medijski rat između dvije vlade.
Krajem januara, saudijski pisac Turki al-Hamad tvitovao je o onome što je vidio kao ključnim faktorima koji vode Egipat prema ponoru: sve veća dominacija vojske nad državnom ekonomijom, birokratija zemlje koja stari i otporna na promjene i poznata navika koju karakterizira lijenost u iščekivanju pomoći.
Tvitovi Hamada, koji je blizak saudijskom prestolonasledniku Mohamedu bin Salmanu, izazvali su kontroverzu i navukli optužbe egipatskih provladinih službenika za mješanje u unutarnje poslove zemlje.
Nekoliko dana kasnije, drugi istaknuti saudijski akademik, Khalid al-Dakhil, tvitovao je post o političkoj i ekonomskoj situaciji u Egiptu. On je se osvrnuo unazad na početke trenutne krize do nastanka vojne vladavine od 1952. godine, tvrdeći da ova situacija ne dozvoljava da se pojavi druga politička i ekonomska alternativa.
Ali Shihabi, još jedna ličnost bliska Mohammedu bin Salmanu, tvitovao je slijedeći post: „Egipat i dalje računa na konstantnu pomoć, ali volja donatora je sada znatno smanjen. Egipat je crna rupa koja se nikada neće zatvoriti osim ako vlada ne bude u stanju da izvrši materijalne strukturne reforme.” Drugi saudijski komentatori također su se uključili, stvarajući percepciju da su to saudijske poruke egipatskom predsjedniku Abdelu Fatahu el-Sisiju i vojnom establišmentu, koji kontrolira gotovo sve u zemlji, uključujući ekonomiju.
Odgovarajući na sve veće kritike, Abdul Raziq Tawfiq, glavni urednik egipatskih državnih novina Al Gomhuria, objavio je članak prepun uvreda na račun Saudijaca, a da ih zapravo nije imenovao. Cairo24, novinska web stranica koja je navodno povezana s državnim obavještajnim službama, ponovo je objavila članak, potkrepljujući zaključak da je zamišljen kao direktna poruka Saudijskoj Arabiji. Medijske kuće u obje zemlje su pod strogom kontrolom njihovih vlada.
Tawfiqov članak je dolio ulje na vatru, što je izazvalo oštar odgovor Abdullaha al-Fawzana, generalnog sekretara Centra za nacionalni dijalog kralja Abdulaziza. Ali kako je medijski rat prijetio da izmakne kontroli, nevidljiva ruka je iznenada intervenirala.
Tawfiqov članak je nestao s web stranice Al Gomhurije i zamijenjen je novim tekstom u kojem je hvalio saudijski režim i tvrdio da su egipatsko-saudijski odnosi na historijskom vrhuncu, dok sugerira da iza nesloge stoje Muslimanska braća. Isto tako, izbrisani su tvitovi nekoliko istaknutih saudijskih pisaca.
Nema praznih čekova
Medijski rat izbio je nekoliko dana nakon što je saudijski ministar finansija Mohammed al-Jadaan rekao da kraljevstvo više neće davati bezuvjetne strane grantove, napominjući: “Nekada smo davali direktne grantove i depozite bez obaveza i to mijenjamo… Moramo vidjeti reforme… Želimo pomoći, ali želimo da i vi date svoj doprinos tome.”
Iako Jadan nije imenovao određenu zemlju, njegove riječi su shvaćene kao da se posebno odnose na Egipat. Odsustvo saudijskog prestolonasljednika na januarskom samitu u Abu Dabiju, kojem je prisustvovao Sisi, učvrstilo je percepciju da je poruka upućena egipatskom predsjedniku i vojnom establišmentu. I ovo nije bio jedini nedavni samit koji je Mohammed bin Salman propustio: on je također bio odsutan sa sastanka u El Alameinu u Egiptu prošlog augusta, na kojem su bili šefovi država iz UAE, Bahreina, Jordana i Iraka.
Nedavne tenzije između Egipta i Saudijske Arabije mogu se pratiti do sporazuma al-Ula iz 2021. godine, kojim je okončana četverogodišnja Zaljevska kriza. U to vrijeme sporazum se općenio smatrao bilateralnim sporazumom između Rijada i Dohe. Ostale strane u sukobu, uključujući Egipat, nisu konsultirane, a Sisi nije prisustvovao samitu al-Ula.
Nakon sporazuma, članice blokiranih zemalja (Saudijska Arabija, UAE, Egipat i Bahrein) počele su graditi svoje vanjskopolitičke puteve. Egipat je ostao sam i morao je da sklapa vlastite aranžmane s Katarom kako bi normalizirao odnose s malom plinom bogatom zaljevskom zemljom. Sisi se nadao da će ovo donijeti novu finansijsku podršku, i dok se upravo to dogodilo, ispostavilo se da je njegova kriza koju je sam napravio bila mnogo veća od onoga s čime bi jedna zemlja – ili čak nekoliko zemalja Zaljeva – mogla sama da se nosi.
Do sredine 2021. godine ukupan dug Egipta popeo se na 392 milijarde dolara. I UAE i Saudijska Arabija bili su glavni finansijeri i pristalice Sisijevog režima. Nedugo nakon što je preuzeo vlast 2013., Egipat je dobio oko 42 milijarde dolara od Saudijske Arabije, UAE i Kuvajta, a njihova podrška se nastavila godinama. Danas je egipatska vlada pribjegla rasprodaji državne imovine Saudijskoj Arabiji i UAE. Rijad je također zahtijevao konkretne političke i ekonomske reforme, poziv koji je loše primljen od strane Sisija i vojnog establišmenta.
Prošlog decembra, izvještaj Axiosa citirao je izraelske zvaničnike koji su rekli da je Egipat odugovlačio s implementacijom sporazuma o predaji dva strateška ostrva u Crvenom moru (Tiran i Sanafir) Saudijskoj Arabiji, samo sedmicu prije predviđenog roka. Mnogi Egipćani, uključujući istaknute bivše vojne i političke ličnosti, protivili su se transferu, smatrajući to predajom egipatskih suverenih prava u zamjenu za finansijsku podršku Saudijske Arabije.
Rivalstvo Saudijske Arabije i UAE
Još jedan faktor koji je mogao igrati ulogu u rastućim tenzijama između Saudijske Arabije i Egipta je novo regionalno rivalstvo Saudijske Arabije i UAE. Uprkos svoj podršci koju je Saudijska Arabija pružila Sisiju, čini se da je bliži Emiraćanima nego Saudijcima. Nedavni tvit emiratskog akademika Abdulkhaleqa Abdulle, koji se često opisuje kao blizak vladajućem krugu, podržava ovu percepciju.
U svom tvitu usred medijskog rata Rijad-Kairo, Abdulla je ustvrdio da je “osovina arapskog kvarteta (Egipat, Saudijska Arabija, UAE i Bahrein) završila svoju ulogu i postala dio prošlosti”, dodajući da je nedavni samit u Abu Dabiju ” postavio temelje nove arapske osovine”.
Prošlog mjeseca, UAE su ponovo ugostili Sisija na samitu svjetske vlade 2023., gdje je egipatski predsjednik izdvojio Emirate zbog njihove rane podrške tokom njegovog dolaska na vlast 2013. On je opravdao trenutno stanje egipatske ekonomije rekavši da se suočava s paralelom izazove na više nivoa, ne pominjući korupciju i činjenicu da vojni establišment kontrolira privredu. Što je najvažnije, Sisi je implicitno ponovo uveo bauk terorizma pozivajući se na mračne sile, napominjući da bi bez regionalne podrške Egipat “ponovo oživio”.
Iako Sisi nije spomenuo Rijad ili Mohameda bin Salmana, pripisao je nedavne tenzije tendencioznim piscima i društvenim medijima, upozoravajući da to ne utiče na “bratske veze”.
Iako se čini da je medijski rat u ovom trenutku obuzdavan, napetost između Rijada i Kaira ostaje aktuelno pitanje. Malo je vjerovatno da će kriza u Egiptu nestati sama od sebe, posebno u odsustvu radikalnih reformi. Neki posmatrači i dalje vjeruju da će Saudijci u konačnici biti prisiljeni financijski podržati Sisijev režim iz dva razloga.
Prvo, ako se vojni režim sruši, najvjerovatnije će islamisti opet biti alternativa, a naravno da Saudijska Arabija ne želi takav ishod, pa će na kraju opet spašavati vojni režim. Drugo, ako se vojni režim sruši, Egipat bi mogao kliziti prema haosu, a to bi bilo opasno za Saudijce i naravno za Izrael i SAD.
Dakle, Saudijska Arabija će na kraju finansirati vojni režim iz straha od njegovog kolapsa, ili će ga Izrael i SAD prisiliti na to. Ostaje da se vidi da li će se ovo predviđanje pokazati tačnim.
(TBT, MEE)
