Piše: Patrice Lewis, thebosniatimes.ba
Kada sam bila mlada žena (početkom 80-ih godina) savremeni feminizam je bio u usponu. Bile smo jake, bile smo nepobJedive, mogle smo se radovati karijeri, takmičile smo se sa muškarcima na radnom mJestu.
Iznad svega – a to je bilo kritično važno – smo insistirale na tome da budemo cJenjene zbog našeg mozga a ne zbog našeg tIJela. Prošla su vremena kada su žene smatrane kao iracionalna, emotivna bića koja nisu mogla da izdrže stres na radnom mJestu. Prevazišle smo naše ženske uloge i pretvorile se u čisto intelektualna stvorenja.
Ili je tako barem glasila teorija.
U praksi, naravno, stvari nisu išle tako glatko. Žene koje su zaista bile orijentiRane na karijeru su se posvetile svom zvanju i borile se da stignu do vrha. One koje su bile manje kompetentne i vJerovatno nesposobne da se takmiče sa muškarcima u svom odobranom polju su postale radikalne feministkinje koje bIJesne protiv nepravednosti patrijarhata.
Presudno je to da su te radikalne feministkinje pronašle jedino mJesto gdje su mogle dominirati: obrazovanje. (Kako glasi stara izreka? “Oni koji mogu, čine. Oni koji ne mogu, podučavaju.”) Da li u obdaništu, školi ili na nivou univerziteta, ove dame su se našle u zavidnom položaju da u svoje neortodoksne teorije indoktriniraju slIJedeće generacije dJece i mladih.
Nakon što su posljednjih nekoliko decenija bile zadužene za obrazovanje, plod njihove radikalne nastave je sada postao očigledan. Prema CDC podacima iz 2021. godine, gotovo 6 od 10 djevojaka se stalno osjeća tužno ili beznadno, što je najveći broj ikada zabilježen. I pogoršava se. Treba razmotriti tragičnu rubriku Auguste Meyrata: “Obučene da Mrze Sebe i Svoj Pol, 1 u 3 Tinejdžerki Sada Razmatra Samoubistvo ” Ova statistika odražava porast od 60% za samo jednu deceniju.
“Ono što posebno zabrinjava u ovom izvještaju je to što se suprotstavlja sa sadašnjim konvencionalnim mišljenjem”, primjećuje Meyrat. “Uostalom, naše društvo navodno slavi žene više nego ikad i nudi neograničene mogućnosti djevojčicama. Štaviše, žene su mnogo uspješnije od muškaraca u nekim ključnim oblastima, nadmašujući ih na fakultetima i na radnom mjestu. Štaviše, snažne ženske protagonistice obiluju u popularnim filmovima i televizijskim emisijama. Žene imaju veću zastupljenost u politici i sportu. Škole neprestano guraju djevojke da budu ambiciozne i da razbiju predrasude. Djevojke više ne žive u svetu u kojem se od njih očekuje da pronadju muža, imaju djecu i cijeli život posvete dosadnim kućnim poslovima. One mogu sve.”
Ako je to tačno, zašto onda trećina naših djevojaka želi da se ubije? I zašto su dvije trećine trajno tužne ili se osjećaju beznadežno?
Meyrat ne okrivljuje isključivo toksični feminizam; on takođe napada društvene medije i transrodni pokret. Društveni mediji, kaže on, su opasni za tinejdžerke zbog svoje ovisnosti i promocije nedostižnih ideala. Takođe, pokret transgenderizma tvrdi da je rod fluidan i da promena pola ih može učiniti srećnijim.
Ironično je da, prema kolumni Alex Newmana iz New American, “savezna vlada sugerira da bi državne škole trebale da ponude rješenje za krizu koju su sami izazvali. … u stvarnosti, eskalirajuća bezbožnost, nemoralnost, humanizam i sve ekstremnije ‘Sveobuhvatno Seksualno Obrazovanje’ koje se nameće djeci u centrima indoktrinacije maskiranim kao ‘javne škole’ su gotovo sigurno izvor problema. Još više toga bi bilo jednako dolivanju ulja na vatru.”
Međutim, u svakom slučaju temeljna poruka mladim djevojkama je jasna: Bez obzira na sve, nisu dovoljno dobre. Nisu dovoljno lijepe, pametne, popularne ili dovoljno duhovite.
Da, biti djevojka nije više zadovoljavajuće. Možda ako odsjeku svoje ženske organe i zamjene ih sa muškim će se sve promjeniti. Zaboravite mozak – on se treba zanemariti ili po mogućnosti preobratiti u suprotni pol. Nestao je staromodni feminizam koji je jedino obeshrabrivljao djevojke da budu domaćice. Prošli su dani kada je djevojkama rečeno da trebaju negirati bilo kakav biološki nagon prema majčinstvu da bi se takmičile na radnom mjestu kao čisto intelektualna bića, parirajući muškarcima sa svojim intelektom. Sada, radikalni ljevičari ohrabruju djevojke da se takmiče na radnom mjestu… tako što će postati muškarci. I ljudi se pitaju zašto se tinejdžerke žele ubiti? Sve je to previše za osjetljive adolescente.
Neću silaziti u tu transrodnu zečju rupu, to je prevelika tema za jednu rubriku. Umjesto toga, pitam ovo: Zašto je tako loše biti djevojka? Šta ove djevojke uče u školi što ih natjera da se toliko mrze da žele smrt?
Od kada su ljevičari postali toliko anti-ženski nastrojeni? Od kada je postalo loše za djevojku da bude sretna što je djevojka? Zašto njen mladi um mora biti izopačen lažima da nije dovoljno dobra da ostvari svoj puni potencijal osim ako ne poriče svoju biologiju ili amputira svoje zdrave ženske dijelove? Šta se dogodilo sa klasičnom feminističkom mantrom da se žene moraju cijeniti zbog njihovog mozga, a ne njihovog tijela?
To je sada nova generacija ljevičara: Oni koji mrze sebe, i žele prenijeti tu mržnju na slijedeću generaciju. Zvuči li to kao zdrav stav? Naravno da ne. Ali to su plodovi radikalne ljevice, posebno toksičnog feminizma: samo-mržnja i samoubistvo. I naravno, ako raspravljate sa uzrokom, žigosani ste svim uobičajenim optužbama: desničarski fanatik, rasista, šta god.
Bez obzira na vaš stav o tim ogromnim problemima, morate priznati da su posljedice tragične. Trećina naših djevojaka NE BI trebala razmišljati o samoubistvu. Dvije trećine ne bi trebala da se osjeća tužno ili beznadežno. (Pošto je cilj ljevice da smanji ljudsku populaciju na planeti, onda je jedna trećina tinejdžerki koja je uklonjena iz genetskog fonda svakako u skladu sa njihovim ciljevima.) Ako su ove statistike tačne, to znači da je nešto vrlo, vrlo pogrešno sa našim društvom. Moramo promjeniti kurs i afirmirati da su djevojke sasvim dobre takve kakve jesu.
A sve to čak ni ne dotiče ono što ljevica čini mentalnom zdravlju dječaka.
Iskreno se nadam da CDC statistika griješi i da je uveliko preuveličana cifra da se jedna trećina djevojaka želi ubiti jer su obrazovane da mrze ono što jesu. Ali ako je ta statistika tačna – sada pažljivo slušajte – onda radikalni feminizam, liberalna “woke” ideologija i svaka druga toksična ljevičarska agenda se moraju okriviti za svaki izgubljeni život.
(TBT, wnd.com)
