Piše: Mobashra Tazamal, thebosniatimes.ba
Nekoliko dana prije Svjetskog dana hidžaba, političari iz Kvebeka namjerili su se na novoimenovanog specijalnog izaslanika Kanade za borbu protiv islamofobije, Amiru Elghawaby, pozivajući premijera Justina Trudeaua da je smijeni s položaja.
Ovi glasovi su tvrdili da je Elghawaby, vidljiva muslimanka, imala “anti-Quebec osjećaje”, ukazujući na djelo iz 2019. godine kao dokaz. U njemu je s pravom istakla da statistika pokazuje da su mnogi Kvebečani imali antimuslimanske stavove.
Očigledno je njena odvažnost da precizno protumači rezultate ankete bio dovoljan razlog da zahtijeva njenu smjenu sa ove novostvorene pozicije. To je ono što je očajnički potrebno u zemlji u kojoj vlada islamofobija. Za političare iz Quebeca, osjećaji Kvebečana su nadišli živote i sigurnost muslimana.
Postoje brojni uglovi iz kojih bismo mogli analizirati ovu situaciju: Elghawaby je muslimanka koja nosi hidžab. Desničarski političari u pokrajini imaju historiju negativnih stavova prema hidžabu, što su muslimani zabilježili.
Elghawaby ima dugu evidenciju o dokumentiranju i analizi rasprostranjenosti islamofobije u Kanadi, a posebno u Quebecu. Pokrajina ima uznemirujuću historiju antimuslimanskog rasizma koji se manifestira u različitim oblicima kao što su zločini iz mržnje i diskriminatorne politike.
Političari su odigrali centralnu ulogu u stvaranju ovog okruženja, koristeći islamofobiju za pridobivanje glasova i donošenja štetnih zakona, što je rezultiralo odvajanjem muslimana u regionu i efektivno ih čini građanima drugog reda.
Elghawabyjevo imenovanje na ovu poziciju tako simbolizira opipljive napore vlade da se uhvati u koštac s mržnjom protiv muslimana. To bi također neminovno značilo da će određeni političari i njihove taktike biti ispitani i promatrani kad „igraju na kratu“ raspirivanja plamena antimuslimanske netrpeljivosti u zemlji.
Targetiranje žena
U junu 2019., Quebec je usvojio Bill 21, zakon koji ima za cilj podržavanje “sekularnih” vrijednosti pokrajine. Ovaj izraz je sve više osnažen da opravda očiglednu diskriminaciju muslimana u mnogim zemljama. Nacrt zakona zabranjuje pojedincima koji rade na javnim poslovima (kao što su školski nastavnici, državni advokati, policajci i mnogi drugi državni službenici) da nose vjerske simbole na poslu.
Dok na papiru ovo može izgledati kao “vjerska neutralnost”, u stvarnosti se cilja na muslimanske žene u pokrajini.
U novembru su advokati grupa koje osporavaju zakon istakle da on “u velikoj mjeri diskriminira muslimanske žene”. Perri Ravon, advokat koji zastupa engleski školski odbor Montreala (EMSB), obavijestila je sudiju da “nije mogla pronaći primjere da je bilo ko u bilo kojoj organizaciji širom pokrajine izgubio posao zbog zakona 21 osim muslimanki”. Ona je dalje napomenula da je u EMSB-u “osam osoba izgubilo, ili im je uskraćen posao zbog zakona 21. Sve su bile muslimanke.”
Osim ove strukturalne diskriminacije, muslimani Quebeca su također iskusili šokantne nivoe islamofobičnog nasilja. Dana 29. januara 2017., bijeli nacionalista je ušao u džamiju u gradu Quebecu i otvorio vatru na 53 muslimana dok su se molili, ubivši šest muslimanskih muškaraca i ranivši 17 drugih.
Naoružani napadač je kasnije rekao policiji da je bio motiviran da izvede napad kao odgovor na Trudeauovu poruku dobrodošlice izbjeglicama nakon najave tadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa o zabrani ulaska muslimana.
Važno je napomenuti da vodeći političari Quebeca imaju sličan prezir prema imigrantima i izbjeglicama. Pokrajinski premijer Francois Legault – koji je preskočio ovogodišnju komemoraciju šeste godišnjice pucnjave, a prethodno je odbio prijedlog da se 29. januar obilježava kao “Dan akcije protiv islamofobije” – upravo je prošle godine tvrdio da bi više od 50.000 pridošlica za provinciju “bilo pomalo samoubilački”.
Uvriježeno vjerovanje
Ekstremna izjava je zapravo uobičajena među krajnje desničarskim vjernicima teorije zavjere o “bijelom genocidu”, a mnogi su koristili takve stavove da opravdaju ubijanje muslimana, uključujući i napadača iz Christchurcha koji je ubio 51 vjernika u dvije džamije na Novom Zelandu. Šokantno, više od trećine stanovnika Quebeca dijeli osjećaje premijera: anketa Radio-Canada iz 2017. pokazala je da 32 posto ljudi u pokrajini podržava zabranu useljavanja muslimana u Kanadu.
Anketa za anketom pokazuju da u Quebecu postoji rasprostranjeno antimuslimansko raspoloženje, a anketa iz 2016. koju je sproveo Forum Research pokazala je da su “najnepovoljnija osjećanja prema muslimanima pronađena među Kanađanima iz Québeca (28 posto) i među konzervativcima (40 posto) “.
Uz to, statistika zločina iz mržnje protiv muslimana u pokrajini pokazuje ozbiljnost situacije. Iskreno je besmisleno da se Elghawaby javno zlostavlja na ovaj način samo zato što je iznijela na vijdelo ono što je očigledno: islamofobični stavovi su konstantni u provinciji.
Između 2016. i 2021. Kanada je “pretrpjela više masovnih ubistava motiviranih islamofobijom” od bilo koje druge zemlje u G7. Postojale su brojne studije i dokumentovani dokazi koji pokazuju porast i širenje bijelog nacionalizma širom zemlje, pri čemu su muslimani i obojeni imigranti ostali njihova primarna meta.
U ovom kontekstu, ne samo da je šokantno već i uznemirujuće da bi vladajuće elite krenule za prikrivenom muslimanskom ženom koja je provela godine istražujući, pišući i skrećući pažnju na pošast islamofobije. Nije samo ovaj izrežirani bijes usmjeren na demoniziranje Elghawaby i zaustavljanje ispitivanja rasprostranjenosti islamofobije u Quebecu, već dovodi i njen život u opasnost.
Baš kao što zakon 21 ima za cilj reguliranje i nadzor nad tijelima muslimanskih žena, efektivno ih prisiljavajući da biraju između svoje vjere ili načina za život i ograničavajući njihovu ulogu u javnom životu, odgovor političara iz Quebeca bio je da reguliraju i kontroliraju Elghawabyjev stav.
Za pokrajinu koja tvrdi da podržava vrijednost slobode govora, ne vidi kontradikciju u cenzuri i ućutkivanju Elghawabyja. Nakon kontinuiranog pritiska, izvinila se za svoje izjave u članku iz 2019. godine, ali vladari Quebeca nisu bili zadovoljni.
Pozivali su na njenu smjenu i otišli korak dalje i tražili da se ukine i njena pozicija. Ova epizoda ne odnosi se samo na Elghawabyjev slučaj iz 2019., već je to reakcija onih na vlasti koji nastoje ušutkati i zaustaviti sve napore koji bi ih mogli smatrati odgovornima za mržnju koju siju.
(TBT, MEE)
