Počevši od kraja 2017., ujgurski i kazahstanski emigranti iz autonomne regije Xinjiang Uyghur u Kini počeli su slušati zastrašujuće izvještaje o rodbini i kućnim prijateljima s kojima su počeli gubiti svaki kontakt . Početkom 2018. novinari i istraživači počeli su razjašnjavati priču: na ogromnom srednjoazijskom teritoriju koji je 1949. anektirala Kina, također poznatom mnogim azilantima kao Istočni Turkestan, vlada je hapsila ljude koji ne pripadaju etničkoj zajednici Han u zemlji i većinu njih, uključujući Ujgure, tursku etničku skupinu, odvela u logore. Na svom vrhuncu ti su objekti internirali između jednog i dva miliona ljudi, a zatočenici su bili podvrgnuti psihičkoj i fizičkoj torturi, silovanjima i seksualnim napadima, prisilnom davanju tableta i injekcija, neprestanoj gladi i uskraćivanju sna. Peking je isprva negirao postojanje onoga što kineska vlada dokumentira i potpisuje na objektima označenim kao “centri za koncentriranu obrazovnu transformaciju”, ali dužnosnici su kasnije priznali da su uspostavili “centre za strukovno osposobljavanje”, za koje su tvrdili da će okončati ekstremizam i ublažiti siromaštvo.
Svojim jasnim karaktesitikama genocida u dvadesetom stoljeću, kampovi su izazvali bijes međunarodnih organizacija, skupina za ljudska prava i vlada – od kojih su neke kao odgovor sankcionirale kineske frime i službenike. Iako je Komunistička partija Kine odbacila kritike kao “laži”, činilo se da je reagirala. Do 2019. vlasti su mnoge internirane izmjestile iz logora, objavljujući da su “diplomirali”. Ovo sugerira da je KPK, zapravo, stalo do međunarodne sramote.
No promjena je uglavnom bila kozmetička, a većina interniranih nije oslobođena. Mnogi su logori jednostavno pretvoreni u formalne zatvore, a zatočenici su osuđeni na duge zatvorske kazne, poput nekoliko stotina hiljada drugih ne-Han ljudi koji su bili zatvoreni od početka krize. Više od 100.000 drugih interniranih prebačeno je iz logora u tvornice u Xinjiangu ili drugdje u zemlji. Neke ujgurske obitelji u inostranstvu javljaju da su se njihovi rođaci vratili kući, ali da se nalaze u kućnom pritvoru. A Peking također tjera desetke hiuljada ruralnih Ujgura iz njihovih sela u tvornice pod krinkom kampanje za smanjenje siromaštva. Danas bi ukupan broj ne-Han Kineza na prisilnom radu u ovom ili onom obliku mogao znatno premašiti brojeve interniranih u logorima od 2017. do 2019. godine.
Logori su bili samo najpoznatiji aspekt KPK-ovog širokog spektra programa asimilacije i represije. Stranka je također omalovažavala i ograničavala upotrebu ujgurskog jezika; zabranjivala islamske običaje; sravnjenivala džamije, bogomolje i groblja; preinačivcala povijest kako bi se poricala dugovječnost ujgurske kulture i njezina posebnost od kineske kulture; a iz udžbenika izbacila zavičajnu književnost. Ti ožiljci na kulturnom krajoliku ostaju. Nejasno formulirani antiekstremistički i antiteroristički zakoni, koji se provode od 2014. za interniranje ljudi za svakodnevno vjersko i kulturno izražavanje, još uvijek su u knjigama. Infrastruktura kontrole zbog koje je južni Xinjiang prije nekoliko godina izgledao kao ratna zona – nametljiva policija, vojne patrole, kontrolne tačke – sada je manje vidljiva. Ali to je zato što su se digitalni sistem nadzora temeljeni na mobilnim telefonima, prepoznavanju lica, biometrijskim bazama podataka, QR kodovima i drugim alatima koji identificiraju i geolociraju stanovništvo pokazali jednako učinkovitima u praćenju i kontroli lokalnog stanovništva.
Država i dalje potiče, a vjerovatno i prisiljava, Ujgurske žene da se udaju za muškarce Han dok promiče propagandu koja promiče mješovite brakove. (Ujguri su vrlo rijetko stupali u brak s ne-Ujgurima prije sadašnje krize.) Ujgurska djeca bivaju institucionalizirana u internatima, gdje su prisiljena koristiti kineski jezik i usvojiti običaje Han kulture. Malo je podataka o tim školama, ali odbjegla djeca govore o premlaćivanjima i satima zatočeništva u podrumu jer su govorila ujgurski. Ako su “obrazovni transformacijski centri” podsjećali na koncentracijske logore iz dvadesetog stoljeća, internati u Xinjiangu ponovno su stvorili brutalne rezidencijalne ustanove osmišljene za deracinaciju domorodačke djece u Australiji, Kanadi i Sjedinjenim Državama. Oni također pridonose kineskoj široj kolonijalnoj politici siniziranja regije preseljavanjem Han naroda u Xinjiang i suzbijanjem nataliteta Ujgura.
Unatoč stalnim zlostavljanjima, svijet je obraćao malo pažnje na zločine u Xinjiangu u posljednjih nekoliko godina. Umjesto toga, fokus je skrenut na druge vijesti koje se odnose na Kinu — prvenstveno na pandemiju COVID-19. Peking je uspio sazvati Zimske olimpijske igre prema planu u februaru 2022., uz samo simbolične proteste demokratskih zemalja. Zločini nisu spriječili kineskog vođu Xija Jinpinga da bude imenovan na čelo KPK za treći povijesni mandat ili da stalni odbor Politbiroa napuni bliskim lojalistima. To ga nije spriječilo da se sastaje sa stranim čelnicima, uključujući američkog predsjednika Joea Bidena.
Za sada se može činiti da se Xi izvlači sa svojim brutalnim postupcima u Xinjiangu. No, saga u provinciji još nije gotova. Američke i evropske sankcije mogle bi više utjecati na kinesku privredu kako vrijeme bude prolazilo, pod uvjetom da ih vlade energično provode. Ove ekonomske štete bile bi povrh ozbiljnih reputacijskih šteta koje je Peking imao zbog svog ponašanja, uključujući pogoršane odnose s Evropom, kao i sa Sjedinjenim Državama. Nije jasno hoće li te kazne u konačnici biti važne za Xija, koji sada ima gotovo neograničenu političku moć i spreman je izložiti svoju zemlju ekonomskoj i socijalnoj boli u potrazi za svojim ciljevima. Ali Xi je sposoban ispraviti kurs kada njegova politika postane katastrofalno skupa. Ako svijet nastavi s ekonomskim i retoričkim pritiskom, može uvjeriti Kinu da prekine svoje napore da potisne i asimilira ne-Han narode Xinjianga.
PREMALO I PREKASNO
Kada su vijesti o interniranim logorima u Xinjiangu prvi put izašle u javnost, na Sjedinjenim Državama je bilo da odrede ton kako će međunarodna zajednica odgovoriti. Ipak, Sjedinjene Države bile su spore. Iako su novinari, istraživači i nekoliko kineskih Kazaha i Ujgura koji su pobjegli iz zemlje razmjere zločina učinili očiglednima, Kongres, unatoč rijetkim dvostranačkim dogovorima, nije uspio brzo usvojiti prijedlog zakona koji se bavi ljudskim pravima Ujgura. Prema The South China Morning Postu, američki ministar financija Steven Mnuchin nije želio da bilo što poremeti njegove pregovore s Pekingom oko trgovinskog sporazuma. Kako je izvijestio The New York Times, Apple, Coca-Cola i Nike također su lobirali da se oslabi zakon o sankcijama, kako ne bi naštetio njihovim poslovnim interesima.
Ali najgora pogreška Washingtona došla je od američkog predsjednika Donalda Trumpa. Prema njegovom bivšem savjetniku za nacionalnu sigurnost, u maju 2019., na vrhuncu interniranja, Trump je Xiju osobno rekao da su koncentracijski logori “baš prava stvar”. Poguban utjecaj ovih riječi na milione ljudskih života treba zapamtiti zajedno s Trumpovom retorikom koja podržava Putinov avanturizam u Ukrajini i njegov pokušaj da iznudi ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog kao jedan od najvećih grijeha bivšeg predsjednika na dužnosti. Zamislivo je da se Xi, poput Putina, izolirao među pristašama i da je sklon udvostručiti iracionalne, samoporažavajuće odluke. Trumpovo glasno zeleno svjetlo – jedan od rijetkih komentara o Xinjiangu koje je Xi možda čuo izvan svog kruga – vjerovatno je produžilo i produbilo etničko čišćenje.
Ipak, administracija je na kraju stavila niz pojedinaca i subjekata iz Xinjianga za zabrane izvoza i globalne sankcije Magnitsky, a Kongres je na kraju donio Zakon o politici ljudskih prava Ujgura 2020. Posljednjeg punog dana Trumpove administracije, američka državna tajnica Mike Pompeo donio je odluku da je Kina počinila genocid i zločine protiv čovječnosti u Xinjiangu. Njegov nasljednik, Antony Blinken, potvrdio je ovu odluku. U decembru 2021. Biden je potpisao novi, stroži zakon o sankcijama – Ujgurski zakon o sprječavanju prisilnog rada – koji je zabranio uvoz “svake robe, proizvoda, artikala i robe iskopane, proizvedene ili proizvedene u cijelosti ili djelomično” u Xinjiangu osim ako nisu dokazano nije povezan s prisilnim radom. U nedostatku pouzdane revizije opskrbnog lanca treće strane u ujgurskoj regiji, ovaj zakon učinkovito zabranjuje uvoz gotovo svega što je povezano sa Xinjiangom. Do danas je protiv kineskih firmi, vladinih agencija i pojedinaca na snazi više od 100 američkih sankcija povezanih s Xinjiangom.
Druge vlade pridružile su se Washingtonovoj kampanji. Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo i Europska unija sankcionirale su Ured za javnu sigurnost Xinjianga i Xinjiang Production and Construction Corps, potonji veliki konglomerat u državnom vlasništvu posvećen kolonijalnom iskorištavanju i naseljavanju domovine Ujgura. Belgija, Češka, Francuska, Litva i Nizozemska pridružile su se Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama u službenoj osudi akcija KPK u Xinjiangu kao genocida. Nevladine i međuvladine organizacije, uključujući neovisne skupine Uyghur Tribunal i Inter-Parliamentary Alliance on China, došle su do sličnih saznanja o prirodi postupaka Pekinga, što su potkrijepili obilnom dokumentacijom i mišljenjima međunarodnih pravnika.
Nažalost, najvažnija međunarodna organizacija – Ujedinjeni narodi – ima različitiji dosije. U kolovozu 2018. UN-ov Odbor za uklanjanje rasne diskriminacije prisilio je kineske zvaničnike da po prvi put javno objasne što se događa u Xinjiangu. Kineski glasnogovornik odgovorio je dva dana kasnije negirajući postojanje centara za preodgoj koje su istraživači već dokumentirali, uključujući i satelitske fotografije. Ali nakon tog čvrstog početnog izazova, UN je na prstima zaobišao to pitanje. Kad god su države članice UN-a morale zauzeti stranu oko Xinjianga, Peking je pobjeđivao. Dvadeset i dvije nacije (18 evropskih zemalja te Australija, Kanada, Japan i Novi Zeland) potpisale su pismo Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava pozivajući Kinu da zaustavi masovna pritvaranja u Xinjiangu. Ali Peking je brzo mobilizirao 37 država da potpišu protupismo u kojem se tvrdi da je u Ujgurskoj regiji sve u redu. Prošlog maja 19 članova Vijeća za ljudska prava UN-a glasalo je protiv prijedloga za raspravu o sadržaju kritičkog izvještaja Vijeća o ljudskim pravima u Xinjiangu, a 11 članova bilo je suzdržano. Samo 17 glasalo je za održavanje rasprave.
Kineski uspjeh u takvim obračunima iskorištava nespremnost država s vlastitim lošim stanjem ljudskih prava da osude kršenja ljudskih prava drugdje, a ovisi o strahu da bi ljutnja Pekinga mogla presjeći kineska ulaganja. Kuba je glasala protiv rasprave o izvještaju, a čak je i Ukrajina bila suzdržana. Peking također vrši intenzivan pritisak iza kulisa da oblikuje način na koji UN pristupa pitanjima Xinjianga. Ta je strategija bila osobito očita, iako prikrivena, u aktivnostima Visokog povjerenika za ljudska prava. Nakon dugotrajnih pregovora, visoka povjerenica Michelle Bachelet posjetila je Xinjiang u maju 2022., na petodnevnom obilasku “zatvorene petlje” u vezi s COVID-19 za koji je naglasila da “nije istraga”. Na neugodnoj pres-konferenciji kojom je zaključila svoj posjet, Bachelet je ponovila objašnjenja Pekinga da su kampovi protuteroristički i programi obuke za posao. Usvojila je kinesku terminologiju, nazivajući objekte za interniranje “centrima za strukovno obrazovanje”—iako se, prema riječima bivših zatočenika, u logorima nije odvijala stručna obuka. Kontrola Pekinga nad Bacheletovim planovima i odabir ljudi s kojima je razgovarala vjerojatno su postavili parametre za ono što je njezin kratki posjet mogao postići.
Ali naposljetku, visoki povjerenik UN-a za ljudska prava objavio je izvještaj koji je bio mnogo kritičniji prema ponašanju Kine. Kada je konačn objavljen, nekoliko minuta prije ponoći posljednjeg dana Bacheletova mandata visoke povjerenice, izvještaj je detaljno opisao ozbiljne zabrinutosti da Peking čini zločine protiv čovječnosti u Xinjiangu, potkrijepljeno opsežnim dokumentarnim dokazima i intervjuima s 40 Kazahstanaca, Kirgiza i Ujgurskih svjedoka iz prve ruke. Vlasti KPK koje su se likovale nad Bacheletinom majskom pres- konferencijom sada su osudile njezin izvještaj kao “mrežu lažnih informacija koje služe kao političko oruđe SAD-u i drugim zapadnim zemljama za strateško korištenje Xinjianga za obuzdavanje Kine”. Ali izvještaj još uvijek nije primijenio UN-ovu vlastitu definiciju genocida na Xinjiang – očigledan propust. A neuspjeh Vijeća za ljudska prava da uopće raspravlja o izvještaju učinio ga je mrtvim slovom na papiru, barem unutar UN-a.
ŠTA DJELUJE?
Još uvijek je teško procijeniti utjecaj sankcija na gospodarstvo i dužnosnike u Xinjiangu. Zabrane uvoza teško je provesti, a voće i orašasti plodovi u ambalaži koja ukazuje na njihovo podrijetlo iz Xinjianga bili su za prodaju na azijskim tržištima diljem područja Washingtona 2022. godine—iako, nakon što su aktivisti objavili informacije da voće još uvijek prolazi, američka carina i Granična zaštita zaplijenila je nekoliko pošiljki crvenih datulja iz Xinjianga u New Jerseyju u siječnju 2023. Carinski agenti više su usredotočeni na zabranu kineskog tekstila, ali pamuk iz Xinjianga krije se u neprozirnim lancima snabdjevanja i prerađuje se u trećim zemljama u odjeću koja se nalazi u trgovinama u SAD-u. Bilo kakva bol koju su sankcije do sada mogle prouzročiti bila je prikrivena ozbiljnijim ekonomskim učinkom kineskih izolacija zbog COVID-19 (koje su u Xinjiangu primijenjene teže i dulje nego bilo gdje drugdje). U svakom slučaju, KPK je pokazala da je voljna ne štedjeti se u provođenju politike Xinjianga. Pretvaranje provincije u digitalno sekuritizirani gulag bilo je fenomenalno skupo, ali Peking nije ni trepnuo. Budžet za podršku Han doseljenicima u Ujgurskoj regiji čini se neiscrpnim.
Unatoč tome, kako se obustava zbog COVID-19 ukida, i kako vrijeme odmiče, sankcije bi mogle početi gristi. Mogli bi, na primjer, potaknuti međunarodne i potencijalno čak i kineske korporacije da shvate da ih veze sa Xinjiangom stavljaju u neizvjestan položaj. Vlada Sjedinjenih Država signalizirala je da korporativno pridržavanje Zakona o sprječavanju prisilnog rada Ujgura smatra jednako važnim kao i pridržavanje Zakona o stranim koruptivnim praksama. To znači da frime koje uvoze robu u Sjedinjene Države iz Xinjianga, au nekim slučajevima i iz drugih mjesta u Kini, moraju aktivno dokazati da takvi proizvodi nisu zaraženi prisilnim radom. Revizija treće strane, poput one koju provodi Inicijativa za bolji pamuk, nije moguća u Xinjiangu zahvaljujući službenom kineskom uplitanju, pa bi globalne frime koje trenutno rade sa Xinjiangom mogle zaključiti da moraju napustiti regiju, a možda i zemlju. Proizvođači opreme za solarnu energiju već razvijaju kapacitete za proizvodnju polisilicija (od kojih 50 posto svjetske ponude sada dolazi iz Xinjianga) u drugim zemljama.
Niti su sankcije jedina kazna koju Peking plaća. “Vučji ratnici” KPK mogu odgovoriti na međunarodno negodovanje ogorčenim odgovorima i bujicom dezinformacija. Ali diplomatska i reputacijska šteta za Kinu je stvarna – i možda čak i veća od potencijalnih ekonomskih kazni. KPK je, na primjer, imala priliku poboljšati kinesko-evropske veze nakon što su izolacionizam i uvrede Trumpove administracije uznemirili saveznike SAD-a. No odgovarajući na sankcije EU-a zbog Xinjianga nepromišljenom serijom sankcija članovima Evropskog parlamenta iz cijelog političkog spektra, Peking je prokockao priliku. Umjesto toga, kinesko milo za drago učinkovito je uništilo Sveobuhvatni sporazum o ulaganju s Evropom, trgovinski sporazum o kojem je godinama pregovarala.
Brutalnost kolonijalizma KPK u Xinjiangu bila je posebno pogubna za odnos Kine i Tajvana. U decembru 2022. tajvansko zakonodavno tijelo donijelo je međustranačku rezoluciju bez presedana kojom se priznaje “genocid” Kine nad ujgurskim narodom. Zločini u Xinjiangu glavni su razlog zašto je “jedna zemlja, dva sistema” – duga formula KPK za “ponovno ujedinjenje” kontinentalne Kine s Tajvanom – mrtva, a pekinški alati za mirno rješavanje pitanja Tajvana time su iscrpljeni. S obzirom da je vojna sila izgledala kao jedina opcija, povećana ratobornost KPK prema Tajvanu pogoršala je napetosti sa Sjedinjenim Državama. U tom smislu, Xijevo nastojanje da poboljša sigurnost Kine kroz represiju u Xinjiangu imalo je spektakularne rezultate.
Napad KPK na domicijelne narode Xinjianga također je srušio međunarodni ugled Pekinga, barem među svjetskim naprednim ekonomijama. Ljudi u demokratskim zemljama dugo su izražavali zabrinutost zbog ljudskih prava u Kini – to je bila konstanta. Ali prema anketi Pew Research Centera, trenutak kada su mišljenja o Kini u naprednim ekonomijama postala dramatično negativna dogodio se tokom 2017. i 2018. To je bilo prije protesta u Hong Kongu, prije pandemije i prije nego što je KPK podržala rusku invaziju Ukrajine. Oštar pad korespondira s Trumpovim trgovinskim ratom protiv Kine, ali izvan američke Republikanske stranke malo je tko suosjećao s njegovim jednostranim nametanjem carina. To ostavlja koncentracijske logore kao preostalu pravovremenu nezavisnu varijablu — čimbenik koji je najvjerovatnije okrenuo mišljenje u Australiji, Kanadi, Japanu, Južnoj Koreji, Sjedinjenim Državama i Europi protiv Pekinga.
Kina, naravno, ne treba voditi računa o mišljenjima svojih ljudi kada kreira politiku, a kamoli mišljenja drugih država. Vlada zemlje sada je personalistička diktatura i trenutno se čini da bi samo Xi mogao donijeti odluku o preokretu kursa u Xinjiangu. Ovo ne ulijeva povjerenje. Kao što je dugotrajna politika nulte COVID-a zorno ilustrirana, kineski čelnik pokazuje bezobzirno zanemarivanje temeljnih načela kineske partijske države od 1979.: davanje prioriteta ekonomskom rastu, očuvanje prijateljskog pristupa naprednim ekonomijama svijeta i održavanje harmoničnog ravnoteža među kineskim etničkim skupinama.
Ali nula COVID također sugerira da Xi i kineska partija-država mogu promijeniti kurs. Nakon što je protest jasno pokazao da Kina ne može u beskonačno vrijeme zatvoriti, KPK je ukinula svoje kontrole, implicitno priznajući da COVID-19 neće nestati i da je ekonomska i društvena cijena pokušaja obuzdavanja jednostavno previsoka. Ni Ujguri ne odlaze. Ako svijet nastavi sa svojim sankcijama i nadzorom, s vremenom bi cijenu brutalizacije kineskih manjina mogao učiniti neprihvatljivom.
(TBT, FOREIGNA AFFAIRS)