Trg Valiasr u centru iranske prijestolnice Teherana izgledao je kao bojno polje onog dana kada je *Soorena uhapšena na glavnoj ulici koja je vodila u njega.
“Nasred ulice je bio crni blindirani kamion s vodenim topovima koji je razgonio demonstrante, koji su kao odgovor gađali prozore i točkove kamiona”, prisjeća 17-godišnji srednjoškolac jednog dana krajem septembra 2022.
Nešto ranije, Soorena je izišla iz očeve radnje,koja se nalazi blok dalje od trga, da vidi šta se dešava i odakle dolazi težak miris suzavca. Nakon tog popodneva, Soorena se nije vratila u malu radnju, gdje bi, nakon škole, pomagala ocu prodavati ruksake. Nije je bilo ni narednih sedam dana.
Soorenino hapšenje dogodilo se tokom prvih dana demonstracija širom zemlje koje su uslijedile nakon smrti Mahse Aminija u policijskom pritvoru. Amini, 22-godišnja Kurdkinja, umrla je 16. septembra nakon što je, dok je bila bez svijesti, prebačena iz centra moralne policije u Teheranu u bolnicu Kasra.
“Osjećaj u zraku me je hipnotizirao”, rekla je Soorena, prisjećajući se dana hapšenja. “Nisam mogla samo tako stajati ne radeći ništa. Odjednom sam se našla među ljudima koji su napali kamion.”
Sat vremena kasnije, na povratku u očevu radnju, petorica pripadnika paravojnih formacija Basija bacila su je na trotoar, stavili joj povez preko očiju i strpali je u stražnji dio policijskog kombija.
Međutim, Soorena je imala sreće da je nakon jedne noći provedene u pritvoru prebačena u pritvor za mlade i suđena na specijalnom sudu za mlađe od 18 godina. Sedmicu kasnije puštena je na slobodu uz uvjetnu kaznu od šest mjeseci na dvije godine zbog toga što je maloljetna.
Četiri mjeseca kasnije, kada se Soorena prisjetila događaja koji su doveli do njenog hapšenja, trg Valiasr i ulice oko njega izgledali su sasvim drugačije. Zaglušujuća buka saobraćaja u Teheranu, motori su brzo vozili između automobila i pješaka. Na tim ulicama više nije bilo targa protestima.
“Da, ulice su tihe, ali još uvijek možete osjetiti napetost svuda”, rekla je Soorena za Middle East Eye.
“Tokom sedmice kada sam bila uhapena, vidjela sam mnogo drugih zatočenika mojih godina i mislim da nas vlast ne može dugo ugnjetavati. Konkretno, studenti, godinu-dvije stariji od mene, bili su dobro organizirani i informirani o politici.”
Studenti univerziteta u prvom planu
Dok je trg Valiasr u januaru 2023. doživio miran dan, oko kilometar južno, dva policijska automobila marke Mercedes bila su parkirana ispred kompleksa Gradskog pozorišta.
Luksuzni automobili su uvezeni iz Njemačke kada je trenutni predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf bio šef policije u toj zemlji početkom 2000-ih, neposredno nakon smrtonosne represije nad studentskom pobunom 1999. godine.
Šest policajaca u maslinastozelenim borbenim uniformama stajalo je pored dva mercedesa i bezbrižno čuvali ulicu. Sve je izgledalo tiho. Ali što se više kreće prema zapadu, prema glavnom ulazu Univerziteta u Teheranu, to je gušće prisustvo policijskih automobila, policajaca u civilu i paravojnih formacija Basija na motorima.
Uprkos krvavom gušenju protesta u kojem je poginula najmanje 481 osoba, mnogi univerzitetski kampusi u Teheranu i drugim većim gradovima i dalje su svjedoci nemira i demonstracija unutar kampusa.
“Sigurnosne snage su pažljivije o tome kako se ponašaju i napadaju studente”, rekao je Ronak, student koji je upisao master program na Univerzitetu u Teheranu. “Koristimo ovu malu privilegiju i nastavljamo borbu dok su policija i revolucionarna garda suzbili demonstracije na ulicama ubijajući ljude.”
Međutim, snage sigurnosti ne pucaju bojevom municijom na studente u kampusima. Umjesto toga, univerzitetske vlasti rješavaju tu stvar tako što suspendiraju i izbacuju studente.
Suspendiranim studentima zabranjen je ulazak u kampuse, a jedino mjesto gdje mogu pokazati svoje protivljenje vlasti je na ulicama, gdje su raspoređeni snajperi.
Uprkos pritiscima na akademike i studentske aktiviste, Ronak se nadao da će male demonstracije u različitim dijelovima Teherana, uzvikivanje slogana s krovova noću, protesti unutar kampusa i društvena neposlušnost protiv obaveznog hidžaba održati pokret u životu.
“Vjerujem da će vrlo brzo početi još jedan veliki val demonstracija, čak i ako nastave s pogubljenjem nedužnih ljudi”, rekla je za MEE dva dana nakon što je vlada, prije izlaska sunca, objesila dvojicu mladića uhapšenih tokom protesta u Karaju u novembru prošle godine .
“Smrtne presude samo doprinose mojoj frustraciji. Kada čitam o pogubljenjima, osjećam knedlu u grlu, ali neću je progutati. Ja i mladi poput mene ću vrištati što je moguće glasnije da uklonite ovu kvržicu.”
Dvije faze napada na medije
Izvođenje četiri smrtne kazne vezane za proteste, napad na najmanja antivladina okupljanja u gradovima, prema lokalnim izvještajima, hapšenje preko 15.000 ljudi, izricanje dugih zatvorskih kazni demonstrantima i suspenzija studentskih aktivista nisu jedine metode koje iranska vlada koristi za obuzdavanje pokreta protiv establišmenta 2022.
Novinari su također bili na meti pravosuđa i snaga sigurnosti. Više od 75 novinara je uhapšeno, a najmanje 30 je još u pritvoru od sredine septembra.
Dana 10. januara, ogranak Islamskog revolucionarnog suda objavio je jednu od najdužih zatvorskih kazni ikada izrečenih jednom iranskom novinaru. Sud u gradu Sari na sjeveru zemlje osudio je sportskog novinara Ehsana Pirbornasha na 18 godina zatvora.
“Ništa novo; znali smo da će novinari platiti visoku cijenu da budu glas običnih ljudi”, rekao je novinar veteran koji je svjedočio nekoliko velikih napada na medije u posljednje dvije decenije.
Novinar je objasnio da se akcija vlasti protiv medija odvijala u dvije faze. Najprije su snage sigurnosti uhapsile novinare koji su prijavili Aminijevu smrt, intervjuirali članove porodica ubijenih tokom demonstracija i novinare koji su aktivno objavljivali na društvenim mrežama.
“Od kraja decembra ušli smo u novu fazu, a vlada je počela hapsiti one koji su intervjuirali članove porodica zatočenika koji su osuđeni na smrt. Pored toga, uhapšeni su i novinari koji su objavili komentare advokata koji brane zatočenike”, rekao je.
“Ne znam, ali mogli bismo vidjeti i treću fazu.”
Ima li svjetla na kraju tunela?
Za razliku od mlađe generacije, ovaj veteran novinar i oni koji su svjedočili ili sudjelovali u studentskom pokretu 1999., Zelenom pokretu 2009. i nemirima 2019. ne vjeruju da će okupljanja manjeg obima i skandiranje na krovu udahnuti novi život pokretu 2022. .
“Kada društveni pokreti pod diktatorskim sistemima naiđu na nepodnošljive pritiske, obično ulaze u fazu mirovanja, a to je ono što sada doživljavamo u Iranu”, rekao je politikolog koji živi u Teheranu za MEE pod uvjetom da ostane anoniman zbog opasnosti od odmazde od strane vlada.
Akademik, koji je jednom bio izbačen sa univerziteta tokom iranske kulturne revolucije (1980-83), rekao je da je vlada implementirala staru strategiju, paralelno sa protestima, da povećava represiju.
„Analiza dosadašnjih društvenih pokreta pokazuje da je vlast prvo napala lidere i istaknute ličnosti koji su bili glasnici tih pokreta. Kasnije se pokreti, već pod oštrim represivnim mjerama, nisu mogli organizirati i mobilizirati. I isto se ponavlja, ” on je rekao.
“Ovo je jedan od glavnih razloga zašto samo u Zahedanu ljudi mogu organizirati demonstracije velikih razmjera. Mislim da će uskoro i Molavi Abdol Hamid biti meta na ovaj ili onaj način.”
Molavi Abdol Hamid je najpoznatiji i najcjenjeniji sunitski vjerski vođa koji živi u Zahedanu, glavnom gradu provincije Sistan i Beluchistan. Od 30. septembra, Abdol Hamid otvoreno izražava svoju podršku demonstrantima i kritikuje sveštenički sistem svake sedmice na svojim hutbama petkom, nakon kojih hiljade ljudi održavaju demonstracije u gradu.
Politolog takođe predviđa da će iranska vlada nastaviti da vrši pritisak na disidente, aktiviste, pa čak i obične ljude. Svaki dan na putu do svoje kancelarije u centru Teherana, analitičar prolazi istim ulicama kojima šetaju Soorena i Ronak. Ali njegov pogled na budućnost je drugačiji od omladinskog.
Prema njegovim riječima, nedavno imenovanje zloglasnog brigadnog generala Ahmada Reze Radana za šefa iranske policije je predznak oštrijeg obračuna koji je pred nama.
“Sada se establišment osjeća kao pobjednik”, naglasio je on.
„Dakle, vlasti će vjerovatnije nastaviti s hapšenjima, zatvorskim kaznama i izvođenjem više smrtnih kazni; osim ako nešto ne izazove još jedan talas protesta širom zemlje“.
*Sva imena su promijenjena iz sigurnosnih razloga
(TBT, MEE)
