Republika Turska, što joj je službeno ime, osnovana je prije 100 godina. Od tada je zemlja doživjela tranziciju s jednostranačkog na višestranački sustav, vojni udar 1960. godine, skoro desetljeće uličnih borbi 1970-ih, nakon čega je uslijedio još jedan državni udar i mnoge nestabilne koalicijske vlade 1990-ih, da bi 2002. na vlast došla islamistička stranka.
Turska država, koja se zasniva na zapadnim idealima kao što su demokratija, jednakost, vladavina prava i sekularizam, preživjela je sve ove manje i veće poteškoće.
Ali, koliko su otporne demokratske institucije na njezin 100. rođendan?
Razočaranje nakon obećavajućeg početka
Pod vodstvom Recepa Tayyipa Erdogana Turska se sve više okretala prema Istoku. Sve više se fokusirala na islamske vrijednosti, pronašla nove prijatelje i saveznike u arapskom svijetu i podržavala vojne akcije, između ostalog u Somaliji i Kataru, gdje je turska nazočnost bila dobrodošla.
Sinam Adar, stručnjakinja za Tursku u Centru za primijenjene turske studije (CATS) u Berlinu, ima prilično negativno viđenje razvoja zemlje pod Erdoganom. „Turska je danas odličan primjer sve autoritarnije prakse. Od kasnih 2000-ih zemlja se postupno udaljavala od vladavine prava i podjele vlasti.”
S obzirom na prvobitno obećavajući početak, Adar kaže: „Poslije skoro sedam desetljeća iskustva s višestranačkim izborima i integracijom u zapadne institucionalne strukture, propast turske demokracije je vjerojatno jedan od najkatastrofalnijih primjera globalnog trenda.”
Islam dobiva politički utjecaj
Jedan od temelja uspostavljanja republike bio je sekularizam, ili laicizam – koncept zasnovan na francuskom modelu strogog razdvajanja vjere i države. Osmanski kalifat je ukinut 1924. godine, manje od godinu dana nakon uspostavljanja republike. Umjesto toga, stvoren je Diyanet, odnosno Direkcija za vjerska pitanja, da bi država imala veću kontrolu nad političkim utjecajem islama.
Stručnjakinja Adar naglašava da je od osnivanja republike “uvijek postojala tanka crta” između religije i politike. Ali u godinama vladavine Erdoganovog AKP-a došlo je do jasne promjene. Može se govoriti o „jasnom trendu postupnog širenja islama u javni život”, posebno u posljednjih deset godina.
Adar objašnjava da je Diyanet postao ključni politički igrač pod vladom AKP-a. „Diyanet ima više moći nego ikada ranije, sa sve većim političkim utjecajem i stalno rastućim resursima. Ova institucija je odigrala ključnu ulogu, posebno nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 2016. Ona širi narativ da vladajuće elite u Turskoj pod Erdoganovim vodstvom brane prave i nacionalne vrijednosti zemlje, kao i njezin teritorijalni integritet”.
Može li Erdogan izgubiti izbore?
Turska će 18. maja 2023. izabrati svog sljedećeg predsjednika. U nekim anketama izgleda kao da bi Erdogan mogao izgubiti izbore ako oporba uspije nastupiti sa zajedničkim kandidatom.
Suprotno raširenom uvjerenju čak i u samoj Turskoj, zemlja ima funkcionalne demokratske institucije koje u određenoj mjeri omogućavaju slobodne i poštene izbore. Postojao je tračak nade za one koji žele drugačiju vlast 2019. godine: na lokalnim izborima oporbeni kandidati pobijedili su kandidate AKP-a u dva najveća turska grada, Istanbulu i Ankari.
Dakle, kakve su šanse za promjenu? Pošteni izbori su ključni za promjenu vlasti. Da bi pobijedila na izborima, kaže Adar, oporba prvo mora osigurati da stvari idu kako treba na glasačkim kutijama.
Šta Tursku čeka u budućnosti?
2023. je ključna godina i za samu Tursku i za odnose Turske s EU-om, kaže Cigdem Nas, glavna sekretarka Zaklade za ekonomski razvoj u Istanbulu, jednog od vodećih istraživačkih centara za tursko-evropske odnose.
“Ako opozicija pobijedi, onda će njihov glavni fokus biti na povratku parlamentarnoj demokratiji, a takav proces će uključivati i agendu demokratizacije. U takvom scenariju moglo bi se očekivati oživljavanje EU-perspektive za Tursku”, kaže ona i dodaje da ipak treba ostati realan.
„Ako ne dođe do stvarnih promjena u planovima Turske za pristupanje EU-u, onda će se promijeniti narav odnosa.”
„Čak i tada Turska će ostati dio šire europske arhitekture i ključni čimbenik za europsku sigurnost”, rekla je Nas. A s obzirom na to da se ne nazire kraj agresorskog rata Rusije protiv Ukrajine, uloga Ankare kao posrednika, u kojoj je već imala neke uspjehe, mogla bi donijeti diplomatske plodove Turskoj i u ovoj godini.
(TBT, DW)
