Tačno na posljednji dan 1996. godine Washington Post je objavio tekst kako Centralna obavještajna agencija (CIA) ima dokaze da su iranski agenti tajno isporučili najmanje 500.000 dolara u gotovini bosanskom predsjedniku Aliji Izetbegoviću za njegovu kampanju prije bosanskih izbora prošle jeseni, prema tajnim dokumentima do kojih je došao The Times.
IRANCI I SDA
CIA je otkrila da su Iranci Izetbegoviću dali najmanje dvije trobe napunjene novcem, od kojih je svaka sadržavala oko 250.000 dolara, kako bi pomogli u financiranju njegove kampanje u sedmicama koji su prethodili izborima, stoji u dokumentima.
Optužbe su poduprle uvjerenje CIA-e da je iranski utjecaj u Bosni i Herecgovini i dalje jak više od godinu dana nakon Daytonskog mirovnog sporazuma – što je u suprotnosti s javnim tvrdnjama Clintonove administracije da je pritisak SAD-a prisilio bosansko- muslimansku vladu da olabavi svoje veze s Iranom. U stvari, analitičari CIA-e vjeruju da su Izetbegovića “kooptirali Iranci” i da je sada “doslovno na njihovom platnom spisku”, navodi se u povjerljivom izvještaju temeljenom na CIA-inoj analizi tog pitanja. Unatoč tome, dužnosnici administracije priznali su da je predsjednik Bill Clinton pristao osloboditi 100 miliona dolara vrijedne američke vojne pomoći Bosni čak i nakon što je CIA otkrila iranske isplate Izetbegoviću i izvijestila te informacije kreatorima politike administracije.
Bosancima je mjesecima uskraćivana američka pomoć zbog zabrinutosti SAD-a o nastavku iranskog utjecaja u zemlji. Ali pomoć je konačno puštena u novembra nakon što je Izetbegovićeva vlada popustila pod pritiskom SAD-a i pristala otpustiti visokog funkcioner s vezama s Iranom. (…)
U međuvremenu, analitičari CIA-e oštro se ne slažu s Bijelom kućom i State Departmentom o razmjerima iranskog naftovoda oružja, pokazuju dokumenti. CIA procjenjuje da su Iranci prokrijumčarili otprilike 14.000 tona oružja između svibnja 1994. i prosinca 1996., u vrijednosti između 100 i 200 miliona dolara – barem dvostruko više od procjena koje su ranije javno objavili dužnosnici Bijele kuće i State Departmenta.
Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma, Clintonova administracija je smanjivanje iranskog utjecaja u Bosni i Herecegovini postavila kao glavni prioritet. Činilo se da su Bosanci popustili pred zahtjevima SAD-a, a u maju je predsjednikBill Clinton potvrdio da su strani borci koje je sponzorirao Iran povučeni.
Taj certifikat je zakonski zahtijevao Kongres kao uvjet za američku pomoć u opremanju i obuci restrukturirane bosanske vojske. Ali administracija je svejedno zadržala tenkove, helikoptere, puške i drugu vojnu opremu u vrijednosti od 100 miliona dolara do novmebra – držeći opremu na teretnom brodu kojem je naređeno da čeka u Jadranskom moru dok se ne ispune daljnji zahtjevi SAD-a o smanjenju iranskog utjecaja od strane Bosanaca. Sjedinjene Države pustile su pomoć nakon što je Hasan Čengić, zamjenik bosanskog ministra obrane, smijenjen zbog njegovih veza s Iranom.
Američki obavještajci vjeruju da je Čengićevo otpuštanje malo doprinijelo smanjenju iranskog utjecaja u BiH“, piše, između ostalog, Washington Post.
Na tekst niko nije reagirao iako je bilo nekoliko vrlo opakih takstova objavljenih u vodećim amaeričkim listovima ku kojima se Alija Izetbegović , kao i njegov sin Bakir, povezivali sa islamskim radikalizmom i korupcijom. Na nekeod tih tekstova osobno su reagiraliizetbegovići.
Nema sumnje da su neke islamskezemlje finansijski pomagale izborne kampanje SDA, među kojima je bio i Iran. Međutim, u ovom konkretno slučaju radilo seo pogrešnoj informaciji koju je CIA-e dostavio jedan od vrlo bliskih saradnika Alije Izetbegovića. Ovaj novac i u ovolikom iznosu bila je donacija Sudana, a ne Irana, tvrdili su u Centrali SDA. Sve ostale tvrdnje iznesene u tekstu su pouzdane i tačne. Ovakav vid donacija i finansijke podrške sigurno je SDA dobila i pred posljendje izbore od Turske i to u približno istom iznosu. I nije SDA jedina stranka koja je dobivala finansijku pomoć izvana. Mediji su nekad izvještavali o dnaciji engleskih Laburati SDP-u BiH koju je zaprimio tadašani predsjednik Zlatko Lagumdžija. I ta donacija SDP-u je bila u približno istom iznosu koja se sočitava SDA-u.
AMERIČKI IGRAČI U SARAJEVU
Ovdje je očito riječ o američkoj antagonističkoj politici, koja se graniči sa paranojom, prema Iranu i njegovim utjecajem na BosanskeMuslimane. Kao što je poznato predstavnici zapadnih zemalja imali su i još uvijek imaju veliku skepsu prema ideologiji proislamističke stranke SDA. Tome je prije svega doprinjela islamofobična propaganda sprko-hravatskih diplomatija i medija. Ali, najblaže rečeno zapadne zemlje su zbog svojih furstracija sa radiklanim proislamističkim pokretima „puhali i u hladno“ pa su generalno imali zazor prema SDA-u kao islamsitičkom pokretu. Stoga su nekad „od muhe pravili medvjeda“, ali su isto tako snažno podržavale sukularne stranke i medije u Sarajevu dajući im basnosnovne sume novca. Radilo se o iznosima mnogo, mnogo većim od onih koje su islamske zemlje davale SDA-u i njihovim medijima. Paradoksalno je da je većina tih medija stala na stranu SDA, odnosno Bakira Izetbegovića u verbalnom sukobu kojeg vodi sa aktuaelnim američkim ambasadorom Michaelom Murphyem. Glavna zamjerka tih medija ambasadoru Murphye je da je stao na stranu opozicionog bloka Osmorke u njihovoj nakani da izbace SDA iz vlasti. Tako da se čak i federalni premijer, kojeg su SAD stavile na „crnu listu“ zbog kriminalnog ponašanja u korupcionaškim aferama, usudio replicirati američkom ambasadoru te ga izvrgnuti kritikama i teškim optužbamaza njegove pogrešne političke ocjene i procjeneiznesene u intervjuu datom jednom sarajevskom portalu. Priprosto rečeno taj premijer Novalić već nekoliko godina služi za šprdačinu mnogim grupama na društvenim mrežama zbog svojih prizemnih, priprostih i glupih izjava i gestova. Time je čuđenje veće da se takav profil političara smio drznuti da uopće komentira stavove jednog američkog ambasadora.
Ako bismo se vratili unazad i letimično se pokušali prisjetiti lica američkih ambasadora i diplomata, prvo što bi nam na um palo jeste da je njihova riječ bila posljednja. Ono što većina ljudi ne zna da su američki ambasadori imali presudan utjacaj na izbor stranačkih lidera glavnih političkih stranaka i da su se znali njihovi favoriti. Prvi njihov favorti je bio Zlatko Lagumdžija kojeg je politički favorizirao Richard Kauzlarich, kao lidera opozicje protiv stranke Alije Izetbegovića. Kauzlarich jenatulazirani Amerikanaca sa hrvatskim korijenima. On je očito više vjerovao Franji Tuđmanu nego Aliji Izetbegoviću. Potom je Sulejman Tihić bio favoriti ambasadora Douglasa McElhaneya, koji je bio čest gost u Centrali SDA, pa je prisutvovao čak sjednicama Predsjeništva SDA. Kao američki igrači Lagumdžija i Tihić će dovesti na vlast u RS-u trećeg američkog igrača Milorada Dodika. On je bio intimus moćnog američkog diplomate Raffia Gregoriana.
Čak se tvrdi da je na preporuku Lagumdžije visoki zvaničniik američke ambasade u Sarajevu Jonathan Moore dao „zeleno svjetlo“ da Bakir Izetbegović može biti kandidat SDA za člana Predsjednišva BiH, te da se s time saglasio i predsjednik Tihić.
Oni koji ozbiljnije prate američku politiku na Bliskom istoku već su uočili da se predsjednik Joe Biden suočava sa velikim izazovima zbog toga što su fakture za greškenjegovih prethodnika prema islamskim zemljama došle za naplatu. Mnogi sadašnje prilike na Bliskom istoku ocjenju vrlo turbulentnima jer SAD gube dominaciju nad bogatima arapskim kraljevinama, pa sečak verbalno konfrontiraju sa moćnim islamskim autokratama. Kriza američke politike u BiH nije ni izbliza takva, ali ima bar nekoliko sličnosti. Skoro da nema razlike u odnosima ambasadora Murphy i Izetbegovića od odnosa predsjednika Bidena i predsjednika RecepaTayipa Erdogana, na primjer. Američka priča o Bakiru Izetbegoviću je očito završena i višeje nego izvjesno da neće imati svoj nastavak. On naprosto nije izvukao pouke od oca. Pitanje je da li će lideri Osmorke, posebno Nermin Nikšić i Elmedin Konaković iz ove priče izvuči pouke. Pošto su pristali da im Lagudžija bude sufler, očito nisu!
(TBT, Tim za analitiku)
