Piše: Masha Gessen, thebosniatimes.ba
Politički humor često nije smiješan, čak i kada izazove smijeh. U srijedu 21.12.2022, tokom zajedničke konferencije za medije predsjednika Bidena i ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog, dopisnica ukrajinskog televizijskog kanala One Plus One postavila je pitanje o logici američke vojne pomoći Ukrajini. „Kada je počela invazija u punom obimu“, rekla je novinarka, „američki zvaničnici su rekli da Ukrajina ne može dobiti Patriot rakete jer bi to moglo dovesti do nepotrebne eskalacije“. A baš tog dana – 300 dana poslije početka rata – administracija je objavila da će jedna Patriot baterija biti isporučena Ukrajini u okviru najnovijeg paketa pomoći. Ipak, mnogo od onoga što je Ukrajina tražila, uključujući rakete dugog dometa, ostaje nedostupno. „Možda zvučim naivno“, rekla je novinarka, „ali da li možemo skratiti priču i damo Ukrajini sve što joj je potrebno da što prije oslobodi svoje teritorije?“
„Njegov odgovor je ‘da’“, rekao je Biden, pokazujući na Zelenskog. Nekoliko desetina novinara, smještenih u zlatnim kjavari stolicama, glasno se nasmijalo.
Nasmijao se i Zelenski: „Slažem se“. Publika se nasmijala još glasnije.
„Dozvolite mi da budem iskren“, uozbiljio se Biden. Sjedinjene Države su Ukrajini dale „ono što je potrebno“ u iznosu od 20 milijardi dolara, ali se odluke o vrsti naoružanja koje se šalje donose sa partnerima iz Natoa i Evropske unije. „Dat ćemo Ukrajini ono što je potrebno da se odbrani i postigne uspjeh na bojnom polju“, kazao je Biden. Ali evropski saveznici „ne žele ratovati sa Rusijom. Njima nije potreban treći svjetski rat. Mislim da se to može izbjeći ako se osigura da Ukrajina postigne uspjeh na bojnom polju“. U prostoriji je nastala tišina.
Kada su se smijali, bila je to reakcija na opscenost razmjene replika predsjednika i novinarke koja je otkrila ono što se obično skriva: Sjedinjene Države i njeni saveznici nisu učinili dovoljno da zaustave rat u Ukrajini. Mogli su, ali nisu, pa ruske trupe već 10 mjeseci muče i ubijaju Ukrajince, brišu čitave gradove sa lica zemlje i gađaju infrastrukturu kako bi civili tokom zime ostali bez grijanja, svjetla i tekuće vode. Kada se uozbiljio, Biden je ponovo prikrio ovu opscenost, govoreći o ogromnim sumama novca, složenoj međunarodnoj politici i nadi SAD-a u eventualnu pobjedu Ukrajine. Zelenski je ćutao.
Kasnije tog dana, u svom obraćanju Kongresu, Zelenski se vratio na tu opscenost. Rekao je da je noć prije posjete Washingtonu otišao u Bahmut, grad na istoku Ukrajine, gdje njegove trupe s mukom drže položaje. „Imamo artiljeriju“, rekao je Zelenski. „Hvala vam. Imamo je. Da li je to dovoljno? Iskreno, ne baš. Da bi se osiguralo da Bahmut ne bude samo jedna od prepreka ruskoj vojsci, već da se ona prinudi na potpuno povlačenje, potrebno je još topova i granata“. Da ne bi zvučao nezahvalno, Zelenski je ovaj problem postavio kao da se odnosi samo na Bahmut, ali ono o čemu je zapravo govorio jeste činjenica da bi SAD mogle da omoguće Ukrajini pobjedu, a da je pomoć koja se šalje spora i nepotpuna, dok je čak i sam konsenzus o njenom slanju nestabilan. To je i bio glavni razlog obraćanja Zelenskog Kongresu.
Put Zelenskog od komičara, preko medijskog menadžera i predsjednika, do ratnog predsjednika često se opisuje kao neočekivan, ali ono što ga čini ubjedljivim političkim liderom jeste komičarski talenat razotkrivanja suštine problema. U svom govoru na Capitol Hillu Zelenski se pobrinuo da ne satjera članove Kongresa u defanzivan položaj. Kao izvođač on je uvijek svjestan svoje publike, a ovoga puta se obraćao ljudima koji imaju moć da njegovu zemlju izbave ili osude na propast. Svako ko ga je pažljivo slušao ipak je mogao da uoči i razotkrivanje opscene uloge Amerike u ratu u Ukrajini.
Zelenski je aktuelni rat uporedio sa Ardenskom bitkom, jednom od posljednjih velikih bitaka Drugog svjetskog rata. „Ruska taktika je primitivna“, kazao je Zelenski. „Spaljuju i uništavaju sve pred sobom. Na prve linije šalju siledžije, osuđenike. Sve su pokrenuli protiv nas, slično njemačkoj strani u Ardenskoj bici. Pokrenuli su sve što imaju protiv slobodnog svijeta“. Čak je bilo isto doba godine. Poređenje sugerira da se Amerikanci i Ukrajinci danas zajedno bore protiv Putina, baš kao što su Amerikanci i zapadni Evropljani formirali zajednički i pobjednički front protiv Hitlera 1944. Međutim, u Belgiji su 1944. američki vojnici bili na terenu. Ovog decembra u Ukrajini se protiv Rusije bore samo Ukrajinci. Pretpostavka na koju se zapadna strategija u Ukrajini oslanja, uvjerenje koje leži u osnovi redovnih upozorenja o izbjegavanju „nepotrebne eskalacije“ i „miješanja Natoa“ glasi da ništa ne može opravdati rizik gubljenja života zapadnih Evropljana i Amerikanaca, čak i dok Ukrajinci ginu. Zelenski je to u svom govoru istakao na indirektan način.
„Ukrajina nikada nije tražila od američkih vojnika da se bore umjesto nas“, rekao je on. „Uvjeravam vas da su ukrajinski vojnici savršeno sposobni da sami upravljaju američkim tenkovima i avionima.“
Publici u Kongresu je obećao i da će Ukrajinci izdržati zimu. „Dame i gospodo Amerikanci, za dva dana ćemo slaviti Božić“, rekao je Zelenski, podvlačeći sinhronost američkog i ukrajinskog praznika. (Zapravo, proslavljanje Božića krajem decembra, a ne početkom januara, kao što to čine pravoslavni u Rusiji, jedan je od mnogih načina na koje se Ukrajina posljednjih godina udaljila od Moskve ka zapadnoj Evropi.) „Možda ćemo slaviti uz svijeće. Ne zato što je to romantično, već zato što neće biti struje. Milioni neće imati ni grijanje ni vodu. Sve je to rezultat ruskih napada raketama i dronovima na našu energetsku infrastrukturu“. Uvjeravao je svoje slušaoce da ne osporava njihovo pravo na grijanje, toplu vodu i moć da odrede koliko će trajati rat u Ukrajini: „Ne žalimo se. Ne osuđujemo i ne upoređujemo naše živote. Vaše blagostanje je rezultat vaše nacionalne sigurnosti, borbe za nezavisnost i mnogobrojnih pobjeda. I mi Ukrajinci ćemo dostojanstveno i uspješno proći kroz naš rat za nezavisnost i slobodu.“
Svaki put kada je Zelenski ukazivao na riješenost svog naroda, članovi Predstavničkog doma i Senata su ustajali i aplaudirali. To je dešavalo često. Da je još uvijek komičar, možda bi prozvao svoju publiku zbog licemjerja. Mogao im je reći: „Kakav je to aplauz dok ljudi umiru? Korisnije bi bilo da nam pošaljete oružje. Ako mislite da je borba protiv Rusije tako strašna, zašto ne zatvorite nebo ili ne pošaljete trupe?“ Ali Zelenski je danas političar. Umjesto da proziva članove Kongresa, podsjećao ih je na njihove političke interese i govorio im da se u Ukrajini brani i američka demokratija. „Ova bitka se ne može ignorirati zato što je preko okeana“. Apelirao je i na njihov ekonomski interes: „Taj novac nije milostinja već ulaganje u globalnu sigurnost i demokratiju koju shvatamo vrlo odgovorno“. Obraćao se njihovoj sujeti. „Pravedna moć američkog naroda ostvarit će apsolutnu pobjedu“, rekao je parafrazirajući Rooseveltov govor „Dan beščašća“. „Ukrajinski narod će također pobijediti, apsolutno. Znam da sve zavisi od nas, od ukrajinskih oružanih snaga, ali mnogo zavisi i od svijeta. Toliko toga na svijetu zavisi od vas.“
Američki političari na Zelenskog reagiraju valorizujući ga, kao što to Amerikanci obično čine. Zelenski se tome mudro opire. U razgovoru sa Davidom Latermanom, emitiranom početkom mjeseca (snimljenom jesenas u kijevskom metrou uz zavijanje sirena za zračni napad) Zelenski je spretno izbjegao pokušaje starijeg komičara da ga predstavi kao heroja. Heroji su drugačiji od običnih ljudi: oni mogu sve. Zelenski je opisivao kako se tušira i koliko voli jesti Htio je kazati da svi Ukrajinci moraju jesti i da se zimi griju. Kod manje vještog izvođača to bi djelovalo neiskreno i moralistički. Ali poslije 300 noćnih obraćanja ukrajinskom narodu i redovnih govora pred zapadnim političkim tijelima, Zelenski gotovo bez greške pronalazi pravi ton i pravi tajming da zadrži pažnju publike. Od toga zavise i njegov i život ukrajinskog naroda.
(TBT, The New Yorker)
