„Prošlo je već nekoliko mjeseci otkako je Giorgia Meloni kao prva žena na čelu italijanske vlade. I dok su se u BiH nacional-unitaristi otvoreno povezivali s Teheranom i Moskvom u HNS-u i hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova nisu sjedili skrštenih ruku pa su svoje talijanske kolege upoznali sa stanjem u Bosni i Hercegovini“, piše jedan izvjesni Miroslav Vasil na jednom od mnogobrojnih desničarskih portala koje kontrolira HDZ BiH.
BOSANSKI UNTARISTI I EVROPSKI FAŠISTI
„Tačnije hrvatskim pitanjem u BiH, nacional-unitarističkom politikom dijela političkog Sarajeva koja za cilj ima uništenje daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma, uništenje Hrvata kao političkog naroda u Federaciji, višegodišnjom uzurpacijom, otimačinom i okupacijom hrvatske pozicije u krnjem Predsjedništvu BiH te povezivanje takve politike s iranskim režimom“, piše isti autor te dodaje „kako su u Rimu razumjeli u čemu je problem“.
Autor podsjeća da je Italija članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, a jedno vrijeme je imala čudne stavove vezano za odluku Christiana Schmidta. Trebalo je vremena da se ti stavovi promjene. No za razliku od Njemačke, Italija nije podržavala uništenje Hrvata kao političkog naroda nego je bila protiv toga da u zemlji koja želi pristupiti Evropskoj uniji stranac donosi odluke. Ipak nakon što je Talijanima objašnjeno o čemu je riječ Rim je na vrijeme povukao pravi potez. No nova Vlada Giorgie Meloni želi igrati ozbiljniju ulogu u svom istočnom susjedstvu. Što zbog mira, što zbog migrantske krize, a što zbog ulaganja.
„Nova italijanska doktrina ne događa se slučajno u istom trenutku kada Turska i Iran na izrazito agresivan način jačaju svoj utjecaj u BiH preko dijela bošnjačke politike, a Rusija preko Banjaluke. Italija tu vidi svoje interese te zajedno s Francuskom ispred EU-a uskače u prazan prostor koji je godinama bio rezerviran za Njemce, ali koji su se dolaskom tzv. semafor koalicije pogubili u vanjskoj politici. U svjetskim okvirima utjecaj Rima možda nije pretjerano značaj, no kada je riječ o Evropskoj uniji, Italija je jedna od najvećih i najutjecajnijih članica bez koje ne može proći niti jedna značajnija odluka. Ne treba zanemariti činjenicu da je i članica već spomenutog Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, a koje diktira politiku OHR-a“, piše, između ostalog, u navedenom tekstu.
GRAZIE MILLE SIGNORA MELONI!
O novoj italijanskoj premijerki bosansko-hercegovačka javnost zna toliko da je njena stranka „Braća Italije“ ideološki, pa čak i biološki potomci fašističke stranke Benita Mussolinija, a da samu Meloni evropski mediji stavljaju rame uz rame sa evrospkim neofašstima koji su u prvim dekadama dvadeset i prvog stoljeća poprilično osvojili evropske vlade. Ona je osobna prijateljica Marine Le Pen, kao što je kao novinarka bila prijateljica pokojne slavne italjanske novinarke Oriane Fallaci koja je pred smrt izrigala nekoliko toksičnih rečenica mržnje prema muslimanima pozivajući kršćanske vitezove da ustanu iz grobova i osvete im se za terorističke napade.
O Miloradu Dodiku izlišno je govoriti u ovom kontekstu. On bez stida i srama, čak šta više s ponosom veliča srpske ratne zločince i ponavlja fašističke eskapade velikog islamofoba i kršćanskog fundamentalite mađarskog predsjednika Viktora Orbana. Tako da se dva kraka fašizma iz susjedstva dodiruju u Bosni i Herecgovini preko politika Milorada Dodika i Dragana Čovića.
Kao što se vidi iz uvoda teksta Bosanskim Muslimanima, čija se politika kvalificira unitarsitičkom, zamjera podrška Turske i Irana. Primjedba bi stajala sa stanovišta liberalnih demokratskih vrijednosti čiji je rasadnik do sada bila Evropa. Ali u vrijeme bujanja neofašističkih stranaka u Evropi razložno je da Bosanski Muslimani traže zaštitu od bilo koga na svijetu. Opet se i tu radi o dvostrukim aršinima kad hrvatskim analitičarima ne smeta podrška Dragana Čovića Benjaminu Natenyahu, dok im bode oči posjeta iranskog ministra vanjskih poslova Sarajevu.
(TBT, Tim za analitiku)
